A+ A A-

Razmišljanje na glas

Autor: Avdo Metjahić

razmisljanjeMislim da je pravilno razmišljati, baš ovako, na glas, pa puklo kud puklo. U većini slučajeva ljudi koji razmišljaju na glas, nemaju skrivenih oraha u džepovima, nego što na um - to na drum, tako i ja u većini slučajeva radim.

Skoro mjesec dana od kad se održa komemoracija za žrtava genocida u plavsko-gusinskom kraju iz 1912-13 godine. Dva bratska naroda, Albanci i Bošnjaci, stadoše ponovo u istom stroju, sa istim ciljevima, obilježiti 100.godišnjicu na ove monstrumske događaje i kada su bez ustručavanja i straha kazali šta se desilo u vremenu okupacije njihove rodne grude. Skup Bošnjaka i Albanaca koji je održan 13. oktobra u New Yorku nije bio skup foksula i propagande, kako bi ga željeli prikazat neki neljudski elementi i “klinički slučajevi”, nego je to bio skup sjećanja, istine i dokazivih činjenica, koje poznaje historija, zasnovana na dokumentima koje Crnogorci i Srbi bi željeli prikriti i natjerat nas na zaborav. Zaborava nema, jer sto godina terora nije moglo zaustaviti sjećanje na te događaje, pa neće ni danas bar potomcima masakriranih, poklanih, ubijanih i nasilno kršćenih, koji žive i rade u demokratskom svijetu, daleko od svoje rodne grude.

Ovi događaju su bili zabranjena tema skoro jedno stoljeće, pa ako bi ih neko spomenuo, gledan je kao neprijatelj društva. Istina je bila uvijek opasna na tim prostorima, gdje je uvijek laž prevladavala.

Kako izgleda, da ti ljudi radije praštaju sve, sem iskrenosti i istine.

M. Gandi reče: “U istinu vjerujemo ako je izrekne siromah, a povjerovat ćemo i u laž ako je izrekne bogati nevaljalac”. Istina, jer siromah je pošten, a pošten čovjek samo govori istinu, inače da je drugačije, ne bi bio siromah.

Negdje u vremenu komemoracije i sjećanja na nevine žrtve u plavsko-gusinjskom kraju, održanom u Conference Centru u New Yorku, održani su izbori u CG, gdje kažu da je “Bošnjačka stranka” zabilježila dobre rezultate, mada su mogli bit puno bolji, da su se svi okrenuli prema istoj “kibli”. Kažu da je kao i na prošlim izborima Gusinje je zakazalo, a pripadnici, nekakve stranke, “Partija za Gusinje” opet udarilo nož u leđa svom narodu i sugrađanima. Eto tako češće biva u našem plavsko-gusinjskom kraju, posebno od okupacije 1912. godine do današnjeg dana. Na svim izborima koje mi pamtimo, pa i naši očevi, uvijek je bilo prevara, potkupljivanja i čak zastrašivanja, da bi mnogi bili natjerani da glasaju za određene stranke ili “ljude”, ako ih tako možemo nazvati.

Tako ti je, gdje je nacionalna svijest na niskom nivou, ili uopšte je nema, tako ti je kad se fukara uhvati vlasti i prodadne sebe i svoju okolinu, za male pare. Da se prevare i potkupljivanja dese jednom “ni po jada”, nego se sve ponavlja, od tačke do zapete, već godinama od istih ljudi –žalosno!

Jedna engleska poslovica kaže: “Prevari me jednom - sram te bilo,

prevari me dvaput – sram mene bilo”.

Ali srami nema, ni sa jedne strane, od prevaranta pa ni prevarenog, kojem svijest ne radi i dozvoljava da mu se isto ponavlja godinama, prodajući svoj glas, svoju čast, svoje postojanje i svoju slobodu za “srču zejtina”.

Siguran sam da se mnogi sjećaju priče o ocu i sedam sinova, koji su se uvijek svađali, pa im otac naredi da svakoji donese sedam štapića sa sobom kući. Kad je otac štapiće povezao zajedno, svi su sinovi probali da ih polome ali uzalud. Otac na kraju odveže štapiće, pa po jednog i jednog prelomi bez ikakve muke.

Ne, sigurno se moji Plavljani i Gusinjani ne sjećaju ovako lijepog primjera, jer možda nemaju vremena zato što su okupirani velikim poslovima u tvornicama, na imanjima ili pak za buljucima ovaca.

Kod svjesnih naroda, koji znaju svoju prošlost, i koji imaju imalo patriotskog naboja u sebi, malo je primjera kroz historiju, gdje taj narod svim svojim kuvetom nastoji uništiti sopstveno postojanje, kao što to rade Bošnjaci u Cnoj Gori i šire. Oni to rade sa tolikom strašću, kao vjerni sluga koji posjeduje pseću poslušnost prema svom gazdi.

