Logo

Imaju li mrtvi koristi od učenja sedmine?

Bismillāhi'r-rahmāni'r-rahīm. Ve's-salātu ve's-selāmu ala ešrefil-murselin, sejjidina ve nebijjina, Muhammedin va ala ālihi ve sahbihi edžmein.

Bismillāhi'r-rahmāni'r-rahīm. Ve's-salātu ve's-selāmu ala ešrefil-murselin, sejjidina ve nebijjina, Muhammedin va ala ālihi ve sahbihi edžmein.

Izjavu: „Mrtvi su, u svojim kaburima, na ispitu sedam dana", navode mnogi hadiski autoriteti u svojim djelima.
- Od poznatog imama, iz reda tabiīna, Tāvūsa, r.a., navedenu tvrdnju bilježe Ahmed ibn Hanbel u ‘'Kitabu'z-zuhd'' i hafiz hadisa Ebu Nu'ajm el-Isfahani u djelu ‘'El-Hil'je''.
- Od ‘Ubejdea ibn ‘Umejrea, r.a., za kojeg mnogi tvrde da je iz reda ashaba, a koji je u svakom slučaju stariji i od Tāvūsa, r.a., bilježi je Ibn Džurejdž u svom ‘'Musannefu''.
- Od Mudžahida i ‘Ubejdea ibn ‘Umejrea, r.a., bilježi je hafiz hadisa Ibn Redžeb el-Hanbeli u djelu ‘'Ehvalu'l-kubur''.
Tako, zbirna ocjena ove tri predaje ima status (hukm) el-merāsīl el-mer'fūa (mursel predaja koje su na nivou merfu' predaja), kao što ćemo poslije i dokazati. U predaji ‘Ubejdea ibn ‘Umejrea, r.a., navodi se i slijedeći dodatak: „... a dvoličnjak je na ispitu četrdeset dana." Predaju sa ovim dodatkom navode slijedeći hadiski stručnjaci:
- hafiz hadisa Ibn Abdi'l-Berr u djelu ‘'Et-Temhid''',
- imam Ibn Rešik el-Maliki u ‘'Šerhu'l-muvetta'''
- imam Ebu Zejd el-Džezuli el-Maliki u ‘'Eš-Šerhul-kebir ‘ale'r-risale',
- imam Ebul-Kasim ibn Nādži el-Maliki u ‘'Šerhu'r-risale'',
- šejh Kemaluddin ed-Dumejri eš-Šafi' u ‘'Hajatul-hajevan'' i
- hafiz Ibn Hadžer el-'Askalani u ‘'Metālibul-ālijje''.
Predaja od Tāvūsa, r.a.

Imam Ahmed ibn Hanbel, r.a., u knjizi ‘'Kitabu'z-zuhd' veli: „Pričao nam je Hašim b. Kasim, a njemu El-Ešdže'i, a ovom Sufjan, da je Tāvūs, r.a., rekao: ‘Mrtvi su, u svojim kaburima, na ispitu sedam dana. Pa su smatrali lijepim da za njih, u tim danima, dijele hranu.'"
Hafiz hadisa Ebu Nu'ajm u ‘'Hil'jetu'' veli: „Pričao nam je Ebu Bekr ibn Malik, a njemu Abdullah ibn Ahmed ibn Hanbel, a njemu njegov otac Ahmed ibn Hanbel, da mu je pričao Hašim b. Kasim, a njemu El-Ešdže'i, a ovom Sufjan, da je Tāvūs, r.a., rekao: ‘Mrtvi su, u svojim kaburima, na ispitu sedam dana. Pa su smatrali lijepim da za njih, u tim danima, dijele hranu.'"
Predaja od ‘Ubejdea ibn ‘Umejrea, r.a.

Ibn Džurejdž u svom ‘'Musannefu'' veli: „El-Haris ibn ebi'l-Haris prenosi da je ‘Ubejd ibn ‘Umejr, r.a., rekao: ‘Na ispitu su dvojica ljudi; vjernik i dvoličnjak. Vjernik je na ispitu sedam, a dvoličnjak je na ispitu četrdeset dana.'"
Sada ćemo izjavu koju razmatramo prokomentarisati sa petnaest aspekata.

