Na Ahiret je preselio hadži Nijaz Duranović
Uzvišeni Allah u Kur'anu a.š. kaže: I reci: “Trudite se! Allah će trud vaš vidjeti, a i Poslanik Njegov i mu'mini, i vi ćete biti vraćeni Onome koji zna nevidljivi i vidljivi svijet, pa će vas o onome što ste radili obavijestiti. (Et-Tevba, 105.)
Edžel smrti kod hadži Nijaza Duranovića nije bio iznenadan, ali je bio brz. Hadži Nijaz je predao dušu svome Gospodaru Uzvišenom Allahu u 57. godini života.
Vijest o preseljenju na Ahiret hadži Nijaza Duranovića, u subotu, 13. juna 2015. godine, zatekla me je u Pruscu, nakon što je povorka naših konjanika sa bajrakom Medžlisa Jajce stigla u bašču gdje je šator za odmor i noćenje. Naime, prilikom selama sa konjanicima iz drugih džemata, u 19,00 sati dobih sms poruku od sekretara Medžlisa hadži Ismeta Kurića. Otvorih je i pročitah tužnu vijest da je preselio naš Hadžija. Nazovem Mirnes ef. i pitam ga: „ Kada je Hadžija preselio“? A on mi reče: „Preselio je prije pola sahata“. Vijest o smrti hadži Nijaza me zaista snažno potresla. Izrazim mu ta'ziju, te se odmah vraćam prema Jajcu i razmišljam. Hadžija je preselio na dan ispraćaja naših konjanika na Ajvatovicu, a dženaza će mu biti na dan završne manifestacije 505. Ajvatovice. Sam sam u autu i sam sebi kažem da ovo ima neko značenje. Hadžija nas je svake godine ispraćao, bajrak Medžlisa našem bajraktaru predavao, zato nam je na današnjem ispraćaju puno nedostajao.
Svake godine kada krećemo na Ajvatovicu sjetim se rahmetli nane Zlatije-Zlate Mucić, rođene Kliko, kojoj smo na dan odlaska na Ajvatovicu 1991. godine klanjali dženazu i ukopali je. Izuzetno pobožnu nanu Zlatu je svako poznavao i zvao je nana Zlata. Svi smo je voljeli i ona je sve nas voljela. Zato kažem, oba ova događaja imaju neko značenje.
Hadži Nijaz je rođen u selu Divičani kod Jajca 31.12.1958. godine od oca Agana i majke Nazife-hanume rođene Mecavica. Osnovnu školu je završio u Divičanima, a srednju Mašinsko-tehničku u Jajcu. Dalje školovanje je nastavio u Banjoj Luci na Pedagoškoj akademiji, smjer matematika i fizika. Po završetku školovanja vojni rok je otslužio u Petrovcu na Mlavi, Srbija. Radni vijek je započeo kao nastavnik matematike i fizike u osnovnim školama na području Jajca, naročito u Osnovnoj školi u Divičanima i u Kruščici. Pored.redovnih obaveza u nastavi jedno vrijeme je bio pomoćnik direktora. Početkom agresije na Bosnu i Hercegovinu i na rodni grad uključuje se u jedinicu Teritorijalne odbrane sve do pada Jajca. Tokom agresije, u periodu maj/oktobar 1992. godine biva ranjen na linijama oko Jajca. Dane muhadžirluka sa porodicom provodi u Zenici, gdje se ponovo uključuje u obrazovni proces u mjestu P. Han kod Zenice da bi se ponovo uključio u odbranu domovine provodeći aktivnosti u okviru 305-705. Slavne jajačke brigade. Ratne dane je provodio na nekoliko ratišta, te je po drugi put ranjen tokom oružanih borbi u okolini Gornjeg Vakufa. U grupi ranjenih boraca A RBiH 1994. godine odlazi na hadždž. Od završetka rata do izbora na mjesto predsjedavajućeg Općinskog vijeća radio je u Odjeljenju odbrane pri Općini Jajce, u Vincu.