Poznato nam je da konj u najgušćoj magli pronađe svoj put kući, što sa Bošnjacima nije slučaj, jer i dalje većina luta i drijema, birajući predstavnike u društvenim institucijama, koji nisu dostojni biti čobani za par ovaca, jer bi ih vuci rastrgli u prvom danu njihovog čobanovanja. Ovo je slučaj sa jednim velikim dijelom Bošnjaka koji se nameću kao vođe i koji ne misle i nemaju stida suočit se sjutra sa svojim sopstvenim potomcima i sugrađanima te pogledat ih pravo u oči, bar za posljednje dvije decenije laži i obmanjivanja. Takvi nikad nisu ništa dobro učinili za narod kojeg predstavljaju, nego su ga iznevjerili mnogo prije isteka mandata i sva korist od njih je samo agonija koja se nastavlja, po proceduri režima kojem služe.

Veći dio naših predstavnika u našem kraju samo se mogu okarakterisati sa običnim minder-puzama, koji će za svaku novodošlu vlasti prodat i svog roditelja. Ali kakav narod takve mu vođe, kaže narodna poslovica, što bi bila uvreda za potomke prokletijskih gorštaka ali više nije. Jer mnogi ne znaju gdje mu je djedov mezar, a o pradjedu da ne govorimo. Mnogi ne znaju kako se zvao, a mezar mu je bio negdje na Racini.

Izgleda da nikada nećemo ostati bez obmanjivača, koji će nam soliti pamet, a mi to sve progutati i zaboravljati. Pa kako ne bi zaboravili i genocide koji je počeo 1912. i nastavljen terorom i iseljavanjem, do današnjih dana.

Dobro nam je poznato da smo rijetko imali političare, nego u većini samo politikante i one koji žive na grbači naroda, a razlog je; jer je politika svedena na najnižoj razini, a to je na prostituciju. Eto da u ovom mom razmišljanju na glas, napomenem i ovu misao umnih ljudi, koji kažu: “Da poslušnost i sloboda ne idu zajedno, te da se samo slobodan čovjek osjeća – čovjekom”.

Ono što sam ovdje napisao, ostaje otvoreno pitanje, koje možemo svi zajedno odgovoriti, mada ću ja sigurno probati, a to je; ko ustvari ovom bošnjačkom cirkusu kumuje i zašto?

Imamo takozvane političare koje smo okarakterisali kao minder-puze, pa se nećemo obazirat na nji u ovom momentu, ma da su ostavili otvorena vrata i to širom. Postoje par dugih grupa koje su dužne voditi računa o svom nacionalnom pitanju i usmjeravanju ovih prvih, ali i oni su zakazali. Imamo frišak primjer gdje tobožnja intelektualna elita propušta pisanje historije svog naroda ljudima druge nacionalnosti, gdje se genocidnim radnjama daje drugi i drugačiji naziv i zaobilazi se istina. Eto neka i to bude nesojluk jednog ili par ljudi iz bošnjakluka u CG, a gdje su drugi?

Treća grupa ljudi su samozvani vjerski vođe, koji su na tim pozicijama došli uz političke marifetluke, par balkanskih država, a to je Srbije i Crne Gore, sa ciljem da se bošnjački narod razjedini i zavadi.

Zatvaranjem očiju pred istinom, najviše šteti onim Bošnjacima koji žive u tim državama, pa se možda jedan dan osvijeste. Stvaranjem rijaseta, gdje ih nikad nije bilo, samo se može ostvariti sa ljudima koji zaboravljaju na vjeru koju trebaju pripovijedati. Meni je da su dva reisa pored svojih dužnosti u dvije države dobili zadatak da šire pipke i truju po bošnjačkoj dijaspori. Dužnost je džemata u dijaspori, a posebno ove naše IZ, da raščisti sa frankcionaštvom i okrene se svakom članu I završetka radovo u Islamskom centru Bošnjaka. Treba li ikome više naglašavati što svako naše dijete zna gdje i kome je plavsko-gusinjski narod bio okrenut i gdje im je duhovni centar. Isto tako treba biti dužnost članova zajednice da na skupštini džemata u vodstvu isključivo izaberu vjernike i intelektualno napredne i sposobne ljude, i da za sva vremena raščisti sa ljudima čija inteligencija leži na zastrašivanju policijskim organima kako u ovoj demokratskoj državi tako i sa onima iz koje su nas prognali. Oni zaboravljaju da je transparentan i javan rad svih svjesnih i savjesnih članova zajednice i koji misle svojom glavom….

Eto to je bilo moje razmišljanje na glas, budite mi živi i zdravi do idućeg javljanja.

(www.bosnjaci.net