Deklaracija Svjetskog bošnjačkog kongresa o zajedničkoj sigurnosti i globalnom građanstvu
Svjetski bošnjački kongres je u Londonu 21. juna 2013. godine na engleskom jeziku izdao „Deklaraciju Svjetskog bošnjačkog kongresa o zajedničkoj sigurnosti i globalnom građanstvu“. U prilogu donosimo Deklaraciju na bosanskom jeziku:
Uvod
Nakon napada u New Yorku u septembru 2001., masakra u Madridu u martu 2004., te eksplozije bombi u Londonu u julu 2005. godine, dr. Mustafa Cerić, kao reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, objavio je u Istočnoj džamiji u Londonu, u julu 2005. godine, Deklaraciju evropskih muslimana.
Deklaraciju je podržao Islamski forum Evrope, a u velikoj mjeri podržana je i diljem Evrope. U intervjuu za Radio Slobodna Evropa, 14. oktobra 2006., dr. Cerić je Deklaraciju evropskih muslimana ovako opisao: „To je lični čin – možda je prejaka riječ 'ispovijest' – ali to je moj osobni poziv evropskoj javnosti da ne čini grešku generaliziranja svih muslimana te da ne širi islamofobiju koja se, smatram, dešava u Evropi i općenito na Zapadu, pogotovo nakon 11. septembra 2001. godine. Druga moja poruka je upućena muslimanima koji žive u Evropi da ozbiljno shvate ova tri događaja koja mogu imati teške posljedice za njihov boravak i status u Evropi. Treća poruka je upućena muslimanskom svijetu općenito sa molbom da pomogne nama na Zapadu, pogotovo u Evropi, da gradimo dijalog prihvatljiv kako za nas muslimane tako i za naše susjede u Europi.
Osam godina nakon objavljivanja Deklaracije evropskih muslimana, sada kao predsjednik Svjetskog bošnjačkog kongresa, reisu-l-ulema emeritus dr. Mustafa Cerić je pokrenuo inicijativu za objavljivanje druge deklaracije, a to je Deklaracija Svjetskog bošnjačkog kongresa o zajedničkoj sigurnosti i globalnom građanstvu. Svjetski bošnjački kongres je inauguriran u Sarajevu 29. decembra 2012. godine, kao globalni nacionalni glas bošnjačkog naroda nakon posljednjeg genocida u Bosni i Hercegovini.
Ova Deklaracija predstavlja odgovor na nedavne događaje u Bostonu i Londonu, sa naglaskom na neprihvatljivu upotrebu i zloupotrebu imena Allaha i islama, pogotovo u slučaju londonskog ubistva. Ovog puta, dr. Mustafa Cerić, predsjednik Svjetskog bošnjačkog kongresa, poziva bošnjački narod da zauzme hrabar stav o svojoj vjeri i kulturi te da bude dobar primjer drugima: da osudi nasilje i promovira mir i toleranciju ma gdje bio i živio.
8. juni 2013.
DEKLARACIJA SVJETSKOG BOŠNJAČKOG KONGRESA
O ZAJEDNIČKOJ SIGURNOSTI I GLOBALNOM GRAĐANSTVU
Svjetski bošnjački kongres objavljuje Deklaraciju o zajedničkoj sigurnosti i globalnom građanstvu izražavajući osjećanja bošnjačkog naroda u vezi sa smrtonosnim bombaškim napadom na učesnike Bostonskog maratona, 15. aprila 2013. godine, i užasni čin nasilja na ulicama Londona, 22. maja 2013., pri čemu su korištene svete riječi „Allahu ekber" i zloupotrijebljeno sveto ime islama.