Nakon rada u prosvjeti, te učešća u odbrani i oslobađanju Bosne i Hercegovine i rada u Odjeljenju odbrane, biran je za člana Općinskog vijeća Jajce, te je dva mandata (period 1998-2004.) obnašao dužnost predsjedavajućeg Općinskog vijeća, u teškim godinama za Bošnjake Jajca. To su bile godine povratka iz muhadžirluka i prve godine obnove. Iako je hadži Nijaz bio legalno izabrani predsjedavajući Općinskog vijeća Jajce, Bošnjaci nisu mogli raditi u administraciji općine u Jajcu sve do jeseni 1999. godine. Tada su spojene dvije administracije (Vinac i Jajce) i u administraciji općine u Jajcu je počelo raditi 22 Bošnjaka. Uz pomoć Uzvišenog Allaha dž.š., Hadžija je djelovao strpljivo, ali i ustrajno, te je i ova velika prepreka za Bošnjake savladana. Doprinos Hadžije za spajanje dvije administracije i dolazak Bošnjaka na posao u zgradu općine u Jajcu je nemjerljiv. Ulazak službenika Bošnjaka, na čelu sa predsjedavajućim OV hadži Nijazom u zgradu općine u Jajcu bio je događaj koji se tada, ali ni sa ove vremenske distance ne može opisati. To su mogli osjetiti samo oni Bošnjaci koji su se bili već vratili na svoj toprak, na svoja imanja.
Zato, u ovom tekstu želim iznijeti svoje svjedočenje o hadži Nijazu Duranoviću sada i ovdje u Divičanima i Jajcu, čovjeku koji je vjerno ispunjavao zavjete i dosljedno izvršavao preuzete emanete. Ovo je naš izraz poštovanja i naš dug zahvalnosti, našem iskrenom bratu u vjeri, a mom vjernom saradniku u poslu i dragom ahbabu i prijetelju u životu, Hadžiji kako smo ga svi zvali. Zaista je bio vjeran i iskren u svemu što je govorio i u svemu što je radio. Hadži Nijaza sam upoznao u vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu kao borca Armije R BiH, a još bolje sam ga upoznao nakon agresije prilikom našeg povratka na svoja ognjišta, na područje Jajca, Jezera i Šipova, prilikom obnove porušenog i devastiranog. A gotovo svi objekti su bili porušeni i devastirani, a zemlja u šiblje i korov zarasla. A dvanaest godina zajedničkog, i kako je rahmetli Hadžija volio reći, timskog rada u Medžlisu Islamske zajednice Jajce, krunisan je velikim uspjesima i postignutim rezultatima u radu MIZ Jajce. Dužnost glavnog imama koju sam obavljao je časna ali i zahtjevna i odgovorna. Da bi čovjek ovu odgovornu dužnost obavljao uspješno treba imati vjerne i iskrene ljude koji mu pomažu, na koje može računati i na koje se može uvijek osloniti. Ja sam imao sreću što mi je Allah dž.š. podario saradnika, a kasnije predsjednika Izvršnog odbora Medžlisa u osobi Hadžije koji je zaista bio stručan u administrativnim poslovima. Bio je umjeren u svemu, strpljiv, ali i ustrajan.
Mene je hadži Nijaz zadužio svojom vjernošću i iskrenošću, svojom dosljednošću i nadasve, svojim povjerenjem u mene i moj rad. Posebno sam mu dužan za njegov sabur i otpornost na udarce koje je ponekad trpio zbog mene. Neopravdano je bilo, ali je bilo. Hadži Nijaz je od nekih ljudi bio pod udarom zato što je bio i ostao do kraja moj životni i poslovni saputnik.
Ja i ovom prilikom zahvaljujem Uzvišenom Allahu dž.š. koji je nasib učinio da je u posljednjih šest godina moga aktivnog i honorarnog rada predsjednik IO Medžlisa bio upravo on. Bio mi je od velike pomoći u svakom pogledu.
Hadži Nijaz je bio veliki radnik. Nije mu bilo poniženje raditi poslove koji nisu u opisu njegovih radnih zadataka, koje mnogi izbjegavaju, samo da bi ljudima izašao u susret. Koliko puta sam ga zatekao u suterenskim prostorijama općinske arhive kako traži nečiju projektnu dokumentaciju kuće, uplanjenje kuće i sl. Znao mi je reći: „ Radost ljudi kada im nađem neki dokument je uvijek i moja radost“. A svjedok sam da je tih radosti bilo na pretek.
Za hadži Nijazom je i put njegove mahale zaplakao kojim je on svakodnevno prolazio idući na posao, idući u džamiju ili po potrebi u čaršiju, a razlog je što bi hadži Nijaz prolazeći tim putem nastojao da put bude idealno čist. On je s puta uklonjao sve pa i najmanji papirić koji bi neko bacio ili bi ga tu odnekle vjetar donio.
Hadži Nijaz je bio jako darežljiv insan prema svakome, a posebno prema onima koji trebaju i koji očekuju pomoć drugih.
