Završeni 504. Dani Ajvatovice
Nekoliko stotina konjanika, koji su dan ranije iz Karaule i iz drugi bh. gradova krenuli prema Pruscu i na tom putu prošli kroz Donji Vakuf, gdje ih je dočekalo više hiljada građana, u nedjelju, 22. juna 2014. godine, su nakon tradicionalne prozivke bajraka ispred Handanagine džamije u Pruscu krenuli ka najvećem dovištu muslimana u Evropi.
Konjanici, bajraktari i više hiljada vjernika iz Bosne i Hercegovine, Turske i cijele Evrope pohodilo je podnožje planine Šuljage, sedam kilometara od starog grada Prusca, nekadašnjeg Akhisara (Bijeli Grad).
Tamo se, prema vjerovanjima, učenjak Ajvaz-dedo 40 jutara molio Bogu za vodu. A u sjećanju na uslišenu mu molitvu, zahvaljujući kojoj je Prusac dobio vodu, vjernici već pet stoljeća pohode ovaj kraj.
Prisustvujući ovogodišnjoj Ajvatovici u svojstvu muftije travničkog, dr. Ahmed-ef. Adilović je kazao:
"Neka je neizmjerna hvala našem Stvoritelju i Gospodaru, Svemogućem Allahu, dž.š.
Neka je salavat i selam na našeg miljenika i poslanika, Muhammeda, s.a.v.s., na njegovu časnu porodicu i ashabe, kao i na sve one koji ga slijede do Sudnjeg dana!
Uvaženi zamjeniče Reisu-l-uleme, mr. Husein ef. Smajiću,
Poštovani muftija Abdibegoviću,
Cijenjeni gosti i prijatelji, draga braćo i sestre!
Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!
Dobrodošli i ugodno se osjećajte na centralnoj manifestaciji 504. dana Ajvatovice!
Ajvatovica je vjersko-kulturna manifestacija koja je duboko ukorijenjena u tradiciju bosanskohercegovačkih muslimana, o čemu svjedoči i broj ovogodišnjih 504. dana Ajvatovice. To znači da Bošnjaci muslimani već stoljećima uživaju i inspirišu se sadržajima Ajvatovice, iskazujući na taj način ponos svojom vjerom, nacijom i domovinom. Oni s ponosom iskazuju da im je vjera islam, da su po vjeri muslimani a po naciji Bošnjaci, te da im je domovina Bosna i Hercegovina.
Ajvatovica je vjerovatno manifestacija sa najdužom tradicijom ove vrste na prostoru Bosne i Hercegovine, pa i cijelog Balkana. U svom historijskom toku, Ajvatovica je bila zabranjivana, a zatim dozvoljavana i ponovo uspostavljana. Njen značaj odavno je prevazišao prostore Bosne i Hercegovine, čemu evo i ove godine svjedoči prisustvo vjernika muslimana iz raznih država – naročito naše braće iz Turske – te sa raznih kontinenata.
U sedamnaest dana ovogodišnje Ajvatovice realizovano je 60 raznih sadržaja, na teritoriji više od deset općina, što govori o bogatom sadržaju i dobroj organizaciji. Koristim priliku da se zahvalim Organizacionom odboru na odličnoj pripremi i organizaciji sadržaja ovogodišnjih dana Ajvatovice, a posebno se zahvljujem predsjedniku Organizacionog odbora, muftiji mr. Nusret ef. Abdibegoviću, koji je godinama bdio nad ovom manifestacijom, vodio je i razvijao, da bi danas dostigla ovako visok nivo. Čestitam Organizacionom odboru i muftiji Abdibegoviću, moleći Uzvišenog Allaha da im podari dug život, uspjeh u radu i hajr i na dunjaluku i na ahiretu!
Kao novi muftija travnički, ja preuzimam aktivnosti koje je do sada vodio muftija Abdibegović i nastojat ću ih, uz Božiju pomoć, voditi dalje, na korist islama i muslimana, te naše domovine. U tome očekujem podršku od svih prijatelja i saradnika, te svih dobronamjernih osoba, moleći Uzvišenog da nam na tome putu podari Svoju pomoć i svaki hajr! Amin.