Budući da je u bombaškom napadu na učesnike Bostonskog maratona ubijeno troje ljudi a više od stotinu ih je ranjeno, dok je u Vulviču (Woolwich) ubijen jedan britanski vojnik koji nije bio na dužnosti, te budući da su izvršioci tih akata nasilja identificirani kao muslimani, sa percepcijom da su nadahnuti islamskim učenjem da čine pokolj nad nedužnim ljudima na tako užasan način;
Budući da se, nakon bombaškog napada na učesnike Bostonskog maratona i užasnog čina nasilja na ulicama Londona i slike krvavih ruku ubice sa mesarskom satarom, muslimanima pokušava nametnuti osjećaj kolektivne krivnje zbog „islamskog terorizma“ koji se uporno prikazuje kao da je to u prirodi samog islama;
Pošto mi vjerujemo da je vrijeme da se muslimanski učenjaci i intelektualci svih teoloških škola i grupacija treba da okupe i objave jasnu izjavu o zajedničkoj sigurnosti i globalnom građanstvu protiv onih koji koriste Allahovo ime i islam na pogrešan način;
Budući da je bošnjački narod gotovo uništen preživio najstrašniji zločin protiv čovječnosti: genocid, te bio izložen nasumičnom granatiranju, a njihove žene bile silovane i mučene, i budući da je doživio poniženja u koncentracijskim logorima, Bošnjaci smatraju da je njihovo ljudsko pravo i moralna obaveza da se jasno i glasno usprotive zloupotrebi svetog Allahovog imena i miroljubivog imena islama u brutalne profane svrhe, što ugrožava budućnost njihove djece;
Pošto su velika većina muslimana diljem svijeta miroljubivi ljudi koji vole da žive u miru i suživotu sa svojim susjedima, te da osiguraju pristojan život svojoj porodici i da doprinose blagostanju svoje zajednice;
Pošto je ljudski život Božiji dar pa stoga svako ljudsko biće ima pravo na život, vjeru, slobodu, imetak i čast;
Neka ovim bude objavljen cijelom svijetu izraz osjećanja Svjetskog bošnjačkog kongresa:
(1) Da su zajednička sigurnosti i globalno građanstvo dvije suštinske vrijednosti ljudske slobode i jednakosti.
(2) Da vjera al-īmān znači: sigurnost, bezbjednost, kontinuitet, pouzdanost i povjerenje. Stoga, značenje vjere, al-īmān, nije samo vjera vjernika, već i sigurnost drugoga, koji živi u blizini sa vjernikom. Stoga, onaj koji je al-mu'min (vjernik), a to je stanje al-īmān (unutrašnje sigurnosti) i al-amān (javnog povjerenja), pravi je musliman koji voli mir, koji radi za mir, i koji donosi solidarnost i saradnju u društvu. Jer ni slabi ni agresivni neće naslijediti svijet, već samo oni koji su spremni na saradnju, što znači miroljubivi ljudi koji rade za sigurnost svih, tj. za zajedničku sigurnost.
(3) Da riječ islam ne znači bilo kakvu pokornost, već prije svega dragovoljnu i prihvatljivu pokornost Allahu, kao i miroljubivu i prihvatljivu praksu u ime Allaha. Dakle, u samoj ideji islama svjedoči se historijska istina da „nema prisile u vjeri.“ Ova kur'anska objava iz sedmog stoljeća jedinstvena je ne samo po svojoj historijskoj inicijativi, već i kao dalekosežna Božanska uputa za čovječanstvo koje je do sada naučilo da prinudna pokornost ne samo u religiji, već i u bilo kojoj ideologiji nikad nije, niti će uroditi plodom.
(4) Da je islam ustanovio načelo da prisilna pokornost Allahu nije prihvatljiva samome Allahu zato što je samo dragovoljno prihvatanje pokornosti valjana pokornost Allahu, jer je Allahovo ime al-Salām, Mir, i zato Allah prihvata samo dragovoljnu pokornost i miroljubiv odnos među ljudima.
(5) Da dragovoljna pokornost Allahu pretpostavlja mir u duši koji je rezultat unutarnje pouzdanosti vjere - vjere u Allaha i u čovjeka. Ako islam znači mirnu pokornost Allahu Svemogućem, onda riječ musliman doslovno znači „miroljubivi čovjek“, čovjek koji širi mir u svijetu. To je najbolje iskazao Muhamed a.s. svojom definicijom muslimana kad je rekao: - Musliman, tj., miroljubivi čovjek, je onaj koji čini druge muslimane, tj., druge miroljubive ljude, sigurnim od njegove ruke i jezika!
(6) Da je treći temeljni stub islamske zgrade mira i sigurnosti načelo al-ihsān, koje označava ljepotu i lijepo, blagost i blagostanje, dobro i dobrotu, duševnost i dušebrižnost. A to znači da vjernik musliman, muškarac i žena, treba da uvijek održavaju svoj ljudski karakter lijepim u očima drugih, da uvijek čine dobro za druge, da uvijek budu dobar primjer drugima i da uvijek budu dobrodušni prema ljudima kako bi stekli titulu muhsina, onoga koji čini dobro i miroljubiv je prema drugima, ne samo da bi zadobio njihovu pohvalu, već i da bi Allah vidio to dobro i tu ljubav koju pruža drugima, jer Allah njega vidi uvijek i na svakom mjestu. To je najviši stepen ljepote ljudske duše, to je najveća moralna vrijednost ljudskog stvorenja – i doista, to je najveći ideal koncepta zajedničke sigurnosti i globalnog građanstva u islamu.