Životna saputnica Hadži Nijaza je Remzija-hanuma kćer hadži Mehmeda i hadži Zilke-hanume Mačak. Imaju dvoje, što bi naš narod rekao, zlatne djece: Mirnesa koji je završio Elči Ibrahim-pašinu medresu, a zatim Filozofski fakultet, odsjek Orjentalistika, mr. Arapskog jezika i književnosti i Mirelu koja je tekođer završila Filozofski fakulte, odsjek Anglistika, profesor je Enleskog jezika. Sin je oženjen Aminom rođenom Kosović. Mirela je udata za Zuhdiju Humića.
Na Ahiret je preselio 13. juna 2015. godine. Dženaza namaz mu je klanjana u njegovim rodnim Divičanima sutradan, iza ikindije namaza. Ukopan je u mezarju u Divičanima kod svojih rahmetli roditelja.
Upoznavajući prisutne o protokolu dženaze imam džamije u Divičanima Emin ef. Duranović zahvalio je svima koji su došli na posljednji ispraćaj rahmetli hadži Nijaza.
Dženazu je predvodio njegov sin mr. Mirnes ef. Duranović.
Brojnim okupljenim džematlijama i drugim poštovaocima hadži Nijaza koji su došli da ga sa ovog prolaznog svijeta isprate obratio se glavni imam prof. Zehrudin ef. Hadžić, koji je između ostalog rekao:
„Rekao je Allah dž.š: „Tako mi vremena čovjek je doista na gubitku, osim onih koji vjeruju i rade dobra djela, i koji jedni drugima istinu i strpljenje preporučuju.“
Hadži Nijaz Duranović je bio naš učitelj – jer je mnoge od nas učio u školi.
Hadži Nijaz Duranović je bio naš predvodnik društvene zajednice.
Hadži Nijaz Duranović je bio naš predvodnik Islamske zajednice.
Hadži Nijaz Duranović je nama preporučivao da budemo na istini i da budemo strpljivi.
Sve što čovjek uradi u životu na Ovome svijetu ima odjeka u vječnosti, zato molim Allaha dž.š. da hadži Nijazu Duranoviću ukabuli dobra djela i da ga uvede u Džennet, i da se tamo sretnemo, ako Bog da“.
Da bi ovaj tekst o hadži Nijazu Duranoviću bio što potpuniji zamolio sam njegovog sina mr. Mirnes ef. i neke njegove dugogodišnje saradnike da u najkraćim crtama nešto kažu o rahmetli Hadžiji.
Hadžijin sin mr. Mirnes ef.:
„Kao njegov sin, mogu kazati kako je poseban odnos gajio prema djeci, bez obzira radilo se o djeci rodbinskim vezama vezanoj, ili se radilo o djeci prijatelja, komšija, poznanika. Naravno, svoju djecu je posebno pazio, te pored toga što ih je u svemu podržavao, uvažavao je i naša mišljenja, izbore, potrebe i sugestije. Naročito se to ogledalo u pitanjima obrazovanja, usavršavanja, te općenito djelovanja na ovom svijetu i u široj društvenoj zajednici.
Gajeći poseban odnos prema svojoj i tuđoj djeci, prijateljima, kolegama i rodbini, naučio nas je kako i čuvati poznanstva, prijateljstva, te nadasve rodbinske veze“.
Dr. Nisvet Hrnjić načelnik općine Jajce u dva prošla mandata, od 2004. do 2012. godine i član Sabora IZ-e u sadašnjem mandatu:
„Stvoritelj stvori ljude i oni skupa žive i bivstvuju, rade i sarađuju. Neki ljudi sve to učine lakšim i ugodnijim, planiranjem i posao uspješnijim i hairnijim, ljude zadovoljnijim i boljim. Upravo takav je bio rahmetli hadži Nijaz Duranović, u svom životu i onome što je radio.
Dugi niz od čak dvanaest godina imao sam ugodno i korisno iskustvo da sarađujem sa rahmetli hadži Nijazom. Od 2000. godine kao vijećnik u Općinskom vijeću Općine Jajce, te od 2004 do 2012. godine kao načelnik Općine Jajce. Naime, rahmetli hadži Nijaz je u dva mandata obavljao funkciju predsjedavajućeg Općinskog vijeća Jajce (1998.-2000 god., te 2000-2004. godine), a kasnije je bio uposlenik u Službi Civilne zaštite Općine Jajce.
Vrijeme u kome je vodio Općinsko vijeće bilo je iznimno teško, poratno, ono u kome su se probijale velike barijere povratku prognanika na svoj toprak. Uloga Općinskog vijeća u tome bila je od velike važnosti. Svojim umjerenim i odmjerenim, ali ipak čvrstim pristupom u rukovođenju Općinskim vijećem, prepoznavanje sudbinskog trenutka u kome smo se nalazili kao povratnici, potpunom predanošću dodjeljenom zadatku, rahmetli hadži Nijaz bio je pravi čovjek na pravome mjestu. Svi su znali da je naš prijatelj i saradnik ovaj veliki i teški zadatak uspješno obavio.
