Logo

O Israu i Miradžu

Dopiranje u viši duhovni svijet je zgoda koja u životu svakog Božjeg poslanika zauzima naročito mjesto. Islam osigurava ovu čast i donosi radosnu vijest svakom pravovjernom, da će on to zaslužiti i da će dnevno pet puta tu čast postignuti.

U hadisu Božjeg Poslanika se kaže:
Namaz je mi‘radž pravovjernih (Essalātu mi‘rādžul-mu'minīn).
Vođa i glava svih poslanika hazreti Muhammed ispeo se do najvišeg položaja na tom mjestu svetog savršenstva u zboru bezgrješnika. Prije njega niko nije uspio u tolikoj mjeri približiti se Biću Svemogućeg Boga. (...) Teško je odrediti vrijeme kad se dogodio Miradž. Ovaj veliki događaj se zbio prije Hidžreta, kad nije bilo nekog osnova po kome bi se mogle odrediti tačno godine i datum nekog događaja. Prije pojave islama među Arapima nije bilo poznato računanje kalendarskih godina. Miradžski događaj zbio se noću. O ovome posve jasno govori Kur'an. U ovome su saglasni i svi hadisi, ali je ipak teško odrediti datum ovoga događaja (...)

Miradžski događaj se zbio u vremenu kada je prva islamska općina u Mekki preživljavala svoje opasne i teške dane. Nastup Hidžreta je u historiji islama otvorio novo doba sigurnosti i smirenosti. Zato je došla ta velika i sveta noć, kada je Božji Poslanik osmotrio onaj tajni i za ljudsko oko nevidljivi svijet, u kojem je od Svemogućeg Gospodara vasione primio nove zapovijedi i odredbe. Te noći je javljeno čuvaru Dženneta, Ridvanu, da će ga počastiti jedan veliki gost. On je očekivao da se dade jedan veliki ukras ljudima, dostojnim vječnih blagodati, na položajima koji su vječni i beskonačni. Džibrili-Eminu je naređeno da dovede Buraka, koji je brži od svjetla i od same munje, koji će ih prenijeti kroz nadzemaljski svijet u carstvo beskrajne vasione. Naređeno je u svijetu vode i zemlje, da svi elementi, svi zakoni koji se održavaju u materijalnom svijetu, prestanu za jedno vrijeme djelovati, da nestane svih onih spona i zapreka kao vremena, mjesta, govora, gledanja, putovanja i mirovanja. (...)

U Miradžskoj noći Božiji Poslanik je pola u snu, a pola u budnom stanju vidio, kako se otvara kao neki strop i kako veliki melek Džibril dolazi s još nekoliko meleka. Oni su prvo odveli Božjeg Poslanika do vrela Zemzem, otvorili su mu prsa, oprali srce, zatim je Džibril donio jedan sud koji je bio napunjen mudrošću i vjerovanjem, ispunio je njegovo srce i zatvorio mu grudi. Iza toga je Božjem Poslaniku dovedena jedna životinja, posve bijela, veća od magarca a manja od mazge. To je "Burāk". Ta životinja je tako brza da je sa svakim korakom prevaljivala velike udaljenosti, koje su se mogle okom spaziti. Božji Poslanik je pojahao tu životinju i na njoj je došao do Mesdžidil-Aksāa. Nakon što ju je svezao, unišao je u Mesdžidul-Aksa i tamo je klanjao dva rekata namaza. Kad je Božji Poslanik izašao iz Mesdžidul-Aksaa, Džibril mu je ponudio jednu čašu punu mlijeka, a drugu punu vina. Božji Poslanik je uzeo čašu napunjenu mlijekom. Džibril je rekao: "O Muhammede, izabrao si ono što je prirodno. Da si uzeo ovu drugu čašu, tvoji bi sljedbenici i tvoj narod pošli krivom stazom."

Iza toga je Džibril izveo Božjeg Poslanika na nebo. Kad se stiglo do prvog neba Džibril je hito otvoriti vrata i sebe je predstavio. Na to je upitan, tko se to kod nejga nalazi, a on je odgovorio, da je to Muhammed. Na to se reklo:
"Zar je Muhammed poslat?"
A Džibril je odgovorio:
"Da."
Melek je otvorio prvo nebo i rekao:
"Stanovnici su neba zadovoljni ovom radosnom vijesti."
Kad je Božji Poslanik unišao u prvo nebo vidio je jednog čovjeka. Kad bi ovaj čovjek gledao nadesno smijao bi se, a kad bi gledao nalijevo plakao bi. Kad je ovaj čovjek vidio Božjeg Poslanika povikao je:
"Dobro došao, dobri poslaniče i dobri potomče!"

