Logo

Istina o Isau alejhisselam

Tek što su sa izloga širom Evrope poskidani novogodišnji ukrasi odmah nakon toga osvanuli su motivi uskršnjih jaja, zečića i dr. Ovim kršćani najavljuju svoj najveći praznik a to je Uskrs. Kršćani i muslimani zajedno predstvaljaju dvije najveće vjerske religije gdje imaju dosta dodirnih tačaka ali ujedno i velikih razilaženja. Najčešće debatirana tema jeste upravo rođenje i smrt pretposljednjeg Allahovog poslanika Isa a.s. Ovim tekstom bih želio da pobliže upozamo šta kršćani govore o Uskrsu kao i o tome šta Islam na sve to kaže. Znamo dobro da je Kur'an došao da potvrdi prijašnje objave i da u spornim pitanjima donese zaključnu riječ. Stoga pogledajmo stav kršćana u vezi Uskrsa a zatim stav Islama.

Kršćani kažu za Isa a.s. tj. Jesusa kao i za njegovo uskrsnuće iz mrtvih sljedeće:

„Prije otprilike 2000 godina rodio se jedan neobičan čovjek. Neobičan, jer se nazivao Božijim Sinom. Bilo je onih, koji su ga smatrali idealistom. Bilo je i drugih, koji su ga smatrali lašcem i šarlatanom. Neki su ga smatrali običnim luđakom, pa čak su mislili i da je opsjednut zlim duhovima. Bilo je, međutim, i onih, koji su vjerovali njegovim riječima i smatrali ga Bogom, Stvoriteljem i Otkupiteljem od grijeha - Mesijom. Svojim je djelima, taj čovjek, Isus iz Nazareta, pružao brojne dokaze u prilog vjerovanju ovih posljednjih: činio je čuda, proricao budućnost, iscjeljivao bolesne, čak je i nekoliko umrlih oživio, i to ne medicinskim sredstvima. Jedna od stvari o kojima je prilično često govorio bilo je ispunjenje Mojsijevoga zakona - zakona koji je Bog dao izraelskom narodu - u Njemu samome. Govorio je o tome, da će ga bezbožnici uhvatiti i ubiti, a da će on trećega dana ustati iz mrtvih. Tako je i bilo. Njegovi učenici nisu shvatili te riječi sve dok im se nije ukazao nakon svoje smrti, pokopa i uskrsnuća, ali su ipak shvatili. Poslije su se pojavili mnogi, koji su željeli osporiti istinitost tvrdnji onih, koji su svjedočili da je Isus Nazarećanin ustao iz mrtvih; da je bio mrtav, a sada je živ. Govorili su da su zapravo učenici ukrali njegovo tijelo pa počeli pričati bajke, no to jednostavno nije bila istina, jer je Isusov grob bio pod jakom stražom. Potom su govorili da su se Isusove riječi ostvarile, ali u nekakvoj duhovnoj, alegoričnoj sferi; da je Isus živ u sjećanjima onih koji su ga poznavali. Međutim takve su priče najobičnije besmislice. Od toga su se vremena pojavili mnogi koji su željeli osporiti činjenicu da je Isus uskrsnuo, a i dan-danas svijet obiluje njima, no nikome to nije pošlo za rukom. Naprotiv, mnogi koji su pokušali naći znanstvene dokaze da Isus nije uskrsnuo, na kraju su pali na koljena i zamolili uskrsloga Krista, da im oprosti grijehe! Nema tu, naime, nikakve alegorije: u Bibliji je pisano da je Isus uskrsnuo, a to ne znači ništa drugo, nego upravo to što piše: da je Isus uskrsnuo! Bilo bi puno manje problema i na svijetu i u crkvi kada bi ljudi čitali Bibliju onako kako piše, ne namećući joj svoja kvaziproduhovljenja, a često i vrlo duhovita shvaćanja.

Uskrsnuće Isusa Krista jedan je od najključnijih događaja o kojima Biblija piše, zašto? Zato što je Isusovo uskrsnuće označilo konačno razrješenje jednoga dugoga rata kozmičkih razmjera, rata koji se odigravao u nebeskim sferama, ali ne alegoričnim, nego itekako stvarnim, rata između Boga i sotone. Nije to rat između dobra i zla, između dva relativna filozofska pojma koji postoje da bi jedan drugoga uravnotežili. To je rat između dobroga i pravednoga Boga i zlog otpadnika sotone, koji se drznuo izjednačavati se sa Bogom i pobuniti se protiv njega. 

Uskrsnuće Isusa Krista predstavlja temelj kršćanske vjere. Da Krist nije uskrsnuo, kršćanska crkva ne bi imala apsolutno nikakav osnov za svoje postojanje. Nikakav. Ni sva ona čuda i ozdravljenja ne bi bila dovoljna. Apostol Pavao je napisao vjernicima u korintskoj crkvi (1. Korinćanima 15,14.17): "Ako li Krist nije uskrsnuo, onda je neosnovano naše propovijedanje, neosnovana je i vaša vjera... A ako Krist nije uskrsnuo, bez ikakve je vrijednosti vaša vjera; vi ste još u svojim grijesima." Bez Kristova uskrsnuća se Kristova crkva ne bi niti održala.