Suština Ajvatovice je dova, iz čistog vjerničkog srca upućena Svemogućem Stvoritelju. Uzvišeni Allah o dovi, u 60. ajetu sure El-Mu'min, kaže: وَقَالَ رَبُّكُمُ ادْعُونِي أَسْتَجِبْ لَكُمْ. „Gospodar vaš je rekao: ‘Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati!’“ Dakle, naš Gospodar, koji nas voli i koji nam je sve uslove za život dao, u Časnom Kur'anu je obećao da će nam se odazvati kada Mu se obratimo i uputimo dovu, a Njegovo obećanje je istinito! Uvjet da nam dova bude primljena jeste da bude iskrena, iz srca, te da tražimo ono što je halal, tj. ono sa čime je naš Gospodar zadovoljan. Stoga, braćo i sestre, obraćajmo Mu se onako kako dolikuje i upućujmo Mu dove onako kako ih je upućivao Njegov poslanik, naš miljenik, Muhammed, s.a.v.s. Obraćajmo Mu se i dovimo ujutro i navečer, danju i noću, u džamiji i u kući, na putovanju i kada smo kod kuće, ovdje i na svakom mjestu, jer On je taj koji sve može, koji voli da Mu se obraćamo i koji želi da udovolji molbi Svojih stvorenja.
A Poslanik, s.a.v.s., u hadisu kojeg bilježi Tirmizi, kaže: ليس شيء أكرم على الله تعالى من الدعاء „Uzvišenom Allahu nema ništa časnije od dove!“ Dakle, naš Gospodar nas je stvorio da bismo Ga spoznali i obraćali Mu se, da bismo Mu upućivali dove i oslanjali se na Njega, priznajući našu nemoć i Njegovu svemoć! Zato je dova neizostavni dio namaza, a vezana je i za post, zekat i hadž, kao i za sve ostale ibadete! Zato, ako hoćemo blizinu našeg Gospodara, trebamo Mu se obraćati dovom na svakom mjestu i u svakoj prilici.
Shodno tome, molimo Uzvišenog Allaha da nas uputi i učvrsti na pravom putu, da nam ojača naš iman, da popravi naše stanje nabolje, da sretni živimo na ovom svijetu i zaslužimo vječno uživanje na ahiretu! Amin.
Molimo Ga, također, da olakša stanje braće i sestara stradalih u nedavnim poplavama i klizištima, te da olakša stanje svih Njegovih robova koji se nalaze u teškom stanju! Amin.
Molimo Ga da nam podari užitak iskrenog ibadeta u ovogodišnjem mubarek mjesecu ramazanu, da ga hairli ispostimo, da ostale ibadete na Njegovo zadovoljstvo izvršimo, da zaslužimo Njegovu milost i oprost, te da na kraju ramazana budemo bolji nego početku! Amin.
Molimo Ga da nam pomogne u očuvanju naše čiste vjere, našeg dobrog naroda i naše lijepe domovine! Amin, amin, ja Rabbel-'alemin.
Braćo i sestre! Budimo ponosni na našu vjeru i tradiciju, narod i domovinu!
Hvala vam i esselamu alejkum!"
Vjernicima se na Ajvatovici obratio bivši muftija travnički i predsjednik Organizacionog odbora manifestacije 504. Dani Ajvatovice Nusret ef. Abdibegović, koji je kazao:
"Ajvatovica je naše povijesno sjećanje, nadanje i radovanje. A šta je život drugo nego sjećanje i nadanje? Sjećanjem se vežemo za prošlost koja doseže i do ezelskog stanja duše, kada je priznala Allaha za Gospodara, a nadanje je prožeto iščekivanjem i očekivanjem.
Između sjećanja i nadanja, prepliću se radost i tuga života. Ovdje, danas nismo da tugujemo, ovdje smo da se sjećamo, nadamo i radujemo. Zaogrnuti pobožnošću i skrušenošću, u susretu sami sa sobom, sa našim dragim prijateljima, ovdje smo “U susret mjesecu Ramazanu, dovom za domovinu i zavičaja“.
anašnjim ibadetima, klanjanjem podne namaza i učenjem dove, iskazujemo našu pokornost Allahu dž.š. Gospodaru svjetova. U isto vrijeme jasno svjedočimo i šaljemo poruku našeg jedinstva i zajedništva, vjerujući da je “Ruka Božije milosti sa džematom“.
Braćo i sestre;
Odrastajući ovdje u Pruscu, saznavao sam da je njegova duga povijesna prošlost pisana zlatnim slovima. Nažalost, svjedočio sam također da se Prusac kao kulturno-historijsko mjesto od strane komunističkog režima, planski i organizirano držao izvan konteksta: javnog, društvenog, kulturno-historijskog i vjerskog života.
Takav negativan odnos prema Pruscu i vjerskim slobodama je obznanjen 1947. godine, a sadržavao je zabranu organiziranja Ajvatovice.
Zabrana , izolacija i politička presija nad vjerskim slobodama i osjećanjima ljudi je zaustavila Prusac da se razvije i dosegne stepen “bosanske Konje“, kao duhovnog središta Bošnjaka.
