Šta je nama Kuds?
Uzeli im zemlju, sad im vade organe...
Očito je da se u Palestini dešavaju u biti sasvim drugačiji zločini nego bilo gdje u svijetu kao što je, uostalom, i priroda okupacije ove zemlje jedinstvena u ljudskoj povijesti
Ipak je to jedini uradio Homeini, taj Zapadu toliko omrznuti stari dedo s dugom bradom i mrkim pogledom! Nakon više od trideset godina okupacije Palestine i dvanaest godina od potpune okupacije Jerusalema, Al-Qudsa, kako Arapi zovu ovaj grad, u mjesecu augustu, 1979. godine Homeini je uputio poziv muslimanima širom svjeta da zadnji petak u mjesecu ramazanu posvete kao "Dan Kudsa" (danas ovaj dan obilježavaju i nemuslimani, pa čak i neke židovske anti-cionističke grupe), te solidarnosti sa legitimnim pravima muslimana Palestine koji su izloženih neupamćenoj nepravdi i teroru velikih sila čiji je Izrael egzekutor i eksponent. Evo, i nakon drugih trideset godina cijeli svijet i dalje gleda, pa čak i muslimani, s umorom i svakodnevno: Kada će ljudski rod prestati vršiti zločin i nepravdu Palestincima?
Nedavni historijski govor predsjednika Sjedinjenih Država Baracka Obame u Kairu u arapskom svijetu je generalno pozdravljen. Ono što su mu Arapi zamjerili jeste balansiranje krivice i odgovornosti za izraelsko-palestinski sukob. Ipak, njegova rezolutnost ka rješenju ovog trajnog izvora nepovjerenja i konflikta u svijetu nadvisila je osjetljive Arape, pa su ipak mirniji tonovi došli i od najvećih protivnika arapsko-izraelskog mirovnog rješenja. Mnogi se još uvijek nadaju u ispunjenje Obaminog obećanja intenzivnijeg angažmana na saniranju rak-rane u odnosima Istoka i Zapada. Međutim, ono što se na terenu dešava nagovještava da će se palestinska agonija, nastavi li se ovim tempom i odnosom Izraela, produljiti za najmanje narednih trideset godina! Danas je konflikt dodatno usložen unutar-palestinskim sukobom. O iscrpljenosti i neimaštini, uništavanju i istrjebljenju dobara i infrastrukture suvišno je i govoriti! Ponašanje nekih arapskih lidera i općenit odnos prema Palestini i Kudsu nekada izgleda kao da su se i muslimani više umorili od tog "Palestinskog pitanja"? Uz sve nedaće i pritiske koje Palestinci trpe od izraelskog okupatorsko-kolonijalističkog režima poput skore najave izgradnje dodatnih useljeničkih naselja na Zapadnoj Obali (i to unatoč protivljenju Sjedinjenih Država!) medijska prepirka na relaciji Švedska - Izrael posljednjih dana još više dosipa sol na ranu što se zove "Palestina."
O čemu se radi? Pravi mali rat buknuo je između izraelskih i švedskih novina (medija, internet portala) kada su najtiražnije švedske novine Aftonbladet 26. avgusta, ove godine, objavile istraživački tekst u kome novinar Donald Boström piše i poziva na istragu o međunarodnom skandalu trgovine organima pri čemu su organi nabavljani od strane IDF-a (Izraelskih odbrambenih snaga). Pogodit ćete!? Organi za trgovinu vađeni su iz palestinskih mladića i djevojaka nakon što (ili čak i prije) su upucani od strane IDF-a (zbog protesta, u sukobima i sl.). Mlade žrtve se nakon likvidacije po proceduri odvoze u bolnice na "obdukciju," a kasnije se porodicama vraćaju «širom prošiveni.» Sumnje oko krađe organa, odnosno ubijanja radi vađenja organa (Šta su onda useljenička naselja naspram ovog zločina?) pojavile su se već 1995. godine.
