U Zagrebu promovirana knjiga o muftiji Ševki ef. Omerbašiću
Mjesto i vrijeme promocije: Zagrebačka džamija,Velika dvorana „Salem Šabić“, Zagreb, 27. ožujka 2014.
Bio je to doista doživljaj kad je, 27. 3. 2014. u Zagrebačkoj džamiji, vrlo svečano, promovirana knjiga muftije dr. Aziza ef. Hasanovića – „Muftija Ševko ef. Omerbašić“.
U prepunoj dvorani Islamskog kulturnog centra „Salim Šabić“ okupila se hrvatska društvena elita, diplomatski zbor, predstavnici drugih religijskih konfesija, tridesetak najviših muslimanskih vjerskih dostojanstvenika u Republici Hrvatskoj, gosti iz Bosne i Hercegovine, predvođeni banjalučkim muftijom Edhemom ef. Čamdžićem, Omerbašićevim prijateljem iz medresanskih i studentskih dana (koji je izveo izvrsnu malu predstavu, prigodom davanja poklona muftiji Omerbašiću, i sve nas oduševio), džematlije i poštovatelji djela i života muftije Ševka ef. Omerbašića.
Zapravo taj golemi interes za ovu promociju i ne bi trebalo čuditi kad se zna koju veliku popularnost uživa muftija Omerbašić u Hrvatskoj i uopće, kao i neupitan značaj njegova nasljednika, dr. Hasanovića.
Ako tome dodamo da je promocija bila posebna i po promotorima, onda sam sve rekao.
Jer promotori su bili predsjednik Republike Hrvatske prof. dr. Ivo Josipović, gradonačelnik Grada Zagreba Milan Bandić, prof. dr. Remzija Hadžiefendić-Parić, dr. Tomislav Kovač i sam muftija dr. Hasanović. Program promocije uljepšale su „Arabeske“ ilahijom „Dosta mi je Allah moj“. Promocija se održala u sklopu Tribine „Dr. Sulejman Mašović“.
Doista ne znam koji se autor, a muftija Hasanović jest autor, i njegov glavni junak u knjizi može pohvaliti time da mu Predsjednik Republike i Gradonačelnik, zajedno s uglednim znanstvenicima, promovira knjigu.
Kako je bilo?
Divno! Sve je disalo nekom nedokučivom radošću i neopisivom čistoćom. Plemenitošću. Poštenjem. Prijateljstvom. Vjerom. Ljudskošću… Tom predivnom ozračju dao je svoj obol i mr. sc. Nermin ef. Botonjić, tajnik Mešihata, manirom iskusnog voditelja, skromno, decentno i lepršavo.
Ako fotografija govori tisuću riječi, onda će ovih tridesetak fotografija, koje ovdje objavljujemo, daleko informativnije ispričati priču od mojih skromnih 30.000 dosadnih i nepotrebnih riječi. Koje, uostalom, ne bi uspjele opisati, bez obzira na moj žar i želju, sve ljepote ove promocije!
Međutim, u svakoj prigodi valja reći svoje mišljenje. Ja znam da je teško okupiti u jednom poslu i desetak ljudi, a muftija Hasanović uspio je okupiti u ovom poslu trideset uglednih autora!
Tome se moram pokloniti i nakloniti.
Ako znamo, a znamo, da je sebeljubiva stranačka politika u nas uvela jednu budalastu metodu omalovažavanja onih koji su drukčiji, koji drukčije misle, da nasljednici ružno pljuju one koje su naslijedili, a stalno se izmjenjuju na vlasti, onda mi valja reći: pravo je osvježenje što muftija Hasanović ovako slavi onoga kojega je naslijedio kao vjerski vođa. Tako to rade vjernici, tako to rade mudraci, tako to rade oni koji ne misle da s njima sve počinje i sve završava. Knjiga o kojoj je riječ dugo će, vrlo dugo, svijetliti, kao kandilja na munari naše Zagrebačke džamije, naše elegantne i vitke krasotice, naše svetinje, naše roditeljice, našega doma u kojem učimo da budemo ljudi!
Ako svi mi, ili barem nas golema većina, poštuje život i rad donedavnog muftije i znanstvenika Ševka ef. Omerbašića, koji je svoju vjeru, poštenje, predanost znanju i radu, svoju čestitost, uzdigao do zvjezdanih, da ne kažem nebeskih visina, onda je knjiga muftije Hasanovića najljepša i najbolja potvrda tome što svi znamo, kad iz svojih duša izbacimo munafika, dvoličnjaka!
O knjizi ne bih ništa govorio budući da sam redaktor. Na ovome mjestu donijet ćemo sve ono što su rekli sâmi promotori, ali, ako o knjizi ne bih ništa govorio kao redaktor, ipak mi valja, kao čovjek, pohvaliti ideju, ljubav i sustav razmišljanja koju je u knjizi pokazao priređivač, a ja bih rekao – autor, muftija dr. Aziz ef. Hasanović.
Zato mi čini golemu čast što me izabrao kao suradnika, povjerivši mi odgovornost redaktora, pritom me stavivši na kušnju, znajući da sam kod izbora Ševkina nasljednika navijao za njegova protukandidata. To je i razlog što sam odbio ponuđeni honorar, da mi se ne bi zamjerilo da sam radio za lovu! Radio sam za čast, jer, kako kaže Shakespeare u „Richardu Drugom“, Moja čast je moj život, oboje su u jedno srasli. Uzmete li mi čast, moj život niste spasili.
Tu je odluku muftija Hasanović šutke prihvatio, poštujući moje pravo na posebnost i moj način života. Jer, ja doista mislim da nema love koja se ne može potrošiti; sve se u životu može potrošiti, ali valja izbjegavati trošenje svoje duševnosti i svoga poštenja. To bi, po meni, bilo pošteno.
Ja to nazivam demokracijom.
A sad, uživajte u galeriji fotografija, integralnoj snimci ove lijepe manifestacije, razgovoru sa muftijom i o muftiji Ševki ef. Omerbašiću u Ekumeni, kao i u reportaži objavljenoj u Duhovnim izazovima.
Kemal Mujičić
