Logo

Može li baš svakako

Nedavno sam se našao na jednoj dženazi na kojoj je bio prisutan veliki broj džematlija, jer se radilo o dženazi jedne vrlo cijenjene ličnosti u ovom gradu. Kako to obično i biva, prethodno je oglašeno da će se dženaza klanjati nakon što se obavi ikindijski namaz. Džematlije su se počele okupljati podosta ranije u odnosu na takvimsko namasko vrijeme, pa su svi oni kako su pristizali zauzimali mjesto u džamiji i tamo čekali nastup namaskog vremena. Džamija je ubrzo bila ispunjena do posljednjeg mjesta, a pridolazeće džematlije su iznosile iz džamije sve raspoložive prostirke i prostirale ih u haremu te tako sebi obezbjeđivale mjesto za nastupajući namaz. Oni koji su kasnije dolazili, pošto za njih nije bilo više mjesta, kako u džamiji tako i ispred nje, na prostirkama, podijelili su se u dvije skupine. Jednu od tih skupina sačinjavali su oni koji su odlučili da za vrijeme namaza prestoje i da se ne priključuju džema'atu, uz nadu da će naknadno obaviti sam namaz bilo u džamiji ili po povratku, kod svoje kuće, pošto je namaskog vremena još preostalo i za tu opciju. Druga, od te dvije skupine, čučnula je do onih koji su sjedili na prostirkama, jer je tlo bilo potpuno vlažno pa je bila isključena mogućnost klanjanja na travi. Kada je namaz počeo, i ove čučeće džematlije zanijjetile su i slijedile one koji su normalno klanjali. Naravno ovo njihovo slijeđenje bilo je samo u učenju onoga što se uči u namazu, ali ne i onoga što je nužno da se radi kako bi namaz bio ispravan. To se, međutim, nije dogodilo, a ovako obavljenom namazu nedostajala su četiri, od šest osnovnih namaskih elemenata-ruknova , a to su:stajanje(kijam), pregibanje(ruk'u), spuš tanje lica na tle(sudžud i posljednje sjedenje(k'adei ehire). Namaz obavljen na ovakav način apsolutno je neispravan jer ne zadovoljava ni namaski minimum. Poznato je da postoje vanredne okolnosti u kojima se namaz može obaviti u sjedećem ili čak ležećem stavu, ali ne postoji situacija u kojoj bi se moglo klanjati u čučećem stavu. U ovoj prilici, nije bilo niti jednog razloga da se namaz obavlja u izmijenjenoj formi. Zaključak: namaz valja obaviti na propisan način ili ga treba odgoditi i naknadno(kaden)ga obaviti, a ne praviti od njega ono što on nije i ne smije biti.

II


Već desetak godina, isp­red Begove džamije u Sa­rajevu, prilikom klanjanja oba bajram-namaza, dobar dio džematlija odstoji u Ulici Sarači, dok se klanja namaz, sa uvjerenjem da su i oni taj namaz obavili. To je još čudnije ako se zna da svi oni mogu, ako hoće, normalno klanjati u prostorijama Gazi Husrevbegove medrese, gdje se inače nalazi produženi namaski prostor Gazine džamije. Tako se radi prilikom svake džume kada su loši vremenski uslovi koji ne dozvoljavaju da se namaz klanja u haremu same džamije. Izgleda da je ovim ljudima važnije da ih uhvati kamera nego da obave sam namaz zbog kojega su tu i došli. To je toliko postalo normalno tako da se o tome više i ne govori. Koliko ja znam, samo jedan od hatiba Begove džamije, nedavno se na to osvrnuo i to tek 6. januara ove godine iako ova pojava traje, kako je već rečeno, punih desetak godina. Zar nije dužnost svakog imama da se okrene, prije nego što zanijjeti bilo koji namaz, i da provjeri jesu li mu svi džematlije lijepo poredane na propisan način u saffove i da li on može zanijjetiti kao predvodnik tog namaza. U ovom slučaju, imam osobno nema pregleda čitavog džema'ata ali, zar to nije dužnost mnogobrojnih muezzina koji se nalaze na džamijskom mahfilu. Sa ovim ruglom se ne smije pomiriti i ono mora biti otklonjeno na bilo koji način jer se radi o namazu, a ne o nekoj predstavi.

III


Prije nekoliko godina, također prisustvujući jednoj dženazi, u unutrašnjosti Bosne, vidjeh čovjeka koji ikindiju namaz klanja u pravim pravcatim gumenim čizmama, u onim istim u kojima se ide u štalu, na njivu i svugdje gdje nečistoća ne dozvoljava pristup u normalnoj obući. On to čini pored normalne prostirke gdje ostale džematlije klanjaju izuvene i uredne, onako kako to namaski propisi zahtijevaju i kako se klanja oduvijek na ovim prostorima. Nisam ni pokušao pitati dotičnu osobu šta to radi i zašto to radi, jer sam, po njegovoj vanjštini zaključio da se radi o čovjeku koji je tek usvojio pravi islamski nauk, pošto se u Bosni, po toj novouvezenoj teoriji, već odavno krivo tumači i krivo prakticira islam. Njemu i onima njemu sličnima, nije važno što našem klasičnom džematliji niko ne može objasniti da su čizme, makar bile ganz nove i još neobuvane i dalje samo čizme, dakle obuća neprikladna i nepristojna za namaz. Ovome tipu, i svima njemu sličnima, izgleda i jeste glavni cilj da kod normalnih naših džematlija dovode u sumnju sve ono u šta su oni s razlogom čvrsto vjerovali i to stoljećima prakticirali.

Zaključak: Ne postoji razlog, u našim uslovima življenja, da se klanja u čizmama ili bilo kojoj drugoj vrsti obuće u kojoj se hoda po ulici. To je naš odnos prema namaskoj čistoći. Sve drugo je ruganje uzvišenom namaskom činu.

Piše: Mustafa Sušić

(www.preporod.com, Monday, 30 October 2006) 

Template Design © Joomla Templates | GavickPro. All rights reserved.