Nakon zabrane i višedecenijske tišine 1990. godine čuli smo glas Kur' anske poruke, glas slobode…
“Allahova pomoć stiže, pobjeda je blizu, obveseli vjernike.“
Vođeni idejom rahmetli predsjednika Alije Izetbegovića, da imamo pravo na vjersko i političko organiziranje, devedesetih godina je ukazano na prekinutu nit političkog organiziranja Bošnjaka još od vremena Mehmeda Spahe.
Izborom za Muftiju travničkog 1994. godine, vođen idejom slobode, vjerom Islamom, odgovornosti prema narodu i domovini, sa saradnicima i organizacionim odborom „Dana Ajvatovice“, ponudli smo koncept različitih programskih sadržaja iste, a koji su uključivali: duhovne, kulturne, naučne, sportske i obrazovne sadržaje.
Znali smo da se ovdje stoljećima čuvalo i očuvalo sjećanje na pobožne i učene ljude, kao što su: Ajvaz-dedo, Hasan Kjafija, Mustafa Pruščak i drugi. No u periodu agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992-1995. godine, Prusac je pokazao da njedri, kao i cijela Bosna i Hercegovina, hrabre i odvažne sinove, koji su stali u odbranu ne samo Prusca, nego i cijele domovine.
Tako smo iz Prusca, pored pobožnosti i učenosti, slali glasove patriota i hrabrih sinova, koji su braneći bosanski prostor čuvali slobodu i branili čast i svetost ljudskog života.
Kroz organizaciju “Dana Ajvatovice“ kretali smo se u prostoru i vremenu. Čitali tako znakove i simbole istih, znajući da za svaki hod i pokret, treba snaga, no za hod i pokret koji vodi uzdizanju, pored snage potrebna je sposobnost, sloga i razumijevanje.
U proteklih 20 godina imali smo dovoljno snage i strpljenja da se uspnemo i dođemo do onog što Ajvatovica danas jeste. Volju i snagu smo crpili iz ljepote naše vjere, ljubavi prema narodu, predanosti domovini i duga prema zavičaju.
Dove smo dovili, tragajući tako za Božijom milošću i potrebnim jedinstvom. Činili hajrate, inspirisani žrtvom šehida čije duše lebde nad bosanskim prostorima, osvjetljavajući nam tako put slobode.
Danas smo tu gdje jesmo, nismo stigli do cilja. No, nismo ni daleko od njega, jer smo odmakli od početka. Na početku su oni što čekaju, a nama nije dato da čekamo, nama je naređeno da vjerujemo i radimo, jer život ne stoji, on se kreće, ide i prolazi. Naše je da radimo i da se organiziramo. U suprotnom ostat ćemo na pogrešnom smjeru, povijesnog kretanja našeg naroda.
I Poslanik Muhammed a.s. nas uči i kaže: “U pokretu je berekt, tj. Božiji blagoslov“.
Za sve što je urađeno zahvalni smo Allahu dž.š. na Njegovoj milosti i pomoći, jer bez Njegove pomoći i milosti ne bismo bili tu gdje jesmo. Odlazeći dalje zbog ukazanog povjerenja i odgovornosti, slični smo izvorskoj kaplji vode koja teće od izvora ka ušću, ne da bi nestala, nego da bi se svome izvoru vratila.
Nadam se i očekujem da će muftija travnički dr. Ahmed-ef. Adilović uložiti dosta truda i napora da se i u budućnosti održavaju Dani Ajvatovice, jer Ajvatovicu može i treba organizirati samo Islamska Zajednica.
Budući sadržaji i programi Dana Ajvatovice trebaju odražavati: duh vremena, potrebe stanovnika, stepen vjerske svijesti utemeljenih na osnovama tevhida, hanefijskog mezheba, maturidijskog akaida, i idejama učenjaka kao što je bio Hasan Kjafija Pruščak, te tradiciji Bošnjaka.
Na kraju, koristim priliku da se zahvalim svim strukturama Islamske Zajednice koje su nas podržavale na ovom putu, zahvaljujem također: državnim, federalnim, kantonalnim i opštinskim strukturama, te medijima, kao i prijateljima iz republike Turske, koji su u proteklim godinama bili sa nama.
Završavajući svoju dužnost predsjednika organizacionog odbora manifestacije “Dani Ajvatovice“ učim dovu Uzvišenom Allahu dž.š.:
“Bože, sačuvaj našu domovinu Bosnu i Hercegovinu, Amin!
Molimo te Uzvišeni Allahu, podari mir, sreću i napredak svim njenim stanovnicima, Amin!
Molimo te tvojim esmau-el-husna, podari nama Bošnjacima slogu i jedinstvo,“ Amin!", završio je svoje obraćanje muftija mr. Nusret ef. Abdibegović.
