Promo banner

A+ A A-

Saopćenje Službe za odnose s javnošću

Nadbiskup vrhbosanski Vinko kardinal Puljić dao je intervju za Katoličku tiskovnu agenciju Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine u kojem je govorio o povratu imovine IZ u Travniku, izgradnji džamija u Sarajevu i „određenim teškim iskustvima" s vehabijama. S tim u vezi Služba za odnose s javnošću Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini je izdala saopćenje za javnost u kojem se kaže:

- Španski kralj Ferdinand i kraljica Isabella su 27. septembra 1480. god. izdali naredbu da se u njihovoj kraljevini ustanove sudovi koji bi procesuirali slučajeve "heretičke pokvarenosti". Kratko nakon toga, u novembru, u Sevilji je uspostavljen jedan od tih sudova, poznatih pod imenom "Španska inkvizicija". Kraljevski dekret je ekplicitno naveo da se Inkvizicija ustanovljava radi potrage i kažnjavanja konvertita, koji vrijeđaju kršćanstvo zato što nisu napustili svoju vjeru i zato što još uvijek tajno obavljaju rituale i ceremonije svoje prijašnje vjere. Konvertiti, na koje kraljevski dekret upućuje, bili su uglavnom potomci Jevreja koji su prešli na kršćanstvo u periodu od pedeset godina (1367-1417), period u kojem su nekršćani, posebno Jevreji, prisiljavani da napuste svoju vjeru i prihvate kršćanstvo, odnosno katoličanstvo (vidi: B. Netanyahu, The Origins of the Inqusition ( str. 3).

To je povijesna istina o kojoj  se mnogo pisalo i još uvijek piše. Katolička crkva se više puta ogradila od „Španske inkvizicije" i osudila lov na vještice zbog vjere i uvjerenja te podržala pravo na „slobodu savjesti" svakog čovjeka. Katolička crkva ima velike zasluge za promociju slobode mišljenja i govora u vrijeme komunističkih režima u jugoistočnoj Europi. Bivši Papa Ivan Pavo II je zasigurno jedna od najsvjetlijih ličnosti u dvadesetom stoljeću u borbi za oslobađanje čovjeka od totalitarnih sistema u kojem su  vjera i moral bili ugroženi i gaženi.

To su, dakle, dva različita modela iz povijesti, koji nam govore o Katoličkoj crkvi i njenom odnosu prema pravu i slobodi na vjeru i vjerovanje drugog i drugačijeg. Pošto su mudri ljudi već primijetili da se povijest uglavnom ponavlja, nas muslimane Bošnjake zanima koji je od ova dva „povijesna modela" Katoličke crkve bliži nadbiskupu vrhbosanskom Vinku kardinalu Puljiću?

Bojimo se da je sudeći po nedavnim izjavama svjetskim i domaćim agencijama kardinalu Puljiću bliži modelu „Španske inkvizicije", jer mu smetaju „vehabije" zbog njihovog „učenja i djelovanja". Bilo bi dobro da kardinal Puljić na konkretnom primjeru pokaže kakva je to vrsta „iskustva" i šta on podrazumijeva pod „određena teška iskustva" s „vehabijama" koje je imao i da li su ta protuzakonita djela ostala nesankcionirana?

Prije svega, ne postoji nigdje u svijetu, pa tako ni kod nas, grupa ili organizacija koja sebe naziva „vehabije". A i da postoji, ta grupa ili organizacija „vehabija" ima pravo na svoja „učenja i djelovanja", kao i svaka grupa na svijetu, ali nema pravo ugrožavati slobodu i pravo drugoga i drugačijeg, kršiti zakone, širiti strah i mržnju. Problem je što se počne sa lovom na „vehabije" a završi se logorima, progonima, ubijanjima  i genocidna nad običnim, „finim", „starim" muslimanima Bošnjacima. Zar nije bilo tako '90. godina prošlog vijeka. Počelo se sa islamskim fundamentalistima a završilo sa logorima u Gabeli, Dretelju i teškim zločinom u Ahmićima nad običnim, „finim", „starim" muslimanima Bošnjacima.

Prema tome, neprimjereno je da se Crkva ili vjerska zajednica miješa u poslove druge Crkve ili vjerske zajednice, posebno kad se radi o doktrinarnim pitanjima, a to će reći o „slobodi savjesti" pojedinca i grupe. Naravno, Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini čuva i razvija vjekovnu „islamsku tradiciju Bošnjaka", koja se u nijansama razlikuje od učenja i djelovanja nekih drugih „islamskih tradicija" u muslimanskom svijetu, koji nije monolitan, već uveliko raznolik po nacionalnoj,  kulturnoj i ideološkoj pripadnosti. Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini ima pravo i obavezu da brine o svim muslimanima, pa i o onima koji nisu u potpunosti u skladu sa njenom zvaničnom teologijom. Jer, Islamska zajednica je dovoljno snažna i dovoljno odgovorna da ni na koji način ne dopusti unutarnju podjelu, koja bi mogla biti kobna ne samo za muslimane Bošnjake, već i za njihove komšije.

