Hutba: Ramazanski zemljotresi upozorenja i milosti

Hatib: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Allah, dž.š., u Kur'anu je objavio: A zar su sigurni oni koji ružne podmuklosti snuju – da ih Allah neće u zemlju utjerati ili da im neće, odakle ne mogu ni pomisliti, kazna doći, ili da ih neće na putovanjima njihovim kazniti – oni neće umaći! Ili da ih neće malo po malo kažnjavati? Ali, Gospodar vaš je doista blag i milostiv. (En-Nahl, 45.-47.).

Prenosi se od Ebu Hurejre, r.a., da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Neće nastupiti Sudnji dan dok se ne sukobe dvije velike skupine čiji je poziv isti, a među kojima će se desiti pokolj, i dok se ne pojave lažovi i dedžali, njih oko trideset, svi će tvrditi da su Allahovi poslanici, i dok se ne podigne znanje sa zemlje i ne učestaju zemljotresi, dok se ne približi vrijeme, dok se ne pojave smutnje i umnoži herdž, a to je masovno i neselektivno ubijanje, dok se ne umnoži i nagomila imetak, tako da će bogataš željeti podijeliti sadaku i kada je ponudi čovjeku za kojeg smatra da je siromah, on će mu reči: 'Ja nemam potrebe za tim', i dok se ljudi ne budu natjecali u gradnji kuća i drugih stambenih objekata, i dok čovjek ne prođe pored mezara i kaže, obraćajući se onom u mezaru: 'Da sam ja bogdo na tvom mjestu', i dok se sunce ne pojavi sa zapada, a kada se pojavi i ljudi to vide, svi će povjerovati u Allaha. Međutim, tada vjerovanje neće koristiti onome ko prije toga nije vjerovao, ili ako nije, kao vjernik, kakvo dobro uradio." (Buharija i Muslim).

Ramazan koji će ostati upamćen po zemljotresima

Ovogodišnji mubarek mjesec ramazan, ako ni po čemu drugom, sigurno će ostati u sjećanju i muslimanima i nemuslimanima Bosne i Hercegovine po mnoštvu zemljotresa koji su više puta prestrašili i zabrinuli stanovnike mnogih bh. gradova.

Naime, od 28. jula, deveti dan ramazana, kada se desio prvi zemljotres, jačine 4,7 Richterove skale, sa epicentrom u okolini Zenice, koji je u 1.12 sati poslije pola noći na sehur probudio i postače i nepostače i preplašene ljude izveo na ulice, pa do 06. augusta, broj zemljotresa koji su registrovani u Bosni i Hercegovini skoro se izjednačio sa ukupnim brojem dana mjeseca ramazana (registirirano je više od dvadeset zemljotresa).

To je zaista krupan i znakovit događaj koji bi morao da nas zabrine i podstakne na razmišljanje i preispitivanje našeg odnosa prema svijetu i životu koji nas okružuje. Međutim, osim početnog straha, jer se desio noću dok su ljudi spavali, kod većine nas je i onaj najjači zemljotres vrlo brzo postao dio narodne izreke: ‘Svakog čuda tri dana dosta’. Odnos modernog čovjeka prema životu, prirodi, događajima, upravo je onakav kako ga Kur’an opisuje kada veli: Čovjek je uistinu stvoren malodušan: kada ga nevolja snađe, brižan je, a kada mu je dobro, nepristupačan je. (El-Mearidž, 19.-20.).

Mnoštvo je faktora koji su kod savremenog čovjeka oblikovali takvu svijest i izgradili krajnje oportunistički odnos prema svijetu i životu, a jedan od glavnih faktora svakako je bezbožni sekularizam, koji je utemeljen na rigidnoj materijalističkoj filozofiji, oslobođenoj bilo kakve ideje o Bogu, duhovnosti, etici i moralu. Protagonisti sekularističko-materijalističkog svjetonazora zloupotrijebili su i svekolike mogućnosti i ostvarenja ljudskog uma na polju nauke i tehnološkog napretka, tako da su uspjeli ubijediti modernog čovjeka da se iza svakog događaja u prirodi kriju isključivo materijalni uzroci i da se oni dešavaju stihijski bez bilo kakvog Božanskog uticaja, plana i određenja. 

Čovjek je stvoren kao nejako biće

Zbog takvog odnosa prema svijetu i životu, savremeni čovjek je obmanut svojim ogromnim naučno-tehnološkim napretkom, toliko da je ubijeđen da mu niko ništa ne može i da je u stanju ukrotiti prirodu i odbraniti se od svih nedaća i iskušenja. On je sebi umislio da je gospodar Zemlje i da on posjeduje ključeve njenih tajni i njