A+ A A-

KAKO ĆU OBAVITI HADŽDŽ V

KAKO ĆU OBAVITI HADŽDŽ  V

 

IZLAZAK NA AREFAT

 

     Gore smo rekli da su, prerna našem mezhebu, samo dva farza u hadža od kojih je jedan boravak na Arefatu. Ako hadžija ne izvrši jedan od ova dva farza, neće se smatrati da je obavio hadž.

     Dakle, osmog dana mjeseca zul-hidžeta (ovaj se dan zove i javmut-tervije), dan prije uoči Kur­ban-bajrama, obično je to poslije ikindije, hodo­časnici u autobusima izlaze na Arefat koji je uda­ljen od Meke 22 kilometra.

Radi boljeg shvaćanja ovdje treba da obja­snimo jednu stvar.

     Sunnet je[1] u odlasku na Arefat svratiti na Minu i tu noćiti u noći između 8. i 9. zul-hidžeta, jer je to i Muhamed a. s. učinio kada je obavio tzv. hadžul-veda. Međutim, ovo je, u uslovima današnjeg obavljanja hadža, iz tehničkih razloga neizvodivo, pa apsolutna većina hadžija to ne čini, jer je Mina toliko tijesna dolina za sadašnji broj hodočasnika, da ne dozvoljava takav jedan saobra­ćajni manevar: da se dovezu hadžije na Minu, prenoće i sutradan rano, opet, prevezu na Arefat. Osim toga utvrđeno je da je Muhamed a. s. pre­noćio na Mini, da bi se hodočasnici odmorili, za čim danas nema potrebe.

     Prema tome, hodočasnik će iz Meke direktno ići na Arefat, smjestiti se u svoj šator na Arefatu i tu osvanuti devetog zul-hidžeta, odnosno na dan uoči Kurban-bajrama.

 

OPĆENITO O AREFATU

     Obred stajanja na Arefatu ima svoj šart, va­rdžib i sunnete.

     Šart je za valjanost Arefatskog boravka, da se obavi u određeno vrijeme, a to je od zevala uoči Bajrama, do zore prvi dan Kurban-bajrama. Ni­kakav drugi uvjet nije potreban, pa čak ni nijjet, niti svjesnost da se boravi na Arefatu.

     Vadžib je da boravak, ako je otpočeo u danu traje do zalaska sunca.

     Sunnet je da se hodočasnik okupa, da imam: prouči dvije hutbe, da se u vrijeme podne sa jednim ezanom i dva ikameta, zajedno klanja musafirsko podne i ikindija, kao i  drugi sunneti koje ćemo nabrojati  u opisu samog obreda.

 

BORAVAK NA AREFATU

 

     Rano izjutra, dok sunce još nije počelo jače grijati i da bi se izbjegla sunčanica, mutavvif orga­nizira zajednički odlazak pod brdo zvano Džebelur-Rahmet, da bi se tu zajednički proučila dova. Moramo napomenuti  da je  vrlo  opasno ako bi se hadžija sam udaljavao od svog šatora, jer je Arefat dolina na kojoj je razapeto oko sto hi­ljada šatora, koji sliče jedan drugom kao jaje jajetu. Nema nikakvih markantnih tačaka, znakova za raspoznavanje, po kojima bi se hadžija orijentisao i znao da nađe svoj šator. Zato se strogo vodi računa da se hadžija na Arefatu ne udaljava jedan od drugoga, nego da redovno budu zajedno sa svojim mutavvifom.

     Poslije povratka s ovog kolektivnog zijareta Džebeli-Rahmetu, za koji legenda kaže da je bilo sastajalište hazreti Have i Adema a. s., poslije njihova protjerivanja iz dženneta, hadžija će se posvetiti ibadetu i zikru.

     Sunnet je da hodočasnik što više uči Kur'an, da salavate i telbijju donosi, da skrušeno moli Boga dž. š. za oprost, jer u Muslimovoj zbirci hadisa stoji:

"Nema dana u kojem Allah više oprosti robova od vatre nego što je to dan Arefata."

     Toga dana, kao što je rečeno, hodočasnik će spojiti i podne i ikindiju, u podnevsko vrijeme. Ako se bude klanjalo skupno, što je redovan slu­čaj, proučiće se jedan ezan i dva ikameta.

     Imam centralne džamije na Arefatu, preko zvučnika, učiće hutbe i podučavati hadžije kako da obave razne hadžske obrede. Ali, kako su ove hutbe na arapskom jeziku, dužnost je vodiča i naših ljudi upućenijih u obrede hadža, da upo­znaju o onom što hadžije ne znaju te da se na ovom mjestu održe i vazovi.

     Isto tako uobičajeno je da se glavna dova, pred zalazak sunca, održi zajednički, ali ćemo mi ovdje navesti jednu od dova za koju smatramo da će biti korisna i dobrodošla svakome hadžiji da je prouči na Arefatu jer, prema riječima h. Alije, dobar dio ovih rijeci izgovorio je i Muha­med a. s., kada je bio na Arefatu. Ova bi dova glasila ...

     Ili, na našem jeziku:

"E'uzu  billahi  mineš-šejtanir-radžim;   Bismil-lahir-rahmanirrahim.   Hvala   Allahu, Gospodaru svjetova! Bože, ukazi svoju milost i mir Najodabranijem poslaniku. Bože! Samo je Tebi zahvala. Bože, samo Tebi namjenjujem svoje molitve, vjer­sku odanost.  U Tvojoj je ruci moj život i moja smrt,  Tebi  se  vraćam,  Bože!   Utječem  Ti se  od brige, tuge, nemoći i lijenosti;  utječem  Ti se  od malodušnosti i škrtosti. Bože! Ojačaj me u vjeri koja me štiti; poboljšaj mi ovosvjetska dobra od kojih živim; poboljšaj moje dobre izglede na dru­gom svijetu kuda idem. Učini da se smrću riješim svih zala. Bože! Molim Te za ozdravljenje i po­boljšanje moje  vjere  i  mog  ovosvjetskog  stanja, moje porodice i imovine. Bože, prikrij moju sra­motu i sačuvaj me. Bože! Oprosti mi moje greške, neznanje   i   pretjeranosti.   Bože!   Oprosti   što sam (ružno) počinio i što ću počiniti; što sam javno i tajno (učinio i rekao), a što Ti bolje od mene znaš. Ti si Svemoćan!  Bože, molim Te za  Džennet i utječem Ti se od vatre. Nerna boga osim Allaha. On je Jedini, nema sudruga. Njemu samo pripada vlast i zahvalnost. Bože! Ukaži svoju milost Mu­hamedu i porodici Muhamedovoj, kao što si uka­zao milost Ibrahimu i porodici Ibrahimovoj. Bože, podijeli blagoslov Muhamedu i njegovoj porodici kao što si podijelio blagoslov Ibrahimu i Ibrahi­movoj porodici. Ti si hvaljen i slavljen. Gospodaru naš!  Daj  nam dobro na ovom i budućem svijetu i sačuvaj nas od vatre. — Amin."

     U toku boravka na Arefatu dobro je kajati se za nevaljala djela i doći tobe, a u jednom hadisu koji prenosi El-Bejhekija, Muhamed a. s. je preporučio da hadžija, okrenut prema Kibli, sto puta prouči slijedeće tekstove ...

     Ili, ovaj isti tekst, napisan latinicom:

" — La ilahe illellahu vahdehu la šerike lehu; lehul-mulku ve lehul-hamdu ve huve 'ala kulli šejin kadir.

—  Kul huvellahu ehad, allahus-samed, lem jelid ve lem juled ve lem jekun lehu kufuven ehad.

—  Allahumme salli  'ala  Muhamedin ve  'ala ali Muhammed kema sallejte 'ala Ibrahime ve 'ala ali Ibrahime inneke hamidun medžid."

     Ako hadžija zna koji strani jezik, Arefat je divna prilika, da se ovdje sastane i porazgovara s drugim hadžijama, braćom iz drugih islamskih zemalja, da izmijene islamske misli i iskustva i da se bolje upoznaju. Arefat je najbolja prilika za takve kontakte. Ukoliko ne zna strani jezik, potrebno je da potraži nekoga ko će mu za tu svrhu poslužiti kao prevodilac.

