A+ A A-

Druga ramazanska hutba Reisu-l-uleme

 

minberSarajevo, 28. avgust 2009. (MINA) - Danas je Reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić imamio džumu namaz u Gazi Husrev begovoj džamiji u Sarajevu i održao drugu hutbu u ovom Ramazanu.

MINA u cjelosti prenosi drugu ramazansku hutbu Reisu-l-uleme :

 

- Hvala Allahu koji nas obasipa Svojom milošću, koju vidimo i koju ne vidiomo.

Hvala Allahu koji je poslao vjerovjesnika Muhammeda, a.s., koji nas je poučio pravoj vjeri, koji nam je donio radosnu vijest o šefa'atu, koji nas je uputio u tajne uspjeha na ovome svijetu i tajne spasa na drugome svijetu.

Hvala Allahu koji nam je u Ramazanu propiso ibadet posta, koji nas štiti od svega što nas udaljava od ljubavi prema Njemu i Njegovom stvorenju.

Draga braćo i sestre,

U Ramazanu je Džibril-i Emin silazio na Zemlju da presluša Allahovog Poslanika Muhammda, a.s., u Kur'anu kako bi bio siguran da ništa nije ni dodato ni izostavljeno iz posljednje Allahove objave čovječanstvu.

Ti ramazanski susreti između Alejhisselama i Džibrila nazvani su mukābelah. Dakle, ramazanska mukābelah, koja se u nas prakticira na poseban način, ustanovljena je na temelju te tradicije - ramazanskog susreta između Allahovog Resula i Allahovog Emina - radi čuvanja i širenja autentičnosti Allahove vječne poruke čovječanstvu.

Naravno, Džibril-i Emin nije nikad prestao silaziti na Zemlju i slušati učenje Kur'ana u vrijeme Ramazana na našim mukābelama kako bi se uvjerio da ništa nije ni dodato ni izostavljeno iz Kur'ana - tog posljednjeg zavjeta čovjčanstvu.

Zato je Ramazan mubarek mjesec, jer se u njemu spaja nebo i Zemlja, jer se u njemu ljudska duša otvara da čuje ove kur'anske riječi:

أستعيذ بالله: الله الذى خلق السموات والارض وما بينهما فى ستة ايام ثم استوى على العرش، مالكم من دونه من ولي لا شفيع، أفلا تتذكرون. يدبر الأمر من السماء إلى الأرض ثم يعرج إليه فى يوم كان مقداره ألفَ سنةٍ مما تعدّون، ذلك عالم الغيب والشهادة العزيز الرحيم.  الذي أحسن كل شئ خلقه، وبدأ خلق الإنسان من طين. ثم جعل نسله من سُلالةٍ من ماءٍ مهينٍ.  ثم سوّيه ونفخ فيه من روحه وجعل لكم السمع والأبصار والأفئدة، قليلا ما تشكرون _ صدق الله العظيم.

 

 - Allah je nebesa i Zemlju i ono što je između njih u šest vremenskih razdoblja stvorio, a onda svemirom zavladao; vi osim Allaha ni zaštotnika ni posrednika nemate, pa kako se toga ne dosjetite!? Allah upravlja svima, od nebesa do Zemlje, a onda se sve to Njemu vraća u danu koji, prema vašem računanju vremena, hiljadu godina traje. To je Allah koji zna pojavni i nepojavni svijet, koji je Moćan i Milostiv. To je Allah koji sve savršeno stvara, koji je prvog čovjeka stvorio od ilovače - a potomstvo njegovo stvara od kapi hude tekućine, zatim mu daje pravilan oblik te mu od svoga duha život daruje, pa tako može da ušima čuje, i da očima vidi, i da srcem osjeća i razumije, ali vi ste premalo zahvalni na tome (Kur'an, 32 : 4-9).

 

Dakle, Adem je stvoren od zemlje - ilovače. To je samo njegovo tijelo, koje bez duše nije ni živo ni mrtvo. Tek kad je Svoritelj od svog duha (من روحه) Ademovom tijelu darovao dušu, Adem je postao živi čovjek, kojem su meleki priznali posebnost i pristali da mu odaju počast tako što su mu se po Allahovoj zapovjedi poklonili:

 استعيذ بالله: وإذ قال ربك للملائكة إني خالق بشرا من طين فإذا سوّيته و نفخت فيه من روحي فقعوا له ساجدين _ صدق الله العظيم 

- I kad je tvoj Gospodar melelekima rekao: „Stvorit ću čovjeka od ilovače te kad mu dam ljudski lik i oblik i kad mu od svog duha podarim dušu života, vi mu se poklonite" (Kur'an, 71-73).

Kome ili čemu su se, po Allahovom emeru, meleki poklonili - Ademovom tijelu ili Ademovoj duši koja je nastala od Allahovog duha (من روحه)?

Kad su uopće meleki primjetili Adema - kad je bio samo tijelo ili kad je dobio dušu i postao čovjek?

Naravno, meleki nisu ni primijetili Ademovo tijelo - ni kao materiju kojoj se treba klanjati ni kao ljepotu kojoj se treba diviti. Jer u carstvu Allahovih stvorenja ima mnogo materijalnih stvari koje su po obimu veće i teže od čovjeka i mnogo je lijepih stvari u Allahovom carstvu koje su ljepše od čovjekovog tijela.