Prvi aspekt
Prvi aspekt se odnosi na prenosioce (ravije). Svi prenosioci prvog seneda su pouzdani. Tāvūs, r.a., je jedan od velikih tabiīna. Za njega Ebu Nu'ajm u ‘'Hil'jetu'' veli: „On je iz prve generacije stanovnika Jemena." Također, Ebu Nu'ajm prenosi da je Tāvūs, r.a., rekao: „Zatekao sam pedeset ashaba Allahovog Poslanika, s.a.v.s." A drugi od njega bilježe da je rekao: „Zatekao sam sedamdeset šejhova iz reda Poslanikovih, s.a.v.s., ashaba." A Ibn Sa'd kazuje da je živio preko devedeset godina. Sufjan je Es-Sevri. Sreo se sa Tāvūsom, jer je Tāvūs preselio oko sto tridesete god. po Hidžri, kako neki navode, a Sufjan se rodio 97. god. Međutim, tačno je i to da je većina njegovih predaja od Tavusa sa posrednikom. A El-Ešdž'ei je ‘Ubejdullah b. Abdurrahman. Što se tiče drugog seneda, ‘Ubejd ibn ‘Umejr je el-Lejsi, pripovjedač (el-kāsi) iz Mekke. Muslim za njega veli.: „On je rođen u doba Vjerovjesnika, s.a.v.s." Dok drugi tvrde: „Vidio je Vjerovjesnika, s.a.v.s." Po ovom mišljenju, on je jedan od ashaba. Pripovjedao je u Mekki u doba halife Omera, r.a. i on je prvi mekkanski pripovjedač. El-Haris je ibn Abdurrahman b. ‘Abdullah b. Sa'd b. Ebi Zijab ed-Devsi. Od njega bilježe imam-i Buhari u svom djelu ‘'Halku ef'ali'l-'ibad'' i Muslim u svom ‘'Sahihu''. Također, od njega prenose Ibn Džurejdž u svom ‘'Musannefu'', ed-Deraverdi i drugi. Ibn Džurejdž je imam, ‘Abdulmelik b. ‘Abdulaziz Ibn Džurejdž el-Emevi. Ahmed b. Hanbel za njega veli: „On je prvi pisao djela." A Ibn ‘Ujejne je čuo kada je Ibn Džurejdž rekao: „Niko nije klasificirao djela poput mene." Prenosio je od mnogih tabiīna, a preselio je 149. god po Hidžri, kada je imao preko stotinu godina.