     Petnaest minuta po zalasku sunca hodočasnici će, u autobusima, uz tekbire i telbijju, poći u pravcu Muzdelife, odnosno Meš'aril-Harama i Mine.

 

NA MUZDELIFI

 

     Kada se stigne na Muzdelifu, tu će se izići iz autobusa i, u jacijsko vrijeme, klanjati akšam i jacija zajedno. Ukoliko se klanja skupa, proučiće se jedan ezan i dva ikameta.

     Obično se ovdje, na Muzdelifi, nakupi 49 ka­menčića koji će nam trebati na Mini. Ovi se ka­menčići mogu nakupiti i na drugom mjestu, osim na   mjestu gdje se vrši bacanje. Veličina ovih kamenčića treba da bude koliko manji lješnici.

     Zadržavanje na Muzdelifi do izlaska sunca prvog dana Kurban-bajrama, po našem mezhebu, sunnet je[2], a neki su rekli da je vadžib. Među­tim, i po ovom drugom mišljenju, dovoljno je po­slije pola noći biti koliko jedan časak, da se udo­volji ovom zahtjevu (vudžubijjetu)[3], kako kaže imami Ahmed i Šafija. Čak i imami Šafija i Hambelija smatraju da je uopće zadržavanje na Muz­delifi sunnet.[4]

     Naše se hadžije, obično, drže prve postavke, tj. da je sadašnja situacija u vezi sa prevozorn hadžija, vrlo teška i svako duže zadržavanje ljudi na Muzdelifi, u mraku, predstavlja priliku da se izgube jedni od drugih. I, da bi se to izbjeglo, što svakako čini opravdan razlog, prihvatljivije je da se na Muzdelifi ne ostaje cijela noć.

     Poslije klanjanja namaza treba obaviti sličan ibadet kao i na Arefatu tj. moliti Allaha, tražili oprosta i slično, a zatim u autobusima poći na Minu gdje će se hadžije smjestiti u šatore za njih pripremljene. Na putu od Muzdelife do Mine treba naročito učiti telbiju.

 

NA   MINI

 

Prvi dan  Kurban-bajrama

     Pošto se klanja rani sabah, hadžija će se od­mah uputiti na jedan od tri mjesta gdje se bacaju kamenčići[5], na tzv. Akabu, ili, kako se to obično kaže, kod Velikog šejtana. Ovdje će se, prvog danu Kurban-bajrama, baciti sedam kamenčića.

     Čim se dođe na Akabu, prestane se više do­nositi telbijja, a kamenčići se bacaju na određeni stup na taj način što se među dva prsta, veliki i kažiprst, i uz tekbir baci na stup.

     Kao što smo ranije rekli, simbolično bacanje kamenčića treba da bude i formalno raskidanje sa svim onim lošim i zlim ljudskim nagonima koji čovjeka vuku u djela šeriatom nedozvoljena. Ba­canje kamenčića treba simbolično da pogađa šejtana, onaj naš ljudski negativni nagon.

     Poslije bačenih kamenčića, hodočasnik će se obrijati ili kosu potkresati, a mustehab je odmah i nokte obrezati. Sada je hodočasniku dozvoljeno, da vrši sve ono što mu je bilo zabranjeno kada je ušao u ihramstvo, osim intimnog odnosa sa ženom. Ovo se zove "et-tehallulul-evvel" tj. prvo oslobo­đenje od obaveza. Ako mu je građansko odijelo pri ruci, a nije ga ostavio u Meki, može ga odmah obući.

     Sada, ko želi, može zaklati kurbana, ali s obzi­rom da smo mi, u našem slučaju zanijetili ifrad, u našem slučaju kurban (hedj) nije obavezan.