(7) Da nije prvi puta u povijesti da se religija pogrešno tumači zbog predrasuda ljudi okovanih vlastitom mržnjom prema drugome; nije ovo prvi put u povijesti, također, da koncept vjere bude od strane vlastitih sljedbenika okrenut na pogrešan put; i nije prvi put u povijesti da žrtve predrasuda moraju spoznati da to što ih se pogrešno doživljava neće nestati samo po sebi. Žrtve predrasuda moraju ustati i glasno progovoriti o tome šta je njihov stvarni koncept života, vjere, kulture, mira i sigurnosti, kao neodvojivi dio cijelog čovječanstva. Ali ne samo govoriti, žrtve predrasuda moraju djelovati na uvjerljiv način tako da svoj govor životnom praksom potvrde. Lični primjer je moćniji od hiljadu riječi ispraznog propovijedanja.
(8) Da muslimani moraju priznati da među njima postoje neodgovorni ljudi koji svojim nedjelima ne čine dobro islamu i muslimanima. Niko ne razumije i ne prihvata ono što neki nasilni pojedinci ili grupe čine pozivajući se na plemenito ime islama. Oni šire pogrešne predstave o islamu i muslimanima na takav način da će se buduće generacije teško od toga osloboditi.
(9) Da jedno zlo ne opravdava drugu zlo. Muslimanima Allah Svemogući naređuje da promoviraju mir i budu pravedni prema svim ljudima, pa čak i prema svojim protivnicima kako bi promijenili njihova srca i imali ih za svoje prijatelje: - Dobro i zlo nisu isto. Stoga, ti podrži dobro tako da ako postoji neprijateljstvo između tebe i njega, on bi mogao zbog tvoje dobrote postati tvoj pravi prijatelj.
(10) Da muslimanski učenjaci, posebno hatibi, diljem svijeta treba da promiču mir i toleranciju islama; treba da prestanu osuđivati jedni druge u ime islama. Muslimanski učenjaci, pogotovo oni koji govore sa džamijskih minbera i putem globalnih medija, snose veliku odgovornost za zajedničku sigurnost među narodima svijeta. Muslimanski učenjaci treba da imaju osjećaj za mir i sigurnost muslimana svugdje u svijetu. Kletva upućena bratu iste vjere koji ima različita teološka mišljenja nije hrabrost, već znak kukavičluka. Stvarna hrabrost muslimanskog učenjaka je da nauči svoga brata da živi u miru, sigurnosti, slobodi i dostojanstvu sa ostatkom miroljubivog čovječanstva.
(11) Da Svjetski bošnjački kongres poziva sve muslimane u svijetu:
(i) da budu uz građane zemalja koje su im dale utočište i zaštitu kada im je to najviše trebalo, te da zaštite sigurnost tih građana odbacivanjem i aktivnim sprječavanjem, kada god je to moguće, svih djela terora;
(ii) da odgajaju svoju djecu i pomognu u obrazovanju budućih generacija muslimana različitih nacija kako bi bili sastavni dio društava u kojima žive a koje nazivaju svojim domom, te da znaju da ciljevi ne opravdavaju nasilna sredstva i da su djela ubijanja i/ili ranjavanja nevinih civila u potpunoj suprotnosti s temeljnim principima islama kao i s temeljnom čovječnošću;
(iii) da pokažu svojim susjedima i zajednicama kako islam može biti snaga za poboljšanje socijalnih i ekonomskih uslova naših zajednica, time što će slijediti načela islama koja nam nalažu da nahranimo gladnog i zaštitimo svog susjeda, da živimo u miru i harmoniji sa ostatkom čovječanstva;
(iv) da dignu glas protiv mržnje i pridruže nam se u odbrani temeljnih principa ljudskosti, te da sa svojim susjedima i kolegama dijele istinu o tome da islam ne pripada ni Istoku ni Zapadu, već srcima onih koji žele živjeti u miru i sigurnosti sa drugima.