Drugi aspekt
U hadiskoj i usulskoj nauci je utvrđeno pravilo da ono što se prenosi u vezi onoga što ne potpada pod domen razmišljanja, kao što su pitanja vezana za Berzah i Ahiret, ima status ref'a (tj. da dotične predaje potječu od Poslanika, s.a.v.s.) a ne vakfa (tj. da ne potječu od ashaba ili tabiīna), makar prenosioci svoje predaje jasno i ne vezivali za Vjerovjesnika, s.a.v.s.
El-'Iraki na jednom mjestu u komentaru na ‘'El-Elfijju'' veli: „Ono što je došlo od ashaba, a dotično se ne može dosegnuti promišljanjem, ima status mer'fu'a (tj. potječe od Vjerovjesnika, s.a.v.s.)." Imam Fahruddin Er-Razi u ‘'Mahsulu'' veli: „Kada ashab izrekne neko mišljenje koje ne spada u polje idžtihada, onda se taj iskaz prihvata na način da ga je ashab morao čuti od Vjerovjesnika, s.a.v.s., pokazujući time lijepo mišljenje prema dotičnom ashabu. Kao što je npr. Abdullah ibn Mes'ud r.a., rekao: ‘Ko ode sihirbazu ili vračaru, zanijekao je ono što je objavljeno Muhammedu, s.a.v.s.'" A hafiz hadisa Ebul-Fadl el-'Iraki u komentaru na Tirmizijinu zbirku hadisa veli: „Ono što bilježi autor od Omera ibnu'l-Hattaba, r.a., da je: „Dova zastavljena između nebesa i zemlje, ne podiže se, sve dok ne doneseš salavat na svog Vjerovjesnika", makar i bilo preneseno od Omera, r.a., ima status mer'fua, jer nije iz domena promišljanja, već je riječ o objavljenom znanju. Isto smatraju imami, kao i hadiski i usulski stručnjaci. Između imama to je slučaj i sa Šafijem, r.a., što je on potvrdio u svojim knjigama."
Ovako je ako se predaja prenosi od ashaba, onda je u pitanju mer'fu'-muttesil, a ako se predaja prenosi od tabiīna, onda je u pitanju mer'fu-mursel, kao što navodi i Ibnu's-Salah u djelu ‘'Neziru'l-mes'ele''. Isti stav jasno izriče i imam El-Bejheki. U svom ‘'Šuabu'l-imanu'' on bilježi da je Ebu Kalābe rekao: „U Džennetu postoji dvorac za postače (mjeseca) redžepa." Potom dodaje: „Ovo što se prenosi od Ebu Kalābea, a on je od tabiīna, ne može se reći osim isto prenoseći od onoga ko je iznad, od onoga kome dolazi Objava." Takođe u ‘'Šuabu'l-Imanu'', El-Bejheki bilježi da je Ebu Kalābe rekao i sljedeće: „Ko bude čuvao (tj. redovno učio) deset ajeta iz sure El-Kehf, bit će sačuvan dedždžalskog iskušenja. Ko petkom prouči (suru) El-Kehf, bit će sačuvan od džume do džume; ako dočeka Dedždžala, neće mu nauditi, a na Kijametskom danu će doći sa licem poput mjeseca u noći uštapa. Ko prouči Jasin, bit će mu oprošteno. Ko ga prouči a bude gladan, bit će zasićen. Ko ga prouči a bude zalutao, bit će upućen. Ko ga pruoči a bude nešto izgubio, dotično će naći. Ko ga prouči na hranu za koju se boji da neće biti dovoljna, postat će dostatna. Ko ga prouči pored onog ko umire, bit će mu olakšano. Ko ga prouči pored porodilje koja ima težak porod, bit će joj olakšano. Ko ga prouči kao da je proučio Kur'an jedanaest puta. Svaka stvar ima srce, a srce Kur'ana je Jasin." Iza toga dodaje: „Ovako nam je prenešeno od Ebu Kalābea, a on je od prve grupe tabiīna, i on to ne može kazati, ako je ispravno prenešeno, osim porsedstvom prenošenja (od onoga ko je primao Objavu)."
‘Abdurrezzak bilježi da je Ikrime, r.a., rekao: „Safovi stanovnika zemlje su po uzoru na safove stanovnika nebesa. Pa kada se izgovaranje riječi ‘amin', sa zemlje, podudari sa izgovaranjem riječi ‘amin', na nebesima, robu biva oprošteno!" Ove riječi zabilježio je i hafiz hadisa Ibn Hadžer el-'Askalani u ‘'Komentaru na Buhariju'' i dodao: „Ovako nešto se ne može reći promišljajući."
Tako se i ova predaja (u vezi sa sedminom), koju upravo razmatramo, tiče berzahskih stanja, u kojima promišljanje i idžtihad nemaju nikakvog udjela. Ova stanja je moguće saznati samo posredstvom objavljenog znanja, od onoga kome je dolazila Objava. Predaje se vezuju za ‘Ubejdea ibn ‘Umejra i Tāvūsa, a oni su od prve grupe tabiīna, tako da predaje imaju status mer'fu-mursel hadisa, a ako se dokaže da je ‘Ubejd ibn ‘Umejr od ashaba, onda je čak u pitanju mer'fu-muttesil.
Da ovakve predaje od tabiīna imaju status ref'a do Poslanika, s.a.v.s., potvrđuje i slučaj kojeg bilježi Ibn ebi'd-Dun'ja svojim lancem prenosilaca od Ebu Džafera Muhammeda b. Alija, koji je ispričao: „Ali ibn Husejn (tj. Zejnu'l-Abidin) je spomenuo slučaj da (neposlušan) rob, kada bude ponešen prema svome kaburu i kada bude ‘obradovan' vatrom, zovne svoje nosače (tabuta): ‘Braćo moja, vi ne znate šta sam ugledao. Vaš brat je ‘obradovan' vatrom! Teško meni zbog onoga što sam od pokornosti prema svome Gospodaru propustio! Preklinjem vas Allahom, svako dijete, komšiju, prijatelja i brata, da me spriječite od moga kabura! Jer, između vašeg druga i vatre nije ostalo ništa osim da me zakopate u zamlju'. A meleki tada poviču: ‘Dolazi, o, Allahov neprijatelju!' Pa kada bude sasvim blizu kabura, rob uzvikne: ‘Ja nemam ni zagovornika čiji bi se zagovor primio, niti prisna prijatelja.' A pošto bude spušten u kabur, bude tako žestoko udaren da se od toga prestraše sva stvorenja, osim džina i ljudi. A kada bude prema kaburu ponešen Allahov štićenik i kada bude obradovan Džennetom, on zovne svoje nosače (tabuta): ‘Braćo moja, zar ne znate da sam obradovan zadovoljstvom od Allaha, Džennetom i spasom od Allahove srdžbe i vatre?! Požurite sa mnom do mog kabura!' A meleki tada poviču: ‘O, Allahov prijatelju, dođi ka Gospodaru Plemenitom, koji za malo dobro djelo obilno nagrađuje. Naš Allahu, molimo te da mu njegov kabur prijatnim učiniš, sve do ulaska u Džennet!' A pošto bude spušten u kabur dočeka ga miris ‘rejhan' iz Dženneta, koga osjete sva stvorenja koja dušu imaju, osim ljudi i džina." Ebu Džafer dalje kazuje: „Kada bi Ali ibn Husejn kazivao nešto slično ovim hadisima, plakao bi i govorio: ‘Bojim se Allaha da vam ovo ne otkrijem, a kada, pak, o ovome govorim, onda me griješnici ismijavaju.' A to se i desilo kada je Ali ibn Husejn spomenuo hadis u kome mejit zovne svoje nosače, pa je Damre bin Ma'bed, čovjek iz plemena Beni Zuhre, rekao: ‘Tako mi Allaha, o Alija ibn Husejne, da mejit govori svojim nosačima to što kažeš, uhvatio bi se, sa svog ‘kreveta', za njihove ruke.' Tada su prisutni griješnici prasnuli u smijeh, a Ali bin Husejn se naljutio i proučio sljedeću dovu: ‘Moj Allahu, ako Damre poriče ono što je objavljeno Muhammedu, Tvom Poslaniku, kazni ga kaznom u kojoj će očajan ostati!' Iz toga, nakon četrdeset dana, iznenada umrije Damre. Pa je Aliji ibn Husejnu, po noći, došao Damretov štićenik Muslim ibn Šuajb, kojeg smo poznavali kao dobrog čovjeka, rekavši: ‘Svjedočim da sam čuo Damreta, poznao sam njegov glas, bio je isti kao kada je bio živ, kako viče u svom kaburu: ‘Duge li nevolje za Damreta! Od tebe se okrenuo svaki prijatelj! Izložen si vatri džehīmskoj, u njoj konačiš i boraviš'.' Tada je Ali ibn Husejn rekao: „Od Allaha tražimo Njegovu zaštitu! Ovo je kazna za one koji su se smijali i nasmijavali ljude hadisom Allahovog Poslanika, s.a.v.s."
Pogledaj kako je Ali bin Husejn ispričao hadis ne vezavši ga za Vjerovjesnika, s.a.v.s., oslanjajući se na znanje o tome, pošto spomenuta tema ne spada u područje promišljanja, nego se samo može čuti i prenositi od onoga kome je dolazila Objava. Tek nakon što se stvar dogodila (tj. vezano za Damrea), hadis je vezao za Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Da ukratko zaključimo: Hadiski stručnjaci su saglasni da predaje sa ovakvim temama imaju status ref'a, tj. da potječu od Vjerovjesnika, s.a.v.s.