Velikom kulturno-vjerskom manifestacijom, u prisustvu nekoliko hiljada građana Bosne i Hercegovine, danas su okončani 504. dani Ajvatovice. Na zelenom platou kraj raspukle Ajvaz-dedine stijene nastupili su brojni eminentni umjetnici iz Turske i BiH.
Najveću pažnju privuklo je 280 konjanika, od kojih je najmlađi imao osam, a najstariji 77 godina.
Ovogodišnju plaketu Ajvatovice za roman “Jednog dana doći ću, oče”, dobio je bivši novinar Oslobođenja, a sada zaposlenik Al-Jazeere Balkans Edin Krehić.
Krehić je roman promovirao u Pruscu na početku Dana Ajvatovice, gdje se svake godine sve više obogaćuje duhovni život Bošnjaka i Bosne i Hercegovine.
Naglasivši kako se na ovim prostorima stoljećima čuvalo i očuvalo sjećanje na pobožne i učene ljude kao što su Ajvaz-dedo, Hasan Kjafija, Mustafa Pruščak, Abdibegović je kazao kako se kroz organizaciju “Dana Ajvatovice” kretalo u prostoru i vremenu.
Nakon programa klanjan je podne-namaz i proučena dova.
Bajraktare, zadužene predstavnike džemata iz BiH i dijaspore za nošenje zastava, koji su nosili bajrake prema platou Ajvatovice, slijedilo je više stotina posjetitelja ove manifestacije iz BiH, Turske i drugih zemalja. Nakon dolaska na mjesto za koje se vjeruje da je lokalitet na kojem se odvojila stijena kako bi pitka voda došla u Prusac, mnogi vjernici iskoristili su priliku da okuse vodu koju smatraju ljekovitom.
Tradicionalni turski vojni orkestar mehter, koji je ove godine došao ispred Generalštaba Oružanih snaga Republike Turske, nastupio u okviru obilježavanja „504. Dana Ajvatovice“. Svečanost je svojim nastupom uveličala i derviška grupa poznatija i kao “nebeski plesači” ili Semazem, hor Hafizi Aja Sofije, turski izvođač ilahija Orhan Čakmak, te domaći horovi i izvođači.
Programu na platou Ajvatovice prisustvovali su također zamjenik reis-ul uleme IZ u BiH Husein-ef. Smajić koji se također obratio prisutnima kazavši da trebamo biti ponosni i čuvati svoju tradiciju. Na završnici su još bili i premijer SBK-a Tahir Lendo, glavni imam MIZ Donji Vakuf Esad Slipac, savjetnik za vjerska pitanja pri ambasadi Republike Turske u BiH Hasan Atli, mnogobrojni imami i veliki broj vjernika.
Oživljen minuli dio historije
Tradicionalna bošnjačka nošnja, topot konjskih kopita, tekbiri i ilahije, molitve i duhovne pjesme koje su zajednički jučer učili konjanici i okupljeni građani u Donjem Vakufu povremeno prekidane pucnjima iz nekada nezaobilaznih “kubura”, oživjeli su jedan prošli, ali nezaboravljeni historijski period.
Ajvatovica je najveće dovište muslimana u Evropi i jedno od najstarijih u BiH. Duboko je ukorijenjena u identitet Bošnjaka. Smještena je u podnožju planine Šuljage i udaljena sedam kilometara od starog grada Prusca. Ajvatovica je specifičnost bosanskih muslimana, jer ima autohtoni karakter.
Ne zna se pouzdano kada je prvi pohod Ajvatovici održan, ali se zna da je Ajvatovica dobila ime po Ajvaz-dedi, islamskom učenjaku i dervišu koji je u 15. vijeku u Bosnu došao sa prostora današnje Turske. Nakon 1947. godine održavanje Ajvatovice bilo je zabranjeno, a tradicija je obnovljena 1990. godine. Jubilarna, 500. manifestacija održana je u junu 2010. godine.
Ajvaz dedo, derviš i islamski učenjak koji se u 15. stoljeću nastanio na prostoru današnjeg Prusca, nakon dugotrajne suše u ovom mjestu, 40 dana i 40 noćio učio je dovu moleći za vodu na stjenovitom predjelu iznad kasabe. Prema predanjima, četrdeseto jutro od dolaska na dovište Ajvaz-dedo je usnio san sudaru dva ovna. Kada se probudio, stijena je bila razdvojena, a iz nje je potekla voda, koju i danas posjetioci Ajvaz-dedine stijene imaju priliku okusiti. Ajvaz-dedino dovište danas je mjesto susreta desetina hiljada muslimana iz BiH, regiona, Evrope i Azije.
