A+ A A-

Reisu-l-ulema na konferenciji Evropskog vijeća vjerskih čelnika u Istanbulu

Istanbul, 28. april 2010. (MINA) - Usvajanjem deklaracije o toleranciji, danas je u Istanbulu završeno trodnevno,  7. zasjedanje konferencije Europskog vijeća vjerskih čelnika (European Council of Religious Leaders).

Reis-istanbul-2010

 Ovo Vijeće je osnovano 2001. god. u duhu Svjetske konferencije religija za mir (World Conference of Religions for Peace) sa sjedištem u Nju Jorku. U svojstvu osnivača i dopredsjednika Vijeća reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić je govorio o  europskom identitetu sa munarom i između ostalog rekao:

- Europa je prošla kroz teška iskušenja na putu afirmacije demokracije, ljudskih prava i tolerancije. Za Europu je oduvijek bilo važno da se sa svim pitanjima suoći hrabro, otvoreno i iskreno radi iznalaženja najboljeg rješenja. Kraj prošlog i početak ovog 21. stoljeća Europa je pred velikim izazovom oko muslimanskog pitanja. Nakon holokausta, Europa nije smjela dopustiti da se u njenom dvorištu dogodi genocid. Prošlost ne možemo promijeniti, ali možemo utjecati da se u budućnosti ne ponavljaju iste greške. Zbog toga su muslimani u Europi uznemireni švicarskim referendumom oko munare - vjerskog simbola koji nije nepoznat Europi i kojeg Europa ne može ignorirati. Munara je oduvijek bila dio evropskog identiteta zato što je interakcija između islama i Europe historijska činjenica. Zabranom izgradnje munare širi se loša volja prema muslimanima u Europi, a mi u Bosni i Hercegovini to vidimo kao lošu poruku nakon  etničkog čišćenja i genocida. Vjerujem da se greška oko munare u Švicarskoj neće širiti Europom i da ćemo svi shvatiti da je Europa moguća u suživotu i toleranciji svih vjera, kultura i svjetonazora. Sretan sam što se 7. zasjedanje našega Vijeća održava u Istanbulu, simbolu multikulturnosti, suživota i tolerancije. Podržavam Istanbulsku deklaraciju o toleranciji u kojoj vidim snažnu poruku da se zaustavi val antisemitizma i islamofobije, koji kruži Europom - zaključio je svoje izlaganje u Istanbulu reisu-l-ulema Cerić.  

Reis-istanbul-2010-3a

U prisustvu vjerskih uglednika kršćanske, jevrejske, muslimanske, budističke i drugih vjerskih tradicija, pod predsjedavanjem norveškog biskupa Gunnera Štalsetta, Europsko vijeće vjerskih čelnika je na 7. zasjedanju u Istanbulu usvojilo: 

Istanbulsku deklaraciju o toleranciji 

u kojoj se kaže: 

Strateški lociran kao mjesto susreta između istoka i zapada Istanbul je bio i ostao jedan od glavnih evropskih gradova već dva milenija. 

Ove 2010. godine Istanbul je evropski glavni grad kulture. Most preko Bosfora je jedan snažan simbol susreta kultura i religija; i onih sa dugim prisustvom na evropskom kontinentu i onih koje su stigle  u skorije vrijeme. To nas podsjeća da je istinski susret između kultura i religija svojevrstan preduslov za izgradnju kulture mira u Evropi. 

Danas se Evropa nalazi na razmeđu. Tradicionalne evropske kulture se suočavaju sa novim izazovima. Imigracija predstavlja izazov autohtonom stanovništvu da pokažu suosjećanje i djeluju pravedno, što predstavlja važne europske vrijednosti.  Kriza prirodnog okoliša je kontinentalni izazov zato što  bogatstvo kontinenta  počiva na industrijalizaciji kao jednog od uzročnika klimatskih promjena.  Nove tehnologije daju mogućnost da se čini dobro ili da se čini zlo.  

U prvoj deceniji 21. stoljeća religija je prihvaćena kao važna činjenici u europskim društvima. Postoje primjeri zategnutih odnosa među religijama, ali mnogo češće vjernici različitih vjera žive u miru o čemu svjedoče mnoga međureligijska vijeća koja se osnivaju. Sekularne ideologije su utjecajne i dijele mnoge karakteristike sa religijama. To vjerskim čelnicima pruža mogućnost za dijalog i sa onima koji negiraju mjesto i ulogu religije u društvu da šire razumijevanje i traže, što je moguće više, zajedničku osnovu za suživot.  

Reis-istanbul-2010-2a

 Reisu-l-ulema sa turskim reisom Alijem Bardakogluom i norveškim biskupom Gunnerom Stalsettom

Susret u Istanbulu 26. i 28. aprila, 2010. godine i svjest da je u našem vremenu obaveza religija da podrže koncept koji ima duboke korijene u evropskoj historiji, Evropsko vijeće vjerskih lidera - Religije za mir je usvojio ovu ISTANBULSKU DEKLARACIJU O TOLERANCIJI:

 

I - Religijski korijeni i važnost tolerancije 

Historijski, ideja tolerancije se razvila u Evropi kroz borbu i nasilne sukobe, kao način života u religijskom pluralitetu. Danas toleranciju valja njegovati kao univerzalnu vrijednost. U najširem smislu Tolerancija znači da je svima ponuđen prostor da govore otvoreno i slobodno, također i onda kada su njihova gledišta kontraverzna.

