ZA MULTIETIČNO SARAJEVO: RUŠIMO DŽAMIJE, GRADIMO CRKVE
- Published in
- Kategorija: (Arhiva) Aktuelnosti
- Štampa
Nije li to idealan obrazac kako
rješavati situaciju u teheranskom Sarajevu ili sarajevskom Teheranu, eda bismo
mogli na njegovim ulicama vidjeti Srbe koji svim srcem navijaju za Želju ili
Sarajevo! I valjda čitaju anamo onaj magazin! Istina, sarajevska "džamijska"
politika nije rušila crkve (naprotiv: Stara pravoslavna crkva na Baš čaršiji,
koju su oskrnavili isti oni koji su porušili ili uništili blizu hiljadu
džamija, temeljito je sanirana i obnovljena društvenim sredstvima. Baš kao što
je, naravno društvenim sredstvima, renoviran i obnovljen dvor vladike Nikolaja,
odnosno baš kao što je, zaista bravurozno, iluminirana pravoslavna crkva na
trgu Alije Izetbegovića, pa je to, može se slobodno reći, zajedno sa zgradom
Umjetničke akademije, najljepše osvijetljen objekat u glavnom gradu BiH) ali ne
moraju svi parametri biti zadovoljeni! Uostalom, kako su to u redakciji anamo
onog magazina izbrojali, u Sarajevu sada ima 96 džamija, mada je "olimpijske
‘84 imao ravno 81 džamiju, što je daleko nadmašivalo broj svih ostalih vjerskih
objekata". Šta iz toga proizilazi, kakav se zaključak nameće: rušimo džamije i
na njihovim temeljima gradimo crkve! E da bi se Sarajevo za buduću (makar
zimsku) olimpijadu moglo reklamirati svojom multikulturom, kao što je to radilo
‘84, kada je ono bilo slika i prilika idilične Bosne i Hercegovine. A to
Sarajevo, eto, sa svom njegovom multikulturom, napadoše zvijeri s brda i držahu
u nepojmljivom obruču gotovo četiri godine, iako je imalo ravno 81 džamiju.
Naravno, gotovo sve one su pokušale biti uništene, valjda zbog još veće
multikulturalnosti Sarajeva, ali su ih Turci tako dobro sagradili k'o da
su znali da će ih Srbi, kad tad, nastojati srušiti. Sama Gazi Husrevbegova
džamija u svom tijelu i dan-danas nosi na stotine granata, ali - sve čestitke
majstorima!
No, da se vratimo Diviču i kratkom podsjećanju za čitaoce: Džamija u Diviču kod
Zvornika, mjestu sa stopostotnim bošnjačkim stanovništvom, srušena je na
početku srpske agresije na Bosnu i Hercegovinu, 1992. godine, kada je i svo
stanovništvo ovog mjesta protjerano ili pobijeno. Crkva na temeljima džamije
izgrađena je 1996. godine, godinu dana nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma
i njegovog Aneksa 7 kojim se garantira povratak oduzete imovine i povratak svih
na svoje. Temelje crve na džamijskim temeljima dodatno je ojačala odluka Doma
za ljudska prava BiH 2001. godine da crkvu u stopostotnom bošnjačkom naselju ne
treba izmještati, već da za džamiju treba naći novu lokaciju. Prije ove odluke
Općina Zvornik je 1996., dakle kad je crkva počela da se gradi, zemljište na
kojem je bila džamija (odnosno njeni temelji) oduzela od Islamske zajednice i
dodijelila SPC. Jerbo je sasvim nelegalno da se crkva gradi na vakufskoj
zemlji!
- Dogovor je postignut ranije i usaglašavanje
teksta ugovora trajalo je nekoliko mjeseci. Drugog načina da se crkva sagrađena
na džamijskim temeljima izmjesti nije bilo i mi smo morali na to pristati,
kazao je Mustafa ef. Muharemović, predsjednik Medžlisa IZ Zvornik.
Sve to je za Riplija: Dođu vandali na tvoj toprak, protjeraju, siluju ili ubiju
članove tvoje porodice, tvoje komšije i prijatelje, sruše i unište sve što se
može uništiti, u prvom redu džamiju, jer znaju da je ta duhovna veza najjača. I
na temelju džamije naprave crkvu i to kad je mir već odavno sklopljen, jer nisu
uspjeli dok je agresija trajala, trebalo je što više pobiti i uništiti, što
više oteti i opljačkati kako bi se u miru Božijem crkve na temelju džamija ili
na bošnjačkoj zemlji gradili.
I umjesto da za sve te zločine budu
sankcionirani, da crkvu izmjeste iz ovog, kako smo nekoliko puta kazali,
stopostotno bošnjačkog naselja, da plate odštetu zbog rušenja džamije, oni svoj
zločin dobro unovčavaju - i još sklapaju ugovor (kao legalisti) o novoj pljački
u miru od 380.000 maraka. Naravno, Islamska zajednica, pored tih 380.000 maraka
koje će dati SPC, za izgradnju nove džamije mora potrošiti još najmanje dva
puta toliko sredstava, ne računajući sredstva koja su utrošena za gradnju
džamije koju je srpski agresor srušio 1992. godine.
A kad crkva bude izmještena, eto
nove velikodušnosti: prema obećanju načelnika Zvornika, općinska administracija
u vlasništvo Islamske zajednice vratit će oduzetu joj zemlju te izdati sve
potrebne saglasnosti za gradnju džamije u Diviču!
E to ti je pravo i pravda: i vuk
zvani Kačavenda sit i crkva na broju! O džamiji - o tom potom. Sve o trošku
Islamske zajednice, tj. žrtve. Kako stvari stoje, ako stoje, a to je logika o
kojoj govorimo, i koja se, crno na bijelo ustoličuje, uskoro se može očekivati
da se od preživjelih Bošnjaka traži odšteta za trud oko klanja i ubijanja
njihovih najmilijih. Jer nije lahko ni zgaziti 200.000 mrava a kamo li pobiti
toliko Bošnjaka!
I dok se punih dvanaest godina
Divičani batrgaju u pokušaju izmještanja crkve iz svoje avlije, sa svojih
džamijskih temelja, naši politički predstavnici sakupljaju zjala po RS boreći
se za bošnjačke (čtaj: vlastite) interese, sve do posljednjeg Bošnjaka na ovim
područjima.
Naravno, o tim i sličnim problemima naših povratnika ne pišu anamo oni
magazini, već pravu hajku dižu na vijest o izgradnji džamijice na Ciglanama i
strahu da im jezivi zvuk ezana ne rastjera i onako mali broj čitalaca Politike,
koja je, kao što je poznato, na tom području naročito uspijevala. I mada je
postavljen kamen temeljac za gradnju džamije, a prostor za džamiju smanjen
sedam puta, o čemu je naš list pisao u svom prošlom broju, pokrenuta je i
najnovija peticija protiv gradnje džamijice na Ciglanama, koju je pokrenuo
SDP pod firmom građana, a koja podsjeća na famozni kamen temeljac za
obnovu Ferhadije, samo što se umjesto kamenja u ovom slučaju koristi pero i
naivnost onih koji potpisuju.
No, šta je crkva izgrađena na
temeljima prethodno srušene džamije u jednom stopostotnom bošnjačkom mjestu
poput Diviča prema džamijici u multikulturnom Sarajevu. A, osim toga, hoćemo li
mi da imamo Srbe koji svim srcem navijaju za FK Želju ili FK Sarajevo.
Ili nećemo!
Aziz Kadribegović
(www.preporod.com)