Nakon šest godina predsjedavanja Općinskim vijećem rahmetli hadži Nijaz svoj rad nastavlja kao član Službe Civilne zaštite Općine Jajce. Nimalo slučajno, već voljom Stvoritelja, ponovo zadatak u kome se brine o običnom čovjeku. A rahmetli hadži Nijaz je to dobro znao. Svi se sjećamo velikih poplava i snažnih klizišta, a hadži Nijaz je najviše od svih boravio i u Štabu civilne zaštite i na terenu sa sugrađanima. Ovom čovjeku ništa nije bilo preko volje i ništa teško da bi se ostavilo neurađeno.
Svi koji su imali priliku raditi i sarađivati sa rahmetli hadži Nijazom mogli su vidjeti i naučiti dosta dobrog i korisnog. I to je ono što nazivamo Božijom milosti i darom nama ljudima.
Molim Svevišnjeg da našem prijatelju i saradniku podari lijepi džennet“.
Hadži Zijada hanuma, stručni saradnik za budžet Općine Jajce, u penziji:
" Teško je pisati o nekome ko više nije sa nama , pogotovo o dragoj i poštovanoj osobi i koja je prerano napustila ovaj svijet i kada je mogla još mnogo dobrog učini i svojoj porodici i Zajednici. Naravno, mi o tome ne odlučujemo pa i kad je naš rahmetli hadži Nijaz u pitanju. A hadži Nijaz je bio Hadžija u svakom pogledu, ja sam ga takvog doživljavala. Uvijek je bio vedar, nasmijan i spreman za dijalog bez obzira u kakvoj se životnoj situaciji nalazio. Moje bolje poznanstvo sa rahmetli Hadžijom datira povratkom općine u Vinac, kada mi je bio na neki način šef. Njegovo tadašnje šefovanje se ogledalo samo stavljanjem potpisa, a više je bio radnik, saradnik i prijatelj. Njegovim izborom za predsjedavajućeg OV započela je vidljiva saradnja sa općinskim načelnikom u Jajcu koja je bila na dobrobit cijelom građanstvu općine Jajce i uposlenima u općinskoj administraciji. Bar sam ja to tako doživljavala i sa zadovoljstvom sam odlazila na posao i obavljala svoje radne obaveze. Koliko je naš Hadžija bio jednostavan i nije patio od funkcije često puta sam ga zaticala da slaže materijale za OV kako bi sjednice mogle biti zakazane na vrijeme. Koliko je volio ljude, a i ljudi njega, primjer je sa naših zajedničkih izleta kada bi on odlazio među prvima kako bi obavio sve pripreme da nas, svoje kolege dočeka kao u svojoj kući i da nikome ništa ne fali i da nam bude lijepo. Da ga Allah, subhanehu ve te'ala, uvede u lijepi dženet i da u nama što duže zadrži lijepa sjećanja na njega. Amin ja Rabbi. Ovo je samo jedan djelić moga sjećanja o rahmetli Hadžiji“.
Nedim ef. Glamočić, imam džamije Esme Sultanije u Jajcu:
„ Na dan kada smo ispraćali našeg Hadžiju na Bolji svijet završena je 505. Ajvatovica, kojom oživljavamo sjećanje na Ajvaz-dedu, na njegovu upornost i požrtvovanost. Zbog toga me čitav taj dan pratila misao da ispraćamo jednog Ajvaz-dedu našega doba, jednog jajačkog Ajvaz-dedu. Jer Hadžija je bio, baš poput Ajvaz-dede, uporan i požrtvovan. Nije bilo „stijene“, „planine“, niti problema i prepreke koja bi ga zaustavila. Uvijek je znao naći rješenje.
Molim dragog Boga, dž.š., da snaga dove rijeke ljudi koji su ga taj dan ispraćali na Bolji svijet, bude snaga koja će mu otvoriti vrata Božije milosti i oprosta i džennetskih kapija i nagrada. Amin.“
Molim Uzvišenog Allaha dž.š. da rahmetli hadži Nijazu ukabuli dobra djela, oprosti grijehe i nastani ga u Firdevsi-džennetu, a njegovim najmilijim: supruzi Remziji-hanumi, sinu Mirnesu, kćeri Mireli, unuki Džejli, zetu Zuhdiji, snahi Amini, braći Islamu i Šerifu i sestri Nedžiji lijepi sabur. Amin.
Jajce, subota, Dan Bedra 1436. h. godine
04. juli 2015. godine
Ramiz Bećirović
