A+ A A-

Šta skrivaš u svome srcu

Tema sedmice - prijedlog za hutbu: Šta skrivaš u svome srcu

Jedne prilike ashabi su sjedili sa Poslanikom Muhammed a.s. kada im je rekao: “Sada će na ova vrata ući čovjek koji je stanovnik dženneta! “ Na vratima se pojavio Sead ibn Malik.“ Vidjevši ga , svi smo mu  pozavidjeli. Zatim se sljedeći dan ponovilo isto. Poslanikom, s.a.v.s., je rekao: “Sada će na ova vrata ući čovjek koji je stanovnik dženneta! “Tada se ponovo na vratima pojavio Sead b. Malik. Treći dan se ponovio  potpuno isti prizor, na vrata je  ušao Sead ibn Malik, tako da nije ostalo ni trunke sumnje da je upravo on čovjek o kojem Poslanik as. govori.

Tada se, dirnut ovim prizorom Abdullah b. Umer zarekao: “Neću odustati sve dok ne prenoćim kod ovog čovjeka i lično se uvjerim šta taj čovjek radi, po čemu se izdvaja od svih nas i na osnovu čega je zaslužio takvu deredžu kod Gospodara Svjetova. Otišao sam kod njega nakon jacije namaza i pokucao mu na vrata. Otvorivši mi vrata, upitao me je: “Brate moj šta ti treba?” Ja mu rekoh: “Imam jednu potrebu.” “Hoćeš li da je riješimo ili ćeš ući?” -upita on. Ja sam ušao, a on mi dade jedan ogrtač u koji sam se zamotao i legao blizu njega tako da sam mogao izbliza vidjeti šta Sead radi cijelu noć.

On je ubrzo zaspao, ali kad god bi se u snu na kratko prenuo ili prevrnuo rekao bi: “Subhanallah, Allahu ekber, lailahe illallah, elhamdulillah!”

Pred zoru je ustao, uzeo abdest, otišao u džamiju i klanjao 12 rekata, na svakom rekatu proučio jednu suru srednje veličine, nakon svaka dva rekata na sjedenju nakon šehadeta i salavata na Poslanika, s.a.v.s., proučio bi tri dove: “Rabbena atina fiddunja…, Gospodaru naš zaštiti nas od svega što nas tišti vezano za ovaj ili onaj svijet. Mi te molimo za svako dobro, a Tebi se utječemo od svakog zla!”

Ja sam smatrao da njegov namaz, učenje i dova nisu dovoljni za deredžu  obećanog  dženneta koju mu je Poslanik izričito najavio, pa sam sàm sebi rekao: “Možda ga je moje prisustvo spriječilo da radi ono što inače radi. Odlučio sam da to ponovim i sljedeće noći. Uradio sam isto, ali se ponovilo potpuno isto od prethodne noći. Odlučio sam ostati na konaku još jednu noć, ali sam ponovo vidio Seada da ponavlja ono što je činio dvije prethodne večeri.

Treće jutro nakon što smo klanjali za Poslanikom, s.a.v.s., te se ljudi razišli kućama , priđoh Seadu i rekoh mu: ”Eh brate moj, znaš li ti pravi razlog zbog kojeg sm ja spavao tri noći kod tebe!?”  On reče: ”Da čujem.”

“Ja sam došao kod tebe da se lično uvjerim, da svojim očima vidim kakava to djela činiš zbog kojih ti je zagarntovan džennet, koliko ibadetiš, kako Allaha veličaš, da bih i ja povećao svoj ibadet i da bih i ja kod Allaha stekao isti ugled.. Međutim kada sam vidio koliko ibadetiš, kada sam to uporedio sa svojim ibadetom, to mi se učinilo malim, te sam pomislio da zbog mog prisustva tri prethodne noći nisi ibadetio onako kako to inače činiš.

Tako ti Velikog Allaha kaži mi je li te moje prisustvo spriječilo da uradiš nešto što inače radiš?” On mi tada reče: “Tako mi Allaha nije!” Kada sam krenuo da izađem Sead ibn Malik mi na rastanku reče: “Ima još samo jedna moja navika. Nju nisi mogao vidjeti ni čuti. Svaku večer kada legnem da spavam ja zanoćim, a u svome srcu ne ostavim ništa loše niti prema jednom muslimanu.” Tada mu Ibn Umer reče: “To je sigurno ono na osnovu čega si  postigao veliku  deredžu  kod svoga Gospodara.!”  (Hadis prenosi Imam Ahmed 3/166)

U nedostatku prave i bezinteresne povezanosti s ljudima predaje poput ove, mogu zvučiti nadrealno. Međusobna ljubav u ime Boga, iskrena saradnja i želja za zajedništvom povlače se pred najprizemnijim ovozemaljskim interesima.   Bez iskrenog susreta, bez otvorenog i povjerljivog odnosa, bez  bliskog  poznanstva nema ni istinske povezanosti s drugima.  A danas se uprkos hiljadama prijatelja na društvenim mrežama često osjećamo usamljeno. Jer, ne samo da se nedovoljno poznaju komšije koje žive u istoj ulici i zgradi,  danas su nerijetko potpuni stranci jedni drugima i oni koji  klanjaju u istom saffu, i oni koji žive pod istim krovom. Ne poznaje istinski ni sin oca, ni brat brata. Bolje se u otuđenom svijetu današnjice poznaje profil, unutrašnje stanje nekog glumca iz popularne TV-sapunice od duševnog stanja depresivnog komšije.

Ashabi su pratili jedni druge da saznaju vrline koje su ih krasile i po kojima su se isticali u odnosu na druge ljude. Istina, i mi danas pratimo jedni druge. Pratimo statuse jedni drugih na društvenim mrežama. Najčešće to činimo s namjerom da  saznamo slabosti, bolne tačke i mahane jedni drugih  i da bi se naoružani takvim saznanjima što više naslađivali tuđim greškama,  njihovim porazom i neuspjehom. Zavirujemo u duše drugih, detaljno propitujemo njihove vidljive i skrivene namjere i nijjete, ali ne s ciljem da se bolje upoznamo, već s proračunatom namjerom  da se drugima sarkastično podsmjehujemo, da omalovažimo njihov trud, da se zlurado pripremimo i spremni dočekamo a njihov pad i posrnuće.

Izmučeni svakodnevnom borbom da pobijedimo i savladamo druge, a ne nagone u nama, iscrpljeni i izmoreni tom autodestruktivnom  i besmislenom navikom dočekujemo kraj dana.

Kakvim se to  konačno ljudima nastojimo približiti i steći njihovu naklonost? Jesu li to, u pravilu,  ljudi istaknutih društvenih pozicija, pa makar bili  niskog morala i karaktera?! Nismo li prema takvima uvijek i bez izuzetka bespogovorno servilni i lojalni? Šta su motivi i mjerila našeg druženja i udruživanja? 

Naše roditelje pamtimo i po tome što su nakon napornog rada mirna srca i čiste savjeti odlazili  na počinak.  Sa kakvim srcem liježemo u naše postelje? Je li to srce ispunjeno zavišću i zlobom prema bližnjemu ili je to srce ispunjeno ljubavlju i pozitivnim osjećanjima? Može li imati  miran novi dan onaj koji se zatrovan mržnjom i razapet zbog zavisti pati zbog uspjeha drugoga i  bori sa beskrajno dugim noćima ispunjenim nesanicom?