Dakako, Islamska zajednica je u tome i uspjela i zato je jako osjetljiva kad bilo ko, na bilo koji način, pokušava da to jedinstvo Islamske zajednice naruši. Muslimani Bošnjaci su i u najtežim iskušenjima znali čuvati svoj obraz i čast tako što nisu udarali na obraz i čast svojim komšijama zbog njihove vjere i uvjerenja. Muslimani Bošnjaci su dovoljno sigurni u svoju vjeru i uvjerenja da bi imali potrebu da napadaju drugu i drugačiju vjeru i druga i drugačija uvjerenja, posebno svojih komšija. Nije se dogodilo da tamo gdje su muslimani Bošnjaci većina, vlast sa buldožerima raznosi kuću katolika, kao što se dogodilo muslimanima u Sturbi kod Livna, gdje su vlasti sa većinskim katolicima Hrvatima u mjesecu ramazanu buldožerima poravnali kuću gdje su se okupljali obični, „fini" muslimani Bošnjaci, koji, zasigurno, nisu bili „opasne vehabije" na koje ukazuje Vinko Puljić. Oni su imali samo lijepu namjeru da u miru klanjaju teravih-namaz za vrijeme mubarek mjeseca ramazana, ali su i kao takvi označeni kao opasnost i zato su im došli buldožeri da im pokažu silu. Taj primjer odnosa katolika Hrvata prema običnim muslimanima Bošnjacima pobija pritužbe kardinala Puljića i pokazuje da se u njegovim izjavama vide „dva lica, jedno za međunarodnu, a drugo za domaću javnost".

Stoga, ako je kardinalu Puljiću zaista stalo do istinskog suživota i tolerancije između katolika i muslimana u Bosni i Hercegovini, bit će nam dopušteno da ga u ime reisu-l-uleme dr. Mustafe Cerića pozovemo da njih dvojica posjete sva mjesta gdje zajedno ili jedni pored drugih žive katolici i muslimani, uključujući Travnik i Bugojno, ali i Mostara i Prozor, te da se na licu mjesta uvjere u jednakopravnost svojih vjernika, kako tamo gdje su katolici Hrvati većina tako i tamo gdje su muslimani Bošnjaci većina. Ako je kardinal Puljić konačno spreman da se odazove reisu-l-uleminom pozivu, koji čeka na kardinalov pozitivan odgovor više od deset godina, onda će to biti znak da Katolička crkva sa nadbiskupom vrhbosanskim Vinkom kardinalom Puljićem uzima drugi povijesni model kojeg je ustanovio bivši Papa Ivan Pavao II, kojem i ovoga puta izražavamo poštovanje i zahvalnost za sve što je učinio za čovječanstvo, posebno za naš grad Sarajevo i našu zemlju Bosnu i Hercegovinu.

Sarajevo, 29.01.2012. godine

Služba za odnose s javnošću

U prilogu donosimo i intervju kardinala Vinka Puljića:

Kardinal Puljić o reakciji iz Rijaseta Islamske zajednice

Nakon višednevnog izbivanja iz Bosne i Hercegovine i pohoda nekim crkvenim institucijama i vjernicima u Austriji, Njemačkoj i Hrvatskoj, nadbiskup metropolit vrhbosanski pronašao je malo vremena osvrnuti se na izjavu koju su prenijeli brojni mediji kao i na Saopćenje Rijaseta Islamske zajednice u BiH tim povodom. Prenosimo kraći razgovor s kardinalom Puljićem:

KTA: Služba za odnose s javnošću Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini u svom Saopćenju od 20. siječnja ove godine spominje Vaš pohod Australiji. O kakvom se pohodu radi i koliko su točne riječi koje su prenijeli mediji?

Kardinal Puljić: Vijest da sam bio u Australiji potpuno je netočna jer sam tamo bio posljednji put 1995. godine. Kako sada stvari stoje, vjerojatno tamo neću ni ići u skoro vrijeme. Riječ je o mom putu u njemačku crkvenu institucije „Kirche in Not" (Crkva u nevolji) u gradu Königstein nedaleko od Frankfurta. U razgovoru s predstavnicima ove institucije, koja nam trajno pomaže u raznim socijalnim i drugim projektima i na čemu smo im jako zahvalni, govorio sam i o stanju u Bosni i Hercegovini odnosno djelovanju Katoličke Crkve. Žao mi je da su od svega uzete samo neke moje misli koje nisu sasvim točno prenesene iako je bilo riječi o onome što je napisano.

KTA: U priopćenju se spominje da su katolici sistematski dovedeni u neravnopravan položaj. Možete li to pojasniti i zašto i kome može smetati traženje jednakopravnosti?

