Predramazanski susret reisu-l-uleme s glavnim imamima
Sarajevo, 29. maj 2013. (MINA) - Danas je na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu održan tradicionalni predramazanski susret reisu-l-uleme Huseina ef. Kavazovića s glavnim imamima Islamske zajednice u BiH. Ovom susretu prisustvovali su muftije, direktori i rukovodioci službi, ureda i ustanova u Islamskoj zajednici.
Ovogodišnji predramazanski skup organiziran je nešto ranije, jer je želja da se razmijene mišljenja o bitnim pitanjima u susret Ramazanu, kako bi se ovaj mubarek mjesec što bolje dočekao i u što boljem ibadetu i dobrim djelima proveo.
Ovaj susret je praktično bio uvod koji narednih godina trebaju prerasti u svojevrsna predramazanska savjetovanja, rekao je između ostalog, u obraćanju glavnim imamima dr. Amir Karić, šef Vjersko-prosvjetne službe Rijaseta. On se posebno osvrnuo na ona pitanja koja treba da doprinesu efikasnijem organiziranju Islamske zajednice i njenih ustanova. U tom pogledu on je ukazao na značaj povezivanja svih dijelova Islamske zajednice, počev od džemata pa sve do Rijaseta. Svi u Islamskoj zajednici, kako je naglasio, moraju biti međusobno solidarni i pomagati jedni druge, biti ustrajni i samopouzdani. Imami trebaju više pažnje posvetiti radu sa džematima, a finansijske poslove treba integrirati na nivou medžlisa, te intenzivirati rad s džematskim odborima i njihovim predsjednicima. Od velike je važnosti i stalna briga o djelovanju Islamske zajednice i pomaganje džematima koji djeluju u teškim okolnostima, naglasio je dr. Amir Karić, šef Vjersko-prosvjetne službe Rijaseta.
Nakon izlaganja dr. Karića, glavnim imamima ramazanske upute i savjete uputio je reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović.
MINA u cijelosti prenosi obraćanje reisu-l-uleme.
Riječ Reisu-l-uleme
Poštovani muftije, cijenjeni dekani i direktori, uvaženi glavni imami, braćo i prijatelji, es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!
Počašćen sam mogućnošću da vam se obratim na ovom izuzetnom skupu. Ovo je tradicionalni predramazanski susret najodgovornijih ljudi u Islamskoj zajednici u Bosni i Hercegovini i prilika da vam uputim poruku.
Zahvaljujem vam se na odzivu u ovolikom broju. To me, kao Reisu-l-ulemu, raduje i uliva nadu u ozbiljnost shvatanja povjerenog emaneta kojeg skupa nosimo, svjesni da nam se valja dobro pripremiti za najodabraniji mjesec u godini.
Čuvari emaneta
Naši preci formirali su Islamsku zajednicu, kao svoje zajedničko dobro na ovim prostorima. Oni su joj postavili cilj: prenošenje emaneta vjere na svaku sljedeću generaciju, kao i borbu za osiguranje uvjeta za nesmetan rast i razvoj zajednice muslimana na ovim rovitim prostorima.
Svaka generacija imama, hatiba, mualima, muderisa i muftija izvršavala je taj emanet, kako je znala i umjela i onako kako je bilo moguće u vremenu u kojem je živjela. Svaka generacija je unosila u Islamsku zajednicu svoje duhovne i materijalne napore i htijenja da, zajedno s našim narodom, odgovori na izazove s kojima je suočena. Mahom je to bilo u teškim društvenim okolnostima i pod teškim teretima.
I danas je prenošenje emaneta vjere naša najveća odgovornost pred Stvoriteljem, Njegovim poslanikom i muslimanima. Istovremeno, naša najveća briga je da Islamska zajednica, kao autentična i legitimna zajednica muslimana, osigura uvjete za prenošenje emaneta. Ona se mora stalno osposobljavati da odgovori zahtjevima vremena i izazovima na koje nailazimo, ići u susret problemima i nuditi odgovore. To će moći učiniti samo ako mi, kao nosioci emaneta, budemo svjesni sebe i sposobni i odgovorni prema zajedništvu muslimana, kao prema javnom dobru. Uvjeren sam da ćemo i mi, kao i naši prethodnici, biti odgovorni i u granicama svojih mogućnosti odgovoriti zahtjevima koji se pred nas postavljaju, na najbolji mogući način.