"Možete me oslovljavati kao "spojitelj" (matchmaker) kazao je Levy Izhak Rosenbaum, sa Brooklina, Sjedinjene Države, u tajno snimanom razgovoru sa agentom FBI-a za koga je vjerovao da mu je klijent. Deset dana kasnije, krajem jula ove godine, Rosenbaum je uhapšen u New Jersey u soranovski velikoj aferi pranja novca i ilegalne trgovine organima: rabini, političari i povjerljivi civilni dužnosnici godinama su upleteni u pranje novca i ilegalnu trgovinu organima. Provodadžijski posao Rosebnauma nikakve veze nije imao sa romansom. Sav njegov posao bio je vezan za kupovinu i prodaju bubrega iz Izraela na crnom tržištu," piše Boström u švedskim novinama Aftonbladet. On spominje kako je početkom 1990-tih, dok je Ehud Olmert bio ministar zdravlja, otpočela javna kampanja upisivanja donora s ciljem podizanja svijesti o darivanju organa. Kampanja će u početnom stadiju polučiti određene rezultate, ali će razlika između potražnje i ponude i dalje ostati nepremostiva. I šta onda slijedi!?
Da Izrael za sve ima rješenje nije trebalo mnogo čekati. Samo je potrebno malo zaviriti u memoare žrtava holokausta i pročitati stravične ispovijesti o ljudskim patnjama kojima su Jevreji u Drugom svjetskom ratu bili izloženi od strane nacista. Dakle, lampici nije trebalo mnogo da zasvijetli - da se pokvareni um dosjeti onog što Boström otkriva i publikuje svjetskoj javnosti.
Nestajanje mladih Palestinaca
«I dok je kampanja proticala, iz sela Zapadne Obale i Gaze počeli su nestajati mladi Palestinci. Nakon pet dana izraelski vojnici bi ih dovezli mrtve, sa tijelima koja su bila rasporena pa zašivena. Priča o tim tijelima užasnula je stanovništvo okupiranih teritorija. Pojavile su se glasine o dramatičnom povećanju broja nestalih mladića, što su pratile noćne sahrane autopsiranih tijela,» piše Boström. «U to vrijeme,» dodaje ovaj švedski novinar, «bio sam u regionu radeći na knjizi. U nekoliko navrata prišao mi je određen broj ljudi iz UN-a koji su iskazali svoju zabrinutost zbog razvoja događaja. Osobe koje su me kontaktirale kazale su da se krađa organa dešavala, te da je njima zabranjeno da išta po tom pitanju poduzmu. Po zadatku jedne radio-tv mreže proputovao sam unaokolo intervjuišući veliki broj palestinskih porodica na Zapadnoj Obali i u Gazi - susrećući se sa roditeljima koji su govorili kako su njihovim sinovima oduzeti organi prije nego što su ubijani." Boström navodi i fotografijama podastire primjer Bilala Ahmeda Ghanana, mladog Palestinca koji je, dok je bacaao kamenje na izraelske snage izražavajući svoj protest, u zasjedi ubijen, da bi njegovo tijelo, kasnije vraćeno roditeljima, bilo rasječeno i zašiveno od stomaka do vrata.
Na afere poput ove o krađi organa, pa čak i ubijanju u te svrhe, najava izgradnje novih useljeničkih naselja i kršenje obećanja Sjedinjenim Državama od strane Izraela, a sve da bi se stvorili uvjeti za početak mirovnog procesa, izgleda bezazleno. Očito je da se u Palestini dešavaju u biti sasvim drugačiji zločini nego bilo gdje u svijetu kao što je, uostalom, i priroda okupacije ove zemlje jedinstvena u ljudskoj povijesti, na što je nedavno u jednom intervjuu sjajno ukazao šejh Jusuf Karadavi. «Svi muslimani na svijetu su dužni dati svoj doprinos u borbi za oslobođenje Palestine... Želio bih da skrenem pažnju svim ljudima da je okupacija i kolonizacija Palestine od Izraela nešto što je drukčije od bilo čega što smo do sada vidjeli na svijetu!» ističe šejh Karadavi, objašnjavajući kako je, za razliku od drugih okupacija i kolonizacija koje su privremenog karaktera, ona u kojoj je stvoren Izrael izvedena sa jednim i jedinstvenim ciljem - trajnog ostanka bez obzira na cijenu!
Otuda i muslimanima današnjice «sretno» narednih 30 (ili 300, svejedno je) godina borbe za Kuds, nadati se, sa većim uspjehom!
M. Kovač