     Pošto je obilazak oko Kabe (tavaf) u danima trećeg i četvrtog dana Kurban-bajrama, zbog ve­likog broja hadžija vrlo teško obaviti, jer većina hadžija  silazi s Mine tek treći, odnosno četvrti dan, bolje je da hadžija  odmah sada, prvi dan Bajrama, siđe u Meku i obavi ovaj tavaf (tavaf-ifadu), koji je farz, što naše hadžije obično i čine. Naime, pošto su ostavili svoja civilna, građanska odijela  u  Meki, a na Mini se nema mogućnosti dobro oprati i okupati, preporučljivo je da naše hadžije siđu u Meku i da obave ovaj tavaf, skinu ihrame, obuku svoja odijela i odmore se u Meki s tim što će se, opet, iza ikindije vratiti na Minu gdje će prenoćiti.

     Dakle dobro je, ako se uspije, poslije bačenih kamenčića na Akabi, prvi dan Bajrama, brzo sići u Meku i u Haremu klanjati Bajram-namaz. Istina, ovo je vrlo teško izvesti, jer je velika gužva i promet, a kratko je vrijeme između sabaha i Bajram-namaza.

    Kada se stigne u Harem odmah se pristup obavljanju drugog i posljednjeg farza, Tavafi-ifade ili zijareta.

     Hadžija će najprije, razumljivo pod abdestom ovako nijjet učiniti ... Ili, na našem jeziku:

"Bože! Želim da tavaf učinim Tvoj Bejtul- haram, pa mi ga olakšaj i primi. Tavaf ću učiniti na ime Tavafi-ifade, sedam krugova, Allahi ekber."

     Treba, sada, potpuno isto postupiti kako je to rečeno gore kod Tavafi-kuduma, od strane 33 do 35 učiti iste dove i klanjati dva rekata na ist način.

     Poslije ovog tavafa, s obzirom da je učinjen saj poslije Tavafi-kuduma, kada se tek prispjelo u Meku, za hadžiju u našem slučaju nije obavezno da opet saj čini. Međutim, ako hadžija nije izvršio saj-a poslije Tavafi-kuduma, onda će mu saj po­slije ovog Tavafa biti vadžib.

     Poslije ovog tavafa, ako hadžija nije već na Mini potkresao kosu, obrijao se ili podšišao, treba to sada da učini, da se opere ili okupa i da skine ihrame i obuče svoje obično odijelo.

     Poslije ovoga hadžiji je sada dozvoljeno sve, pa i općenje sa suprugom. Ovo je tzv. "et-tehalul ekber", ili definitivno oslobođenje od ihramskih obaveza.

      Pred akšam hadžija se opet vraća na Minu da bi gore noćio.

     Hadžija koji ne bude, iz ovih ili onih razloga, došao u Meku prvi dan Bajrama da obavi Tavafi--ifadu, učiniće to treći ili četvrti dan Bajrama, kada se definitivno vrati u Meku.

 

Drugi  dan Kurban-bajrama

     Drugi dan Bajrama, poslije zevala, odnosno podne, hodočasnik će na Mini baciti na tri mjesta po sedam kamenčića.[6]

1)  Najprije na prvom džemretu, prvom stupu koji se nalazi od džamije Hijef prema stupovima;

2)  na drugom džemretu,  udaljenom od prvog 155 metara;

3)  na trećem stupu (Akabi) udaljenom od drugog oko 150 metara.

     Postupak je isti kao i prvi dan Bajrama, prilikom bacanja kamenčića na Akabi. Ovo bacanje drugog dana može se obaviti od zevala drugoj dana, pa sve do zalaska sunca istog dana Bajrama.

 

Treći dan Kurban-bajrama

     Što smo uradili drugi dan Bajrama potpuno ćemo isto ponoviti i treći dan Bajrama i u iste vrijeme. Time smo završili sve obavezne obrede na Mini. Međutim, ko želi da ostane na Mini i četvrti dan Bajrama, može to učiniti i sevap je ali je tada obavezan da baci još jedanput kamen­čiće na sva tri stupa, kako je to učinio drugog i trećeg dana Bajrama.

     Međutim, s obzirom da je Mina vrlo tijesna i da je tu velika stiska, većina hadžija s Mine silazi u Meku treći dan Bajrama.