Ako bi me neko pitao šta taj emanet konkretno znači u ovoj našoj Islamskoj zajednici, odgovorio bih da su to naši mektebi i džamije; naše medrese i fakulteti. Povijest dokazuje da je podsticaj napretku, koji je dao islam, izuzetno veliki. Naši preci su to ispravno razumijevali, zbog čega su i ulagali iznimni trud upravo u džamije, mektebe i medrese, kao sigurna mjesta čuvanja i prenošenja emaneta, zbog kojeg je i poslan Muhammed, a.s. Mi gradimo Zajednicu koja će osigurati naš opstanak i duhovni rast, u kojoj će ulema imati odgovornost za nasljeđe ilma, promovirajući vjeru u Boga i upućujući i pozivajući ljude na dobro, kao jedinu mogućnost potpunog ljudskog ostvarenja i spasenja.
Poslani svijetu da navještamo radosnu vijest
Naša misija i naše poslanje je navijestiti ljudima radosnu vijest. Allah je poslao Muhameda, a.s., navjestitelja te vijesti. On je potvrdio ono što su govorili vjerovjesnici prije njega: samo je jedan bog Allah, Gospodar svjetova, Milostivi, Samilosni, Vladar Sudnjega dana, pred Kojim sve nastaje i nestaje. Mi smo tu da oživljavamo ahd i misak, koje je Allah uspostavio preko vjerovjesnika, s narodom, šaljući Svoju trajnu Riječ. Njeno autentično prihvatanje, življenje i prenošenje, svjedočenje istine na svakom mjestu i u svakom vremenu u Zajednici, daju nam nadu da smo ispunili zavjet, na koji smo se obavezali.
Od nas se očekuje da čuvamo granice (hududullah) i da osiguramo bedeme naše Zajednice, zajedno s narodom. Naš cilj jeste da podučimo narod da živi u skladu s islamskim normama, vjerujući u Boga i čineći dobro. Iz toga proizlazi naša obaveza da trajno brinemo o duhovnom vođstvu (iršad) i savjetovanju (vaz-i nasihat) našeg naroda. To će biti moguće samo ako budemo zajedno s njim živjeli i s njim raspravljali sva važna pitanja, na najljepši način. Također, naš legitimitet u tome dodatno ćemo potvrditi ako budemo, vrlo transparentno, ispunjavali preuzete obaveze.
Učinimo da naša vjera bude radost i olakšanje ljudima. Neka nam je uvijek na umu savjet Poslanika, a.s.: „Obveselite, a ne razgonite, olakšavajte, a ne otežavajte.“
I sami živimo u skladu s proklamiranom etikom. Samo takvim postupanjem obnavljat ćemo povjerenje u zajednici.
Okrenuti svoje lice vjernicima
Naš narod je opterećen teškim teretima i bolestima savremenog doba. Moramo biti pažljivi i pokazati strpljivost u njihovom liječenju. Ne smijemo još i mi tovariti taj naš narod onim što on nije u stanju ponijeti.
Ugled i materijalna snaga naše Islamske zajednice stečeni su predanošću naših muslimana, tih običnih ljudi u džematima. Oni su svojim ustrajnim radom obogatili našu zajednicu i osvijetlili putove i drugima.
Vi to, poštovani muftije, imami i muderisi, najbolje znate. Uspjet ćemo ako budemo razumjeli potrebe tog našeg muslimana i znali ih uskladiti s vrijednostima naše vjere. Naša lica moraju biti neprestano okrenuta vjernicima. Nemojmo im okretati leđa. Nemojmo ih nikada ostavljati same i tužne. Kada im se obraćamo, neka vide našu blagost, ali i ozbiljnost! Kada nastupamo u njihovo ime nemojmo izigrati pouzdanje i povjerenje koje su nam dali i potrudimo se svojski da se i oni osvjedoče da je ono što zastupamo u njihovu korist.