Treći aspekt
Kada smo potvrdili da Tāvūsova izjava (eser) imama status mer'fu'-mursel hadisa i da mu je isnad (lanac prenosilaca) vjerodostojan, onda se takav eser uzima kao dokaz kod trojice imama: Ebu Hanife, Malika i Ahmeda, i to bez drugih uvjeta. Što se tiče našeg imama Šafija, r.a., on mursel predaju uzima kao dokaz pod uvjetom da bude pojačana (el-i'tidad) drugom predajom, sa istom temom. Bilo da to potvrdi drugi prenositelj iz reda tabiīna ili neko iz reda ashaba koji je sa tim saglasan. U našem slučaju, pojačanje postoji jer se isto prenosi i od Mudžahida i ‘Ubejdea ibn ‘Umejrea, a njih dvojica su iz reda tabiīna - ako i ne bi računali da je ‘Ubejd od ashaba. Ovo su, dakle, dva druga mursela koja pojačavaju prvi.
Ako, pak, uzmemo u obzir da je ‘Ubejd ibn ‘Umejr iz reda sahaba, onda se njegova predaja tretira kao mer'fu'-muttesil hadis. Tāvūsova izjava (eser) je u tom slučaju njezino pojačanje (šahid) koje je uzdiže na stepen vjerodostojnosti. I hafiz hadisa Ibn Abdi'l-Berr je esere ‘Ubejdea ibn ‘Umejrea uzimao kao dokaz. A imam-i Nevevi u komentaru na Muslimov ‘'Sahih'' veli: „Kada se mursel hadis prenosi i od drugog ravije (prenosioca) koji potvrđuje prethodni, onda ga uzdiže na stepen vjerodostojnosti i tada se uzima dokazom, tako da na tu temu onda postoje dva vjerodostojna hadisa."