Božji Poslanik je zapitao ko je ovaj čovjek, i rečeno mu je da je to hazreti Adem (Adam). Nadesno su bile duše njegovih potomaka, koji će ući u Džennet, a nalijevo onih, koji će ući u Pakao. Zato, kad gleda nadesno, zadovoljan je, a žalostan je kad gleda nalijevo. Na ovom nebu je Božji Poslanik vidio dvije rijeke. Pitao je Džibrila šta je to. Džibril mu je rekao da su to izvori Eufrata i Tigrisa. Božji Poslanik je naprijed vidio još jednu rijeku. Na obalama njenim je bio jedan dvorac od bisera i dragulja. Zemlja ovog dvorca je bila od mošusa. Pitao je Džibrila šta je to. On mu je odgovorio da je to rijeka Kevser, koja je stvorena radi njega.
Na ovaj način je Božji Poslanik obišao svako nebo. U svakom nebu je našao po jednog poslanika. U drugom nebu je naišao na Jahjaa (Ivana Krstitelja) i Isaa (Isusa), u trećem na hazreti Jusufa (Josipa), u četvrtom hazreti Idirisa (Henoka), u petom hazreti Haruna (Arona). Svi su mu izrekli dobrodošlicu govoreći:
"Dobro došao, dobri poslaniče i dobri brate!"
U šestom nebu je Božji Poslanik susreo hazreti Musaa (Mojsija). I on mu je zaželio dobrodošlicu. Kad je hazreti Muhammed pošao odatle naprijed, Musa je plakao. Jedan glas ga je zapitao, zašto plače. On je odgovorio:
"Moj Bože, iza mene si poslao Muhammeda kao poslanika. Ali broj onih od njegova naroda i njegovih sljedbenika koji će ući u Raj mnogo je veći od mog naroda i mojih sljedbenika."

Božji Poslanik je u sedmom nebu vidio hazreti Ibrahima (Abrahama). Ibrahim je sjedio naslonjen na "Bejti-Ma'mur". Tu svaki dan ulazi po sedamdeset tisuća meleka. Iza toga je Božjem Poslaniku pokazan Raj. Svod rajski je bio od bisera, a tlo od mošusa.
Poslije toga je Božji Poslanik čuo škripu pera i došao je ne jedno mjesto. Zatim se našao na Sidretul-muntehau. Ovdje je prosvijetljen Božjim zapovijedima. Ovo je mjesto kamo se sve zemne stvari dižu na nebo i s neba se spuštaju na Zemlju. Božji Poslanik je ovdje vidio Džibrila u njegovu pravom položaju. Zatim mu se digao zastor tajni i Božji Poslanik je primljen u Mjesto savršene i nedostižive svetosti, pa mu je objavljeno što je htio i želio.

Na ovom mjestu su Božjem Poslaniku poklonjena tri Božja dara:
1. Posljednja tri ajeta poglavlja Bekare u kojima je završeno islamsko vjerovanje i predskazano da su našle kraj sve muke i nevolje, koje su stizale islam.
2. Obećavanje Raja onima, koji su bili Muhammedovi sljedbenici, a Bogu nisu pripisivali druga.
3. Svaki dan izvršavanje pedeset farzova (pedeset obaveznih namaza).
Božji Poslanik se vratio s ovim Božjim darom. Vraćajući se sreo je hazreti Musaa, koji ga je zapitao, šta mu je Bog naredio. Hazreti Muhammed mu je odgovorio da mu je naređeno dnevno pedeset farzova. Hazreti Musa mu je rekao:
"Ja sam iskušao Izraelićane. Tvoj narod to neće moći podnijeti. Vrati se pred Veličanstvo Svemogućeg i olakšaj ove farzove."
Božji Poslanik se vratio:
"Bože moj narod je slab i nemoćan".
Svemogući mu je spustio i snizio farzove. Božji Poslanik vraćajući se opet je naišao na Musaa. Kazao mu je kakvo je stanje. On s eopet vratio Svemogućem Bogu i molio Ga. Konačno je naređeno pet dnevnih namaza (molitava).

*Riječ je o fusnoti-komentaru koji su rahmetli reis Čaušević i rahmetli hafiz Pandža priredili uz prijevod prvoga ajeta kur'anske sure "Isra"

(30 Juli 2008, http://www.preporod.com/index.php/islamske-teme-magazine-143/duhovna-obzorja-magazine-144/818-o-israu-i-miradu)
Template Design © Joomla Templates | GavickPro. All rights reserved.