Krist je umro da mi ne bismo morali umrijeti, već da bismo živjeli. Radi nas je Krist postao grijeh - ne grješnik, već grijeh - kako bismo se mi mogli osloboditi prokletstva grijeha. Krist je stao na naše mjesto, kako bismo mi mogli stati na njegovo. Pretrpio je smrt koju smo mi zaslužili, da bi nam dao život koji pripada njemu. Bog nas je toliko volio, da je sam došao podnijeti svoju kaznu za naš neposluh i zamijenio nas, kako bismo mi mogli živjeti njegovim životom."[1]

Dakle, ovako kršćani govore o Isa a.s. i njegovom uskrsnuću. Normalno da mi kao muslimani koji smatraju Isa a.s., pretposljednjim Allahovim poslanikom kojeg volimo i poštujemo, normalno je da se pitamo da li je ovo istina i šta Kur‘an kaže na sve ovo? Da li je Isa a.s. doista ubijen? Da li je razapet na križu? Da li je uskrsnuo iz mrtvih? Da li će ponovo doći na zemlju i kako?

Sve su ovo pitanja na koja nam direktno odgovara niko drugi do li Allah Uzvišeni u svojoj Časnoj Knjizi Kur‘ani Kerimu.

Ibn Kesir u svom čuvenom tefsiru o ovom događaju kaže ovako: «Jevreji, pošto je Allah poslao Isaa, sina Merjemina, s jasnim Dokazima i uputom, zavidjeli su mu na poslanstvu i očitim mudžizama kojima je, uz Allahovu dozvolu, mrtve oživljavao, liječio slijepe i gubave, oblikovao od zemlje pticu pa dahnuo u nju, te je ptica, uz dozvolu Moćnog i Uzvišenog Allaha, poletjela. Unatoč tome, negirali su ga, suprotstavljali su mu se, mučili ga na sve moguće načine tako da je Allahov poslanik Isa, a.s., prestao stanovati s njima u istome mjestu, pa su on i njegova majka često puto­vali. Ni to ih nije zadovoljilo, pa su poduzeli korake protiv njega i kod vladara Damaska. U to vrijeme to je bio čovjek koji je obožavao zvijezde, pripadao je grčkom narodu. Jevreji su obavijestili ovog vladara da u Svetom hramu ima jedan čovjek koji zavodi ljude, dovodi ih u zabludu i protiv kralja podiže podani­ke.

Vladar se rasrdio i napisao svom namjesniku u Svetom hramu da spomenutu osobu uhvate, te ga razapnu i da mu na glavu stave trnje. Pošto je pismo stiglo, po njemu se postupilo, pa su namjesnik i grupa jevreja otišli do stana u kojem je bio Isa, a.s., sa grupom od 12 ili 13 drugova. Kaže se da je to bilo u petak u predvečerje. Opkolili su ga, pa pošto ih je opazio i vidio da će zasigurno doći do njega ili će on izići njima, rekao je svojim drugovima: "Koji od vas pristaje da mu se da moj lik, bit će moj drug u Džennetu?" Na to se jedan mladić prijavio, a on kao da mu nije pridavao važnosti, pa je to ponovio drugi i treći put, i svaki put se javljao samo taj mladić. Pa je rekao: "Ti si on", a Allah je učinio da liči na Isaa, kao da je on. Otvorio se prozorčić na krovu kuće, Isaa je zahvatio drijemež kao da spava, pa je u takvom stanju uzdignut na nebo. A Uzvišeni Allah kaže:

إِذْ قَالَ اللَّهُ يَا عِيسَىٰ إِنِّي مُتَوَفِّيكَ وَرَافِعُكَ إِلَيَّ

             I kad Allah reče: "O Isa, dušu ću ti uzeti i k Sebi te uzdig­nuti."[2]

Pošto je Isa uzdignut, ta grupa je izišla. Kad su mladića jevreji vidjeli, mislili su da je Isa, pa su ga uhvatili noću i razapeli, stavivši mu trnje na glavu. Tako su jevreji očito pokazali da su radili na njego­vome razapinjanju i time su se ponosili i hvalisali. Kršćani su im povjerovali, uslijed svog neznanja i nedostatka pameti, izuzev onih koji su bili sa Mesi­hom u kući; oni su mislili kao što su mislili jevreji, da je Isa, a.s., razapet.

Allah je problem objasnio i objelodanio u Kur'anu časnom, koji je objavio svom plemenitom Poslaniku. Allah Uzvišeni, Koji najistinitije govori, Koji zna sve tajne i skrivene misli, Koji zna šta je bilo i šta će biti, kaže:

وَقَوْلِهِمْ إِنَّا قَتَلْنَا الْمَسِيحَ عِيسَى ابْنَ مَرْيَمَ رَسُولَ اللَّهِ وَمَا قَتَلُوهُ وَمَا صَلَبُوهُ وَلٰكِن شُبِّهَ لَهُمْ وَإِنَّ الَّذِينَ اخْتَلَفُوا فِيهِ لَفِي شَكٍّ مِّنْهُ مَا لَهُم بِهِ مِنْ عِلْمٍ إِلَّا اتِّبَاعَ الظَّنِّ وَمَا قَتَلُوهُ يَقِينًا

I zbog riječi njihovih; Mi smo Isaa sina Merjemina, Allahova poslanika ubili, a nisu ga ni ubili niti su ga razapeli nego im se pričinilo, oni koji se razilaze u mišljenju i oni sami su u sumnji, oni o tome ne znaju ništa nego samo slijede pretpostavke, a oni ga nisu ubili zasigurno". [3]

Islam tvrdi da Isa a.s., nije ubijen i mi u to vjerujemo. Allah ga je uzdigao sebi i on će se ponovo pojaviti, ponovo će sići na zemlju kao predznak sudnjega dana i kada se pojavi dokinuće sva razilaženja i sumnje vezane za njega, njegovu vjeru, smrt i uskrsnuće.

Bilal Hodžić


[1] Davor Edelinski-Sionska truba

[2] Suretu Ali-Imran, 55

[3] Suretun-Nisa', 157

Template Design © Joomla Templates | GavickPro. All rights reserved.