     Treba napomenuti da u obredu bacanja ka­menčića jednog hadžiju može zamijeniti drugi kada za to postoji opravdan razlog kao npr. bolest, du­boka starost i nemoć, žene trudnice i slično. U tom slučaju opunomoćeni će najprije baciti svoje kamenčiće, pa tek onda za drugoga.

 

PONOVO U MEKI

 

     Dakle, treći dan Bajrama silazimo u Meku i smještamo se opet kod mutavvifa kod koga smo odsjeli. Redovno odlazimo u Harem i ibadet činimo i, kome zdravlje dozvoljava, čini neobavezni tavaf i saj. Osim toga treba proći i kroz čaršiju i kupiti koju uspomenu i hediju, jer će se za dan-dva hadžija spremati da napusti Meku.

     S obzirom da smo u redoslijedu ovih obreda zanijetili i obavili ifradski hadž, to je na nama da odlučimo hoćemo li obaviti i umru. Obično to čine naše hadžije, pa ćemo i mi, u daljnjem našem izlaganju, upoznati čitaoca s ovim obredom: kada se on obavlja i na koji način.

     Da hadžija ne bi bio mnogo zamoren, najbolje je da se umra izvrši četvrti dan Bajrama, poslije akšama, jer je, po našem rnezhebu, obavljanje ovog ibadeta mekruh-tahrimen uoči i u toku Bajramskih dana.

 

UMRA

 

     Umra je obred (neko je naziva "malim hadžom") koji se sastoji od posjete Kabi na određen način i uz određene uvjete. Umra je, po našem mezhebu, sunneti-muekkeda, a može se obaviti tokom cijele godine[7], samo je mekruh-tahrimen obaviti je uoči Kurban-bajrama i u toku ovog Bajrama.

     Umra je spomenuta i Kur'anom[8], a i Hadisom potvrđena. Naime, prenosi se od h. Aiše, da je pitala Muhameda a. s. da li je muslimanka dužna da se za vjeru bori oružjem (džihad). "Da — odgo­vori joj Muhamed a. s. — one su dužne da čine džihad u kome nema bitke: da izvrše hadž i umru." Ovaj je hadis zabilježen u zbirkama hadisa imami Ahmeda i Ibni Madže.

     Da umra bude obavezna, važe isti oni uvjeti koji važe i kod hadža, kako je to gore i navedeno.

     Obred umre sastoji se od:

1)  Oblačenja ihrama koje je u ovom obredu, kao i kod hadža, šart za valjanost obreda;

2)  Tavaf, koji je vadžib (prva četiri kruga);

3)  Saj-a, koji je vadžib kao i kod hadža, i

4)  Brijanja ili potkresivanja kose, koji su vadžibi.

 

Kako ćemo obaviti umru

     Da ne bi bila mekruh-tahrimen, umra se, naj­ranije, poslije hadža, može obaviti, poslije zalaska sunca četvrti dan Kurban-bajrama. I, pošto hadžije žure da obave i ovaj obred, oni će se spremiti i četvrti dan Bajrama obući ihrame i sjesti u auto­buse koji će ih odvesti na mjesto zvano Et-Ten'im, udaljeno od Meke nekoliko kilometara, a koje je, po našem mezhebu, najbolje kao mikat za umru. Tu će se klanjati akšam, a zatim nijjet učiniti da će se umra obaviti. Ovaj se nijjet može i samo zamisliti, ali je bolje da se izgovori na našem ili arapskom jeziku.

Na arapskom jeziku ovako se nijjet učini ...

     Ili, na našem jeziku:

"Bože, odlučio sam da umru obavim i u tu svrhu, radi Allaha, u ihramstvo, umransku oba­vezu, ušao. Bože, olakšaj mi je i primi je od mene."

     Zatim će telbijju proučiti (Vidi stranu: 25).

     Hadžija će zatim ponovo sjesti u autobus koji će ga prevesti do Harema gdje će on obaviti tavaf, a zatim saj. Ovaj tavaf umre i saj obaviće se potpuno isto kao i gore navedeni, na str. 33 do 44, s tom razlikom što će ovdje reći:

"Tavaful-'umreti" tj. umranski tavaf, odnosno "s'ajul-'umreti" tj. umranski saj.