Kardinal: Mislim da u političkom smislu u Bosni i Hercegovini općenito onaj, koji je jači, smatra da ima privilegije u odnosu na manjinu. Tako se događa na cijelom prostoru BiH. Ako su Hrvati, koji su u ogromnoj većini katolici, na većem dijelu BiH u manjini, onda nije teško zaključiti da sve teže postižu jednaka prava na raznim razinama. Oni koji imaju neke prednosti u politici, ne žele se odreći tih prednosti kako bi se stvorio balans jednakih prava.

KTA: Spominje se i povratak imovine Islamskoj zajednici i nevraćanje imovine Katoličkoj Crkvi. O čemu se točno radi?

Kardinal: O temi vraćanja imovine puno se govori, a poznato je da još nije donesen zakon o restituciji, nego lokalne vlasti često vraćaju svojima imovinu na korištenje dok nerijetko ne vraćaju onima koji su manje brojni. Općenito govoreći svi teško dolazimo do svoje imovine tamo gdje smo manje brojni, a nerijetko i tamo gdje smo brojni jer se imovina teško vraća. I danas neka svoja zdanja otkupljujemo i imamo velikih problema da ih proknjižimo jer su već mijenjali nekoliko vlasnika. Naveo sam im primjer Travnika u kojem su vlasti vratili na korištenje imovinu Islamskoj vjerskoj zajednici, a više od sedam godina ne žele izvršiti presudu Doma za ljudska prava i vratiti dio zgrade Nadbiskupske gimnazije u tom gradu, a ta zgrada za Vrhbosansku nadbiskupiju ima osobitu važnost.

KTA: U kojem kontekstu ste spominjali izgradnju džamija?

Kardinal: Izgradnju džamija spominjao sam u kontekstu dobivanja dozvola za izgradnju odnosno administrativnih poteškoća koje imamo na pojedinim mjestima kada je riječi o dobivanju dozvola za izgradnju pojedine crkve. Spomenuo sam i primjer Sarajeva u kojem vlasti daju dozvole za izgradnju džamija dok mi ni nakon trinaest godina traženja ne uspijevamo dobiti dozvolu za izgradnju crkve na Grbavici. Prema dokumentima Islamskoj zajednici je darovano zemljište za izgradnju džamije u Općini Novo Sarajevo dok mi moramo platiti lokacijsko zemljište za gradnju crkve na Grbavici iako nam je oduzeto toliko zemlje koju nam ne vraćaju. Dakle, sve je to povezano s vlastima koje daju dozvole, a ne sa Islamskom zajednicom, a još manje s odnosom prema komšijama ili susjedima.

KTA: Mediji prenose da ste govorili i o broju vehabija. U čemu se izražava zabrinutost katolika u vezi s njima?

Kardinal: Pitali su me i o broju članova vehabijskog pokreta u BiH, na što sam im odgovorio da mediji govore o brojci od tri do pet tisuća te da je to drugačiji mentalitet od onih muslimana i kulture u BiH koje mi poznajemo. Ipak, mora se priznati da postoje određena teška iskustva u vezi s njima pa ne treba čuditi što se ukazuje na strah u vezi s njihovim učenjem i djelovanjem.

KTA: U vrlo oštrom i nimalo „komšijskom" Saopćenju Rijaseta optužuju Vas da ste otišli u Australiju da optužite „svoj grad, svoju zemlju i svoje komšije muslimane Bošnjake" i na taj način pokazali „dva lica, jedno za međunarodnu a drugo za domaću javnost" . Kako odgovarate na takve optužbe?

Kardinal: To su nekorektne optužbe. Zar netko ima veće pravo voljeti ovaj grad od mene? Upravo zato što ga volim, želim da u njemu vlada pravednost i jednakopravnost. I u teškim vremenima ostao sam u ovom gradu govoreći iz ljubavi prema svome gradu i svojoj zemlji. Ako me moj grad i moja zemlja ne želi čuti, a govorio sam toliko puta, onda se ne treba čuditi što moram o tome progovoriti i šire. Nebrojeno puta sam govorio i molio dozvolu za gradnju crkve na Grbavici kao i tražio povrat dijela zgrade Nadbiskupske gimnazije u Travniku. Nikad ne govorim protiv muslimana nego protiv diskriminacije.

KTA: Poznata je Vaša trajna privrženost dijalogu o čemu dovoljno svjedoči činjenica da jedino Vi osobno kao vjerski poglavar sudjelujete na sjednicama Međureligijskog vijeća od njegova osnutka do danas. Kakva je Vaša poruka u vezi s dijalogom?

Kardinal: Nama nema drugog puta nego tražiti put razumijevanja i uzajamnog prihvaćanja i poštivanja. To je moguće samo na temeljima istine i jednakih prava. Na tome ću ustrajavati i dalje

KTA: Kakva je Vaša poruka ljudima u BiH?

Kardinal: Ova zemlja i ovi ljudi koji u njoj žive moraju poći putem načela: što tražim za sebe, to moram priznati i drugome.

(www.ktabkbih.net)