Četvrti aspekt
Tavusove riječi: „Pa su smatrali lijepim", spadaju u poglavlje kada neko od tabiīna kaže ‘kānū jef'alūne', a o tom pitanju stručnjaci hadisa i usula imaju dva mišljenja. Jedni vele da i taj dio izjave ima status ref'a i da ima značenje da su to ljudi praktikovali u vrijeme Vjerovjesnika, s.a.v.s., i da je on to znao i odobravao. Drugi vele da se dotični dio izjave vezuje za ashabe a ne i za Vjerovjesnika, s.a.v.s. Potom, postoji razilaženje i o pitanju da li je to bila praksa svih ashaba ili samo nekih od njih.
Er-Rafi' u ‘'Šerhu'l-musnedu'' veli: „Riječi poput ovih upućuju na to da je to bilo poznato u Vjerovjesnikovom, s.a.v.s., vremenu i da zbog istog niko nije negodovao." Stoga, Tāvūsove, r.a., riječi: „Pa su smatrali lijepim", ako imaju status ref'a, onda one upotpunjuju mursel-hadis i tada on obuhvata dva značenja. Prvo je potvrda jednog akaidskog temelja, tj. da su mrtvi na ispitu sedam dana, a drugo je potvrda šeri'atskog propisa, tj. da je lijepo (mustehab) za mrtve dijeliti hranu u toku tih sedam dana, kao što je i lijepo tražiti za mrtve postojanost (tesbit) nakon ukopa, tj. učiti talkin. Ako se uzme u obzir da su njegove riječi izvješće o praksi svih ashaba, onda se njegova predaja smatra spojenom (muttesil), jer je Tāvūs, r.a., dočekao mnoge ashabe, pa je izvjestio ono što je vidio da oni čine. Ako se, pak, uzme u obzir da je to bila praksa nekih ashaba, onda je izjava spojena (muttesil) do tih ashaba koji su to praktikovali, a koje je on zatekao.
Uzimajući u obzir bilo koji od spomenutih stavova, hadis je prihvaćen (makbul) i valjan je dokaz (hudždže), jer je stvar u tome da je hadis muttesil ili da je mursel koga potvrđuju dva druga mursela, da je u pitanju praksa svih ili pojedinih ashaba ili, pak, čitavog ummeta toga vremena. Ovo je ukratko sa aspekta prihvatljivosti Tāvūsove, r.a., izjave i podložnosti da bude prihvaćena kao dokaz, sa strane hadiske i usulske znanosti, a Allah najbolje zna.

Peti aspekt
Imam Abdu'l-Dželil bin Musa el-Kasrevi u ‘'Šuabu'l-imanu'' prenosi da je imam Ebu Zejd el-Džezuli rekao: „Zagrobni život (berzah) se sastoji iz tri djela: mjesta, vremena i stanja. Njegovo mjesto se prostire od kabura do ‘Illijjuna, kojeg nastanjuju duše sretnih i od kabura do Sidždžina, kojeg nastanjuju duše nesretnih. Njegovo vrijeme obuhvata vrijeme u kojem će stvorenja u njemu boraviti, otkako je umro prvi čovjek ili džin pa sve do Dana proživljenja. A što se tiče njegovog stanja, neki su u blagodatima, neki u kaznama, a neki su zadržani sve dok se ne riješe dvojice meleka ispitivača."
Njegove riječi: „...a neki su zadržani sve dok se ne riješe dvojice meleka ispitivača", jasno ukazuju na to da su duše zadržane dok se ne završi kaburski ispit, a to vrijeme traje sedam dana, kako je već navedeno. Ovo potvrđuje prethodno. A također ga potvrđuju i riječi koje, u djelu ‘'Ehvalil-kubur'', bilježi hafiz hadisa Ibn Redžeb el-Hanbeli od Mudžahida: „Duše su u kuburima sedam dana, od dana ukopavanja mejita, ne napuštaju ih." Ovo su sve eseri koji jedne druge potvrđuju.