     Dakle, hadžija će na ime umranskog tavafa obići oko Kabe sedam puta, klanjati dva rekata, proučiti dovu, napiti se zemzem-vode, trčati iz­među Safe i Merve sedam puta, proučiti dovu i obrijati se ili podsjeći kosu.

     Kada je to sve završeno hadžija će skinuti ihram i time je njegov obred potpuno završen.

 

OPROSNI TAVAF ILI TAVAFI-VEDA

 

     Prema našem mezhebu, oprosni tavaf ili Ta­vafi-veda koji se obavlja pri polasku iz Meke, vadžib je, ali njega zamjenjuje svaki tavaf koji se obavlja poslije Tavafi-ifade, pa makar se radilo o tavafu koji je obavljen kao nafila, ali je mustehab da se odmah, poslije tog tavafa otputuje iz Meke.

     Međutim, kako u ovom našem slučaju imamo obavljenu umru i njen tavaf, Tavafi-veda više neće biti vadžib, jer ga ovaj umranski tavaf zamjenjuje. Ovo tim prije ako se isti dan, ili sutra­dan, otputuje, kako je to redovan slučaj kod naših hadžija.

     Prema tome, sa završenim sajem za umru, napuštamo Harem puni poštovanja i još posljed­njom dovom pred Kabom zaželićemo oprost od Allaha dž. š. i izlazimo iz Harema.

     Nije potrebno, kako to neki kažu, da se izlazi iz Harema natraške, i da je to mustehab, jer za to nemamo dokaza da je Muhamed a. s, tako učinio. Nasuprot, on je rekao da se, u izvršenju obreda, vodi računa o drugim hodočasnicima, da ih ne uznemirujemo, a mi ćemo to morati učiniti ako idemo natraške, jer je Harem u to vrijeme krcat hodočasnicima.

     Ovim je završen obred hadža i umre i hodo­časnik napušta Sveti grad sa željom da mu Allah opet omogući da ponovi posjetu Kabi i mjesta u kome je rođen, odrastao i započeo svoju istorijsku misiju najveći čovjek u istoriji ljudskog roda, Muhamed alejhisselam.

     Pošto smo gore obradili jedan način kako se obavlja hadž, tj. ifradski način ili verziju, ovdje ćemo, u najkraćim crtama objasniti i druga dva načina i to Temett'u i Kiran.

 

ET-TEMETTU[9]

     Obavljanje na ovaj način, na način zvani temett'u, znači: da se nijjet učini da će se u mje­secima hadža obaviti umra, ili i prije ovih mjeseci, ali pod uslovom da se najmanje četiri umranska obilaska oko Kabe obave u hadžskim mjesecima. Dakle, dolazeći u Meku, na određenom mikatu, postupajući isto onako kao i kod ifradskog gore navedenog načina, samo će sada zanijetiti umru, kako je to navedeno na strani 59.

     Hodočasnik će, došavši u Meku, izvršiti umru onako kako je to u cijelosti navedeno kod obrade umre, a kada sve to obavi (tavaf, saj, podšišivanje ili brijanje), a poslije klanja[10], skinuće ihrame i obući svoje civilno odijelo i čekaće vrijeme izlaska na Arefat.

     Dakle, skinuti ihram, znači osloboditi se i ihramskih obaveza. Ovo predstavlja izrazitu olak­šicu zbog koje je ovaj način hadža i nazvan te-mettu'om.

     Poslije osmog zul-hidždžeta, dva dana prije Kurban-bajrama, ovaj će hodočasnik, koji je pri­hvatio ovaj način izvođenja hadža, obući ihram u Meki, nijjet učiniti da samo hadž čini i nastaviti raditi sve one obrede koje je radio i hadžija koji je zanijetio ifrad, kako je to navedeno na strani 47. pa dalje, s tom razlikom što je ovaj hadžija, koji je obavio hadž na temettuski način, dužan da zakolje kurban (hedj), kao i da, poslije Tavafi-ifade saj izvrši[11]. A, ako nema mogućnosti da zakolje kurban, onda je dužan da posti tri dana prije prvog dana Kurban-bajrama i sedam dana poslije obavljenog hadža.