(12) Da kao predani zajedničkoj sigurnosti i globalnom građanstvu, Svjetski bošnjački kongres poziva bošnjački narod, ma gdje bio:
(i) da promovira Osnivačku povelju Svjetskog bošnjačkog kongresa u kojoj stoji da su Božiji darovi života, vjere, nacije, slobode, imovine i časti neotuđiva prava svakog čovjeka i svakog naroda;
(ii) da čuvaju Islamsku zajednicu u Bosni i Hercegovini kao jednu i jedinstvenu zajednicu muslimana u Bosni i Hercegovini, Bošnjaka van domovine i drugih muslimana koji je prihvataju kao svoju, boreći se da očuvaju islamsku tradiciju Bošnjaka u skladu sa zahtjevima vremena i mjesta, tako što će uspostavljati i održavati kontakte i saradnju sa zajednicama, institucijama i organizacijama u aktivnostima koje promiču istinu, pravdu i mir među svim ljudima i narodima dobre volje, sa krajnjim ciljem poticanja dobra i sprječavanja zla; te da se bore da žive po kur'anskom imperativu: - Svi se za jedno Allahovo uže uzmite i nemojte se dijeliti i razilaziti.
(iii) da se posvete temeljnim načelima Svjetskog bošnjačkog kongresa koja pozivaju na duboku svijest i historijsku odgovornost današnje generacije Bošnjaka, koji su preživjeli genocid, da učine sve što je u njihovoj moći da spriječe da njihovi potomci postanu žrtve novoga genocida. Zbog svoje teške povijesti pune kušnje, Bošnjaci imaju jedinstvenu odgovornost da budu istinski nosioci moralnosti i pluralizma u svim zemljama u kojima žive i koje zovu svojom domovinom;
(iv) da se pridržavaju Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, koja poziva da svako ima pravo na sva prava i slobode koje su u njoj sadržane, bez razlike bilo koje vrste, kao što je rasa, religija ili drugi status, a pogotovo da poštuju njen član 3, koji kaže da svako ima pravo na život, slobodu i sigurnost;
(v) da se pridržavaju člana 18. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima i člana 18. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, koji kažu da svako ima pravo na slobodu mišljenja, savjesti i religije;
(vi) da nikada ne zaborave preambulu Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, koja kaže da su nepoštivanje i prezir prema ljudskim pravima rezultirali barbarskim djelima koja su užasnula savjest čovječanstva;
(vii) te da globalno promoviraju Deklaraciju evropskih muslimana, u kojoj se iskazuje uvjerenje Bošnjaka da islam uči muslimane da su jevreji i kršćani narodi Knjige te da stoga jevreji, kršćani i muslimani treba da uče da dijele zajedničke moralne vrijednosti, kao i svoje zajedničke nade bez predrasuda, kako bi izbjegli diskriminaciju, nedostatak samopoštovanja, demoralizaciju, religijsku i rasnu mržnju, bespomoćnost, nedostatak kontrole, socijalnu isključenost, nedostatak prilika i slabu političku zastupljenost.
(13) Da, s obzirom na sve navedeno, Svjetski bošnjački kongres sa osjećajem ponosa, čvrste vjere i dubokog osvjedočenja u miroljubivost islamske tradicije Bošnjaka, poziva sve Bošnjake svijeta:
(i) da se snažno bore za svoje ciljeve kroz stalni odgoj i obrazovanje mladih, kao i svojih zajednica, čestitim moralnim vrijednostima te da uvijek otvoreno i glasno, kao mnogo puta dosada, odbace sve vrste i sva djela terora, kao temeljno neislamska, nemoralna i nehumana;
(ii) da snažno iskažu stalnu i proaktivnu odgovornost i obavezu da se sistematski angažiraju zajedno sa svojim zajednicama na svim nivoima lične i institucionalne saradnje, te da učvrste svoju vjeru i povjerenje svojih susjeda ma gdje živjeli na putu svih plemenitih i korisnih društvenih aktivnosti;
(iii) da svaki dan čine sve što mogu kao integralni članovi svoje zajednice kojima se vjeruje, kao i državljani mnogih zemalja u svijetu, koji su pouzdani, kako bi pomogli jedni drugima da utru put ka zajedničkoj sigurnosti i trajnom miru sa pravdom za sve. Pridružite nam se u ovoj borbi da odbranimo i promoviramo pozitivne, konstruktivne i trajne islamske vrijednosti mira i pravde, istovremeno odbacujući terorizam jer je on uvijek pogrešan bez obzira na njegov korijen i cilj.
(14) Da Dobri Bošnjani uvijek pamte da prava sreća nije samo biti voljen, već je prava sreća i voljeti drugoga, jer što više ljubavi dajemo drugome, sve više je imamo u sebi i za sebe.
Reisu-l-ulema emeritus
dr. Mustafa Cerić
Predsjednik Svjetskog bošnjačkog kongresa