Istražujući naše vlastite religijske tradicije i uvjerenja svi uviđamo da je tolerancija  duhovna odgovornost ukorijenjena u božanskom porijeklu svog života, u dignitetu svakog ljudskog bića te u ljubavi prema komšiji i zapovijesti da drugima činimo ono što  želimo da se čini nama. Princip „nema prisile u vjeri" je putokaz za sve religije. Turska riječ za toleranciju je hosgörü koja doslovce znači „gledaj ono što  je dobro kod drugoga". To je bît našeg razumijevanja ovog koncepta o toleranciji.

Mi priznajemo da religiozni ljudi i institucije u Evropi nisu uvijek poštovali ovaj važni princip i da su ponekad podstrekavali netoleranciju. S ciljem da se doprinese izgradnji jedne tolerantne Evrope, religiozni ljudi i institucije se također moraju angažirati u samokritičkom promatranju.

Religije su izvori etičkog razmišljanja i ponašanja i posjeduju široke i duboke mreže širom kontinenta. Ovo nudi jedinstvene mogućnosti da se promiče tolerancija i kulture mira i tamo gdje se one ne promoviraju kroz sekularne zakone i odredbe.

 

II - Tolerancija zahtjeva uzajamnost i uvjet je za kulturu mira 

Tolerancija je aktivno priznanje različitosti i znači poštovanje drugosti drugog, i onih koji imaju drugu religiju i onih s kojima se razlikujemo u kulturološkom, lingvističkom ili nekom drugom smislu.

Tolerancija ne znači bezuvjetno odobravanje ideja drugih niti načina na koji oni žive svoje živote. Tolerancija znači poštovanje prava drugih, a ne nužno njegovog ili njenog stanovišta.

Tolerancija znači uzajamnost, a ne kompromis (u smislu pravljenja ustupaka). Većina religija izlazi sa „tvrdnjama istine" koje su ponekada uzajamno isključive, kao što je to slučaj i sa drugim uvjerenjima i ideologijama. Ovo nije prijetnja toleranciji sve dok je drugima dozvoljeno da žive sa svojim i ističu javno svoja vlastita uvjerenja.

Tolerancija znači da je svima ponuđen prostor da govore otvoreno i slobodno, također i onda kada su njihova gledišta provokativna ili čak i uvrjedljiva prema drugima. Tolerancija ne znači da ne trebamo govoriti protiv nepravde i protiv svega što prijeti životu.

Tolerancija se susreće sa svojim najtežim izazovom kada se suoči sa netolerantnim. Čak i netolerantna gledišta mogu biti prihvaćena u ime tolerancije sve dok ona ne prijete tolerantnom društvu ili njegovim institucijama.

 Reis-istanbul-2010-1a

III - Predanost toleranciji u Europi 

Na temeljima ovog razumijevanja tolerancije mi kao vjerski čelnici se obavezujemo da ćemo raditi pojedinačno i zajedno da toleranciju sprovedemo u praktični život:

1) U našem naučavanju, propovijedanju i obavljanju naših čelnih uloga mi ćemo naglašavati ono u našim religijama što inspiriše toleranciju, poštovanje i uzajamnost.

2) Govorićemo jasno i javno protiv, a kada se traži i suprotstaviti se, onome što podstiče netoleranciju i diskriminaciju. Činit ćemo sve što možemo da se suprotstavimo svakom obliku govora mržnje ili drugih (zlo)djela mržnje, bilo da se radi o anti-semitizmu, islamofobiji, napadima na kršćane ili bilo kojoj drugoj formi mržnje. Na znanje primamo posebnu odgovornost da poduzmemo akciju kada se takvi postupci predstavljaju kao religijski motivirani.

3) Uvjereni da religija igra važnu ulogu u životima mnogih ljudi i pozitivno doprinosi društvu, mi ćemo raditi na ostvarivanju prava svih religija da budu vidljive u javnosti. To uključuje pokazivanje vjerskih simbola, vjersko odijevanje, osnivanje škola za vjersku edukaciju mladog naraštaja i izgradnju vjerskih objekata prema propisima svake vjerske tradicije. Mi vjerujemo da takve manifestacije vjere pridonose bogatstvu društva, ali i prihvatamo da takvo prisustvo u javnom prostoru pretpostavlja odgovornost da se poštuju prava i osjećanja onih koji nisu naše vjere.

4) Mi podržavamo daljnje napore da se donese Univerzalni kodeks o svetim mjestima, koji treba da osigura poštovanje prema mjestima pobožnosti i pokopa.

5) Shvatajući da je promocija tolerancije i kulture mira dug proces koji zahtjeva odgajanje mlade generacije, mi ćemo hrabriti i podržavati poduku o toleranciji u odgojno-obrazovnim institucijama. Mi cijenimo da posebna odgovornost za promociju tolerancije leži u školama koje su pod imenom vjerskih institucija i organizacija.

6) Mi ćemo nastaviti da razvijamo našu vjeru i tradiciju u duhu afirmacije onoga što nam je zajedničko a uspostavljati razumijevanje u onome u čemu se razilazimo. Radit ćemo zajedno kad je moguće te razvijati etiku neslaganja.

7) Uvjereni da je međuvjerski dijalog snažan način za promociju tolerancije, mi ćemo aktivno dijeliti sa drugima, uključujući i političare, mudrost i inspiraciju koja nastane kao rezultat našeg rada kroz interreligijsko vijeće uz međusobno uvažavanje i poštovanje.

8) Mi ćemo nastaviti naše djelovanje u promoviranju kulture mira u Europi i šire kao što je to rečeno u Deklaraciji iz Lila (2009), na temelju Berlinske deklaracije i međuvjerskom dijalogu (2008).

konferencija-istanbul-2010-4a