Naša obaveza je da postupamo onako kako nas je Poslanik, a.s., savjetovao: da idemo hodom najslabijeg među nama. To je izravan zahtjev da brinemo o svim ljudima podjednako, da nikoga ne odbacujemo, bio imućan ili slab, kao i da najslabijeg među nama najviše pripazimo.
Naša ulema uvijek je živjela s narodom i uz narod. Bili su svjesni da je upravo narod najustrajniji čuvar vjere i njenih vrijednosti. Tako i mi treba da činimo.
Džemat je temelj Islamske zajednice
Ako bismo koncizno htjeli definirati Islamsku zajednicu, mogli bismo kazati da je to zajednica džemata koji obrazuju tijelo Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. No, odmah nam valja dodati da džemat nije samo skup ljudi, niti prostor na kome oni žive. Džemat je, prije svega, skup vrijednosti i vjerovanja koja živimo, svjedočimo i zastupamo.
U tim našim džematima se u minulim stoljećima isprela bosanska islamska tradicija, utemeljena na ehli-sunnetskom, maturidijskom učenju u akaidu i hanefijskom učenju u fikhu. Naša ulema je, držeći se njih, iako je poznavala i druge pravce, čuvala i očuvala jedinstvo našeg džemata. Oni nisu imali potrebe dokazivati svoju pamet i znanje pred našim narodom, već su mu nudili ono što je on mogao lahko da spozna i u praksi primijeni. Čini li su to i Hasan Kafija Pruščak, i Mehmed Handžić, i Husein Đozo i mnogi drugi, podjednako odgovorno i prema islamu i prema narodu.
Danas je, i uz naše odgojno-obrazovne ustanove, mektebe, medrese i fakultete, u kojima se ono naučava, duhovno jedinstvo džemata pred velikim izazovom. A zdravlje i kompaktnost Islamske zajednice usko su povezani sa zdravljem i kompaktnošću najmanjeg džemata. Pri tome, ulema je poput ljekara: posao joj je da na vrijeme prepozna virus i bolesno tkivo. To, opet, nije, samo po sebi dovoljno, jer je liječenje bolesti daleko teže i zahtjevnije.
Zato treba da se vratimo našim temeljnim knjigama, da ih ponovo čitamo i razviđamo u novom razumijevanju za novo vrijeme. Potražimo odgovore u vlastitoj tradiciji, koja nam je bliska i razumljiva. U njoj su odgovori za naše probleme i ona će nam jasnije pokazati put kojim treba da idemo.
Oponašanje tuđih pogleda, nama dalekih, a koja ne pružaju odgovore na naše potrebe, samo komplicira naš duhovni put. Uvijek smo imali povjerenja u naše imame: Ebu Hanifu, Ebu Jusufa, Muhameda, Tahavija, Maturidija, Pruščaka, Handžića i mnoge druge. Na temeljima koje su oni postavili i mi možemo zidati naš sprat naše duhovne palače.
Najteža bolest u Zajednici jeste lijenost uleme, koja bi morala odgovarati na nova pitanja, oslanjajući se na stečena znanja svojih prethodnika i poštujući njihov trud i napor.
Pokazati ljubav prema domovini, narodu i zajednici
Prošli smo teška iskušenja, a bit će ih još. Učinili smo mnogo, ali je više onoga što nam valja još učiniti. Islamska zajednica se još oporavlja od teških rana. Još ih vidamo u Hercegovini, Podrinju, Posavini i Bosanskoj Krajini. Dijelovi našeg naroda u Sandžaku trpe teške udare raskolničke politike. Borimo se i u dijaspori da sačuvamo naš narod od asimilacije, ali i od podjela.
Uprkos izazovima, naši ljudi (imami i džematlije) bore se i potvrđuju ljubav i vjeru u domovinu, narod i zajednicu. Za teške trenutke, u to se većina nas uvjerila, potrebne su vjera i ljubav, da bismo ih prebrodili. Ramazan je prilika da vjeru izbrusimo, a ljubav učvrstimo; da se susretnemo i ojačamo naše iste temelje. Apeliram na muftije, muderise, glavne imame i imame da učinimo ono što su naše dužnosti. Budimo uz naš narod onako kako pravi pastiri moraju biti: budni i obazrivi.