Šesti aspekt
Svi učenjaci su složni da se riječi „na ispitu" odnose na ispitivanje dvojice meleka: Munkira i Nekira. Postoje mnogi hadisi koji to potvrđuju, tako Buhari bilježi slijedeći hadis: „Objavljeno mi je da ćete u kaburima biti na ispitu, pa će biti rečeno: ‘Šta znaš o ovom čovjeku?' Vjernik će odgovoriti: ‘To je Muhammed, Allahov Poslanik'..." Ahmed i el-Bejheki bilježe hadis: „Što se tiče kaburskog ispita, zbog mene ćete biti na ispitu, za mene ćete biti pitani. Pa ako bude dobar čovjek, bit će posađen da sjedne u svom kaburu te će biti upitan: ‘U koga si vjerovao'..." Ibn Ebi'd-Dun'ja bilježi od Ebu Hurejrea da je Poslanik, s.a.v.s., upitao Omera: „Kako će biti tvoje stanje kada ti dođu Munkir i Nekir? Omer je upitao: ‘A ko su Munkir i Nekir?' Reče: ‘Kaburski ispitivači!'" En-Nesa'i bilježi slijedeći hadis: „Neki čovjek je upitao: ‘Allahov Poslaniče, zašto će svi vjernici u svojim kaburima biti na ipitu, osim šehida?' Odgovorio je: ‘Dosta mu je ispita to što su sablje sijevale nad njegovom glavom!'"

Sedmi aspekt
Ako neko prigovori: ‘U drugim hadisima nije jasno naveden broj od sedam dana', na to ćemo mu ovako odgovoriti: Nije jasno navedeno ni negiranje tog broja, niti je spomenuto da će ispit biti jedanput ili više puta, nego su nevedeni općeniti hadisi koji sve to obuhvataju. Pa ako se bar u jednom hadisu spomene broj sedam, onda nam je obaveza da ga prihvatimo. Spomenuta situacija u hadiskoj nauci se naziva ‘prihvaćeni dodaci od pouzdanih prenosilaca' (zijadatu's-sikati'l-makbule), a u usulskoj ‘tumačenje općenitog ograničenim' (hamlul-mutlak alel-mukajjed), za što stručnjaci poznaju mnogobrojne primjere.
Većina hadisa o kaburskom ispitu je došla u općenitoj formi, a u dva hadisa se spominje da se pitanje pri jednom ispitu ponavljaju po tri puta, pa se općenitost (mutlak) u drugim, tumači ograničenjem (mukajjed) u ovim hadisima. Ta dva hadisa navode Ibn Ebi Hatim u svom ‘'Tefsiru'' od Ebu Katadea, r.a., sa dobrim senedom (hasen) i Ibn Mirdevejh u svom ‘‘Tefsiru'' od Ibn Abbasa, r.a., sa slabim senedom (da'if). Slična je situacija i to da se u nekim hadisima spominje dolazak dvojice meleka ispitivača a u nekim dolazak jednog meleka. El-Kurtubi za tu situaciju veli: „Među njima nema kontradiktornosti, jer hadis u kome se spominje dolazak jednog meleka ne negira da osim tog jednog meleka ne dolazi niko drugi." Također, i mi velimo: U hadisima općenog smisla se ne navodi da nema ispita nakon prvog dana, tako da nema kontradikitornosti između tih hadisa i hadisa u kome se navodi broj od sedam dana.

Osmi aspekt
Ako neko upita da li je ponavljanje pitanja nakon prvog dana ispitivanje iznova ili je u pitanju samo potvrđivanje, odgovor na to pitanje je slijedeći: U pitanju je potvrđivanje (te'kid) na ista pitanja, vezana za Gospodara, vjeru i Vjerovjesnika, s.a.v.s. U hadisu se navodi da mejiti neći biti pitani osim samo za navedeno, što potvrđuju i učenjaci u svojim djelima.
(nastavlja se...)

Sa arapskog preveli: hfz. Nedžad Ćeman i mr. Almir Fatić

(03 Januar 2008, http://www.preporod.com/index.php/islamske-teme-magazine-143/duhovna-obzorja-magazine-144/623-imaju-li-mrtvi-koristi-od-unja-sedmine)

Template Design © Joomla Templates | GavickPro. All rights reserved.