Dakle, meleki se nisu poklonili Ademovom tijelu, jer ih ono ničim nije zadivilo. Meleki su se poklonili Ademovoj duši u kojoj je Allahov duh kao dar života čovjeku koji s tim postaje „najljepše uspravno i najljepše ispravno stvorenje od svih Allahovih stvorenja"(Kur'an, 95:4). (لقد خلقنا الانسان في أحسن التقويم).

Eto, tom Ademu su se meleki poklonili i za sva vremena objavili na nebu i na Zemlji da postoji Allahovo stvorenje - čovjek koji zaslužuje poštovanje zato što ima dušu, koja je svjesna odakle je i kuda ide, koja zna da je njezina moć značajnija nego moć njezinog tijela, koja shvata da je njezina ljepota važnija od ljepote njezinog tijela, koja razumije da je Iblis odbio da joj se pokloni samo zato što je ostala vjerna duhu od kojeg je nastala.

Da, tako je -  mubarek Ramazan je vrijeme u kojem se duša kroz ibadet posta  iznova rađa, jer se spaja s onim istim ezelskim duhom kojeg je Allah darovao Ademu da bi mu se meleki poklonili. Zato je Ramazan blagodat cijelome svijetu, jer u njemu se rađa čovjek sa dušom, koja plijeni svijet ljepotom svoje iskrenosti, koja zaslužuje poštovanje svojom pravednošću, koja širi dobrotu svojom otvorenošću i kojoj se poklanjaju meleki na nebu i ljudi dobre volje na Zemlji zbog njezine vjernosti Božanskome duhu.

Zar ima neko ko ne vidi da je ovaj svijet izgubio dušu pa je svu svoju pažnju posvetio tijelu, kojeg uljepšava do besvjesti, kojeg glorificira do bezumnosti, kojem se klanja do bezdušnosti, da bi na kraju shvatio da trajna ljepota nije u tijelu, već u duši, da trajna slava nije u tijelu, već u duši, da trajno poštovanje ne zaslužuje ljudsko tijelo, već ljudska duša.

Pogledajte koliko se troši vremena i novca na uljepšavanju ljudskoga tijela, a koliko malo treba vremena i truda da bismo uljepšali našu dušu - samo jedna iskrena spoznaja u šehadetu, i samo pet puta namaza u jednome danu, i samo jedan mjesec posta u jednoj godini, i samo jedan trenutak pažnje zekata u jednoj godini, i samo jedno životno putovanje na hadž.

Prema Allahovom svjedočnju i vlastitom iskustvu znamo da je ibadet posta najsigurniji način da se duša ne samo uljepša, već i trajno zaštiti od svega što je može učiniti ružnom. Nije li nam Uzvišni Allah najbolje objasnio zašto nam je propisao post, kao što je propisao i onima prije nas - pa zato da bismo se zaštitili od svega što nas može napasti (لعلكم تتقون).

Upravo tako treba razumjeti značnje arapskog glagola tettekun (تتقون), koji se kod nas uglavnom prevodi kao „biti bogobojazan", mada u korijenu taj glagol ima značenje „spriječiti, zaštititi, sačuvati, odbraniti...". Prema tome, „leallekum tettekun" možemo prevesti ovako: „da biste spriječili napade koji vam se spremaju, da biste se zaštitili, da biste se sačuvali, da biste se odbranili" od čega, pa od svega što vam može nauditi i učiniti vaš život teškim i nepodnošljivim, a život je težak i nepodnošljiv ako u duši pojedinca nema iskrenosti, ako u društvu nema pravednosti, ako u gradu nema sigurnosti, ako u javnoj komunikaciji nema poštivanja ljudske ličnosti, ako u vlasti nema požrtvovnosti, ako u porodici nema ljubavi, ako među braćom nema povjerenja, ako među ljudima nema solidarnosti, ako u braku nema vjernosti, ako za izdaju povjerenja nema odgovornosti - ukratko život je težak i nepodnošljiv ako je ljudska duša prljava od laži i nepravde.

Jer, u bîti vjera je odbrana i zaštita od svega što je štetno i prljavo za život čovjeka, za njegovu čast i dostojanstvo. Vjera nije napad. Vjera nije prisila. Vjera je štit od napasti koja ugrožava pravo čovjeka na život i slobodu.

Zato je Ramazan vrijeme u kojem treba da uljepšamo našu dušu iz neiscrpne milosti Allahog duha koji nam se otkriva u vječnoj riječi Kur'ana Časnoga u kojem stoji da su muslimani braća i zato treba da se kroz ibadet posta uče pojedinačnoj i zajedničkoj zaštiti od svega što im može nauditi i što može ugroziti njihovu ljudsku čast i dostojanstvo.

Allahu Svemogući, osnaži nas da budemo od onih koji su bogobojazni, i bogozaštićni, i bogosačuvani, i bogoodbranjeni od svakog zla i belaja kojeg znamo i kojeg ne znamo!

Allahu Sveznajući, pouči nas da uljepšamo svoju dušu ljepotama iskrenosti, pravednosti, hrabrosti i darežljivosti!

Allahu Milostivi, podari nam Tvoga duha koji će nam svijetliti put do Tvoga rizaluka i Tvoje neizmjerne milosti!

Allahu Plemeniti, sjedini naša srca kroz ibadet posta i osnaži nam volju da jedni drugima pomažemo u svakom hairli poslu za naš dom i našu domovinu! Amin!