Političke podjele u našem društvu su ogromne. Mi to osjećamo, a narod trpi. Netrpeljivost među čelnicima političkih grupa je velika. Da apsurd bude veći, svi oni, ovako ili onako, govore o jedinstvu i ugroženosti naroda, a stalno se optužuju za izdaje. Ulema mora biti mudra: naše mjesto je uz narod. Nemojmo hititi ni na koju stranu. Neka nam o tim stranama govore djela njihovih čelnika, a kojima su dokazali svoje proklamirane namjere!
Zajednica mora ostati moralna vertikala našeg naroda. Naš ulog je veliki da bismo ga stavili na kocku zbog bilo čijih trenutnih političkih ambicija. Samo u dva slučaja ne treba da oklijevamo: kada se dovode u pitanje naš narod i naša domovina.
O popisu stanovništva
U ovoj prilici kazat ću nekoliko riječi i o popisu stanovništva u Bosni i Hercegovini, kao važnom procesu za nas. Popis nije puko statističko zbrajanje, kako ga se želi, zarad postizanja političkih ciljeva, prikazati. Za Bošnjake je to političko i nacionalno pitanje prvoga reda. Razloge skoro i nije potrebno navoditi.
Naš narod je dugo bio izložen političkim manipulacijama i negiranjima nacionaliteta i državotvornosti, što se duboko odrazilo na njegov politički i nacionalni subjektivitet tokom XX stoljeća. Tek smo tokom krvave Agresije i herojske odbrane Bosne i Hercegovine uspjeli povratiti naše nacionalno ime i naziv našega jezika. Međutim, svi procesi još nisu završeni. Popis je prilika da sami o sebi kažemo što jesmo i da, kao zreo narod, damo odgovore na pitanja kojima drugi manipuliraju više od jednog stoljeća.
Naše nacionalne institucije i društva još uvijek pokazuju nedovoljnu organiziranost i pomanjkanje snage, pa nam valja uložiti napore da educiramo naše ljude o svemu što je nužno da znaju o popisu. U tom smislu ćemo poduzeti sve potrebne korake putem Rijaseta, muftija i njihovih ureda, a i drugih organizacionih dijelova Zajednice.
Ramazan je prilika da o tome s našim narodom temeljitije razgovaramo.
Izvršavanje vjerskih obaveza
Na kraju, dozvolite mi da još jednom istaknem našu primarnu misiju.
Mi baštinimo nasljeđe Vjerovjesnika, a.s., koji je pozivao ljude pravom putu. Ramazan pred nama je mjesec Allahove milosti, u kome je Svemilosni uputio svoju posljednju objavu ljudima. U ovom mjesecu propisan je post, kao pojedinačni ibadet, i sadekatul-fitr, kao obaveza prema zajednici. Naglasimo oba vida ibadeta i pozivajmo da se izvršavaju.
Očekujem i zahtijevam od svih da pokažemo odgovornost prema Zajednici.
U Zajednici je odlučeno da se sredstva zekata i sadekatu-l-fitra isključivo ukupljaju u Bejtu-l-mal, fond Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. To je vadžib za sve muslimane i muslimanke i moralna obaveza za svu ulemu da na ovom konsenzusu (idžmau) Zajednice istrajava. Očekujem da ćemo se tako i ponašati.
Obavezujem sve imame, hatibe, mualime i mualíme, muftije i muderise, šejhove tarikatskih redova i druge u Islamskoj zajednici da realiziraju ovo suglasje Zajednice.
Za sve koji budu uključeni u poslove Islamske zajednice, na bilo koji način, molim Milostivog Allaha da im olakša i bude na pomoći.
Amin!
Nakon izlaganja Reisu-l-uleme, nastavljena je rasprava o ramazanskim aktivnostima i tekućoj problematici rada u Islamskoj zajednici. Tom prilikom je izneseno više sadržajnih prijedloga glavnih imama.
U završnoj besjedi Reisu-l-ulema je zahvalio glavnim imamima na prisustvu, njihovim diskusijama i naglasio da će svi njihovi prijedlozi biti pažljivo razmotreni.
Na kraju im je čestitao dolazeće mubarek ramazanske dane.