 

EL-KIRAN

 

     Kiran znači dvije stvari spojiti. U šeriatskom značenju ovdje znači: hadž i umru spojiti jednim ihramom.

     Dakle, hodočasnik koji odluči da obavi hadž na ovaj način, on će na mikatu ovako zanijetiti ...

     Ili, na našem jeziku:

"Moj Bože, odlučio sam da umru i hadž učinim i u tu svrhu, radi Allaha, u njihovo ihramstvo, obaveze, ušao. Bože, olakšaj mi ih i primi ih od mene..." (ostalo kao na strani 31. pa nadalje)

     Pošto je stigao u Meku, hadžija koji je ovako zanijetio (zove se "karin"), najprije će obaviti umru (obaviti tavaf i saj), ali se neće brijati niti podšišavati, a niti skidati ihram. On ostaje u ihramu sve dok se ne vrati sa Mine i ne obavi Tavafi-ifadu, i tek se onda, poslije podšišavanja i brijanja, može osloboditi od ihrama.

     Ovaj način, kiranski, izvođenja hadža, po na­šem mezhebu je najbolji, ali kao što se vidi i najteži.

     Ovakav nijjet povlači za sobom i klanje kur­bana.

     Za kiranski način obavljanja hadža ima sedam uvjeta, i to su:

—  da   nijjet  kirana  bude  učinjen  najkasnije prije četvrtog obilaska Kabe   umranskog tavafa (npr.  ako je zanijetio umru, pa hoće temett'u da preinači u kiran);

—  da zanijeti i hadž prije nego što prestupom pokvari umru;

—  da umranski tavaf, odnosno najmanje če­tiri njegova obilaska, oko Kabe, izvrši prije izla­ska na Arefat;

—  da se učuva od  prestupa  kako hadžskih tako i umranskih;

-    da umranski tavaf, odnosno najmanje če­tiri obilaska oko Kabe, obavi u mjesecima hadža;

- da ne bude stanovnik Meke, jer ovaj stanovnik ne može zanijetiti kiran osim ako ne iziđe van Meke prije nego što nastupe mjeseci hadža;

—  da mu ne izmakne obred hadža.

     Treba napomenuti da u kiranu umranski tavaf nadoknađuje tavafi kudum, pa ga, ko zanijeti ovakav obred, ne mora obavljati.

 

(Preuzeto: Abdurahman Hukić, "Kako ću obaviti hadž", Starješinstvo Islamske zajednice u SRBiH, Sarajevo, 1976., treće izdanje, str. 67-90) 


[1] Vidi:  Risaletu'1-hadž, izdanje Ministarstva va­kufa, Kuvejt, 1967, str. 36.

[2] Vidi: Bulugul-meram, Halep, 1965, str. 147.

[3] Isti izvor i Kitabul-fikh 'Alel mezahibil-erbe'a, Kairo, 1950,  str.  546. 

[4] Vidi:   Muršidul-hadž, Bejda, str. 21, izdanje 1962. g. 

[5] Ovo prvo bacanje, po našem mezhebu, može trajati od sabaha prvog dana do zore drugog dana Kurban-bajrama. 

[6] Ovo bacanje kamenčića, prema nekim fikhskirn tumačenjima, može se obaviti i od izlaska sunca. Toga je mišljenja npr. El-Refi'-ija, El-Esnevija, pa čak i Hasan prenosi od imami-Hanife. Međutim, većina sto­ji na stanovištu da je vrijeme ovog bacanja drugog i trećeg dana Bajrama, poslije zevala (podne). 

[7] Ovo se odnosi samo na muslimane koji ne sta­nuju u Meki.

[8] Poglavlje El-Hadž,  196.  ajet. 

[9] Temette'a u arapskom znači uživati, naslađi­vati se. Ovako je označen ovaj način jer je skidanjem ihrama olakšano izvođenje ovog načina hadža. Zbog tih olakšica predviđeno je i klanje kurbana. 

[10] Tj. na Mini. 

[11] Vidi Muršidul-hadž, izdanje Islamskog univer­ziteta, Bejda (Libija), 1962. g., str. 45.

 

 

FaceBook