Govor reisu-l-uleme Kavazovića na otvaranju Aladže džamije

S boljim povodom i boljim pozivom se nismo mogli okupiti u ovim vremenima punim izazova i neizvjesnosti. Danas smo sretni i ushićeni i danas se pred nama otvaraju svijetla radosti i sreće- rekao je danas prilikom otvaranja fočanske Aladža džamije reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH Husein ef. Kavazović. 

U nastavku donosimo kompletan govor reisul-uleme sa daanšnjeg otvorenja:

- U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog.

Hvala neka je Njemu Jedinome,Kojem niko nije ravan; Onome Koji nas Svojom milošću obasipa. On dadne da nam se nekada nešto učini nemogućim, pa onda otvori prostranstva radosti i ushićenja zbog iznenadnih puteva i mogućnosti. Mir i blagoslov neka su na Njegovog posljednjeg poslanika Muhammeda i sve poslanike koji su po istini postupali i na dobro podsticali.

Draga braćo i sestre, dragi prijatelji, uvaženi gosti, es-selamu alejkum.

Blagoslovljen je ovaj dan i blagoslovljen ovaj skup. S boljim povodom i boljim pozivom se nismo mogli okupiti, u ovim vremenima punim izazova i neizvjesnosti. Danas smo sretni i ushićeni i danas se pred nama otvaraju svjetlaradosti i sreće.

Danas otvaramo Aladžu, srce Foče, alii čitave Istočne Bosne. Predugo smo bili tužni i zabrinuti, a ovaj lijepi grad bez svoga simbola, jezgra oko kojeg se svijala čaršija i njene brojne mahale.Predugo je ta mrena bila na našim očima, koja je zaklanjala obzorja naše nade i našeg svjetla.

Sjetit ćemo se u ovoj prilici da je do početka Drugog svjetskog rata Fočaimala trideset idvije džamije,a sedamnaest u samoj gradskoj jezgri.I tada je Aladža prednjačila svojom ljepotom.Mnogi su, i s Istoka i sa Zapada, dolazili da je vide i da joj se dive. Mnogi su s ushićenjem o njoj pisali, ali i o gradu i ljudima koji su se s njenih mimbera i ćurseva napajali porukama mira, dobra i vjere.

U vremenima zla, kada je i ona bila iščezla, nestaloje mnogih njenih džematlija, onih koji su se u njenom okrilju okupljali. S njenim ovovremenim dizanjem svjedočimo i naduda će se to promijeniti i da će dobri ljudi ponovo u njenim hladovima pronalaziti svoj mir i duhovnu okrepu.

Neka obnova Aladže osnaži želju protjeranihFočakada se vrate i da izgrade svojedomove. Neka ih današnje slike ohrabre u tome. Drago nam je čuti da za to imaju podršku i lokalnih vlasti. S uzdizanjem Aladže uzdiže se i Foča.

Dragi prijatelji.

Braćo i sestre.

Aladžin graditelj vakif plemeniti Hasan Nazir je svoje bogatstvo trošio izgrađujući Foču. U knjigama koje čuvamo u Gazi Husrev-begovojbiblioteci, a koje je on uvakufio, potpisivao se, kao i na većini službenih dokumenata,nadimkom Fočak. Bio je ponosan na ovaj grad, osjećao je da mu duguje i da mu treba vratiti dio duga. Vjerujem kako će i brojni Fočaci, raseljeni širom svijeta, u njegovom primjeru vidjeti uzor i da će vratiti dug ovom gradu i rodnoj grudi.

A vjerujem da će i Foča naći načina da se oduži svom dobrotvoru,Hasanu sinu Jusufovom,koji je postavio temelje njenog razvoja. Ova naša generacija, obnovom njegovog legata, njegovog hajrata, vraća makar mali dio haka i ispravlja makar zehru nepravde i zuluma koja je učinjena.

Toliko mi možemo.

Drago nam je da nismo sami u našoj radosti koju danas osjećamo, kao što nismo bili sami u našoj tuzi, kada je, bez ikakvog razloga ili opravdanja, osim iz čiste mržnje i pokušaja da se historija krivotvori, ova ljepotica srušena. Njeni ostaci su razvezeni na više lokacija i zakopani u masovne grobnice, zajedno s njenim džematlijama.Nju smo povratili, a o njenim nevino pobijenim džematlijama čuvat ćemo sjećanje i upućivati dove Uzvišenom da ih na onom svijetu skupi u džennetskom džematu.

Boli nas što nalogodavci njenog rušenja, kao i brojnih drugih zločina, zajedno s direktnim počiniocima, nisu adekvatno odgovarali, niti je ikada od nas neko zatražio oprosta. Mi ne tražimo ništa osim pravde.

Današnji dan je pokazatelj da će dobro nadvladati zlo.Bosanski duh zajedničkog života u različitostima će voljom Božijom preživjeti. Foča će preživjeti. Nadživjet će ona i ta teška vremena mržnje i neprijateljstva.

Zato nas raduje kada čujemo da je daleko više onih u Foči koji su žalili za Aladžom,kada su je zlotvori rušili, kao što je puno i onih koji se njenoj obnovi raduju.

Prošlost se ne može promijeniti, ali iz nje moramo učiti. Budućnost se ne može predvidjeti. Ona se može planirati i na tom planu se mora raditi. A naš plan je da ovdje živimo i da živimo u miru. Zato je bitno da na sve što se dešava gledamo kao na procese i da se uvijek zapitamo na kojoj strani historije smo mi.

Jesmo li među onima koji grade, ili onima koji ruše? Koji povezuju ljude ili razdvajaju? Koji ih mire ili zavađaju?

Historija je upamtila ime projektanta i graditelja Aladže: Ramadan aga, učenik velikog Sinana efendije.Upamtit će i ovu generaciju, koja je Foči vratila njen simbol. Brojna su imena koja ćemo pamtiti, od goraždanskog muftije Hameda-ef. Efendića, ambasadora SAD-a Thomasa J. Millera, do naše braće iz Turske, a posebno Adnana Ertema, direktora Vakufske direkcije Republike Turske. Preduga bi bila lista svih onih koje bih još ovdje trebao spomenuti, ali ćemo se pobrinuti da se njihov trud i na ovom svijetu ne zaboravi, a ono što ih čeka kod Gospodara njihova je bolje i trajnije od bilo kojeg ovosvjetskog priznanja.

Na kraju, dozvolite mi da vam se svima zahvalim, naročito našoj braći iz Republike Turske, njenom predsjedniku Redžep Tajjib Erdoganu i vladi, bez kojih ovaj posao ne bismo priveli kraju. Svim predstavnicima vjerskih zajednica, zvaničnicima države i nižih nivoa vlasti, diplomatskom koru i svima vama, najiskrenije se zahvaljujem na spremnosti da nam se pridružite u našoj radosti.

Pred nama je ramazan. Lakše će nam biti zapostiti, kada znamo da će na Aladži ponovo sjati kandilji i da će se čuti glas mujezina s njene munare. Najbolja je to ramazanska hedija i najbolji zalog za našu budućnost.

Živi mi i zdravi bili!