Klanjana dženaza predsjedniku Medžlisa IZ Bileća Tahiru Ćatoviću
Prijatelji, rođaci i poznanici iz Bileće, Trebinja, Gacka, Mostara, Stoca, Sarajeva u subotu, 12. aprila 2014. godine, su klanjanjem dženaze namaz s ovog svijeta ispratili Tahira Ćatoviću, predsjednika Medžlisa IZ Bileća. Dženazu namaz imamio je mostarski muftija Seid ef. Smajkić. Okupljenim vjrenicima obratio se glavni imam MIZ Bileća Benjamin Bajrić. Rahmetli Tahir Ćatović bio je jedan od rijetkih bošnjačkih povratnika u Bileću. Rođen je u selu Đeče gdje je živio i radio sve do agresije na BiH odakle je 1992.g. zajedno sa svim drugim Bošnjacima protjeran u Višiće kod Čapljine. Odatle je sa porodicom protjeran 1993.g. u Vrapčiće kod Mostara. Tahir se na ruševine spaljene kuće vratio 2000.g. Nakon što je obnovio, ponovo mu je minirana porodična kuća. Nije odustajao. Jakom voljom, istrajnom nadom Tahir je po drugi put obnovio. Obnovio je i štalu, nabavio nešto stoke od koje je mogao živjeti i nadati se boljim vremenima. Skoro osam godina nije imao priključenu električnu energiju. Tim povodom intervenirao je i bivši državni ministar za izbjeglice dr. Safet Haliliović, ali se i ta donacija razvukla još jednu godinu. Tahir je bio nepokolebljiv, neustrašiv i jedan od onih stamenih Bošnjaka od kojih se moglo naučiti kako se voli i kako se brani kućni toprak. Često je govorio kako mu ničeg ne plaši, ako ikome smeta neka ga ubiju, ali neka ga nakon toga pokopaju u njihov harem na Đeču.
„Njegova kuća bila je dom svim onim koji su posjećivali ovaj kraj. Svaki putnik musafir bio je rado viđen gost u njegovom domu. Nije žalio preći po stotine kilometara do Trebinja kako bi klanjao džumu namaz. Živio je za dan kada će se reaktivirati rad Islamske zajednice u Bileći. A kada je to dočekao, Božijom voljom, nakon samo dvije džume pogodila ga je bolest“, pored ostalog napomenuo je Benjamin ef.
Tahir je nakon moždanog udara krajem februara koji ga je pogodio u rodnom selu Đeče kod Bileće prve bolesničke dane proveo u bolnici u Trebinju, nakon čega je prebačen u RMC „dr. Safet Mujić“ u Mostaru, a potom na kućno liječenje (Željuša kod Mostara). Tahir je bio nepokretan i vezan za krevet. Nije mogao jesti i hranu su mu davali medicinskim putem. Brigu o teško oboljelom Tahiru vodila je njegova supruga, sin Haris i nevjesta. Njegova jaka želja za povratak u Bileću, njegova nastojanja i iskrenost ostaće trajnom sjećanju svim iskrenim patriotima iz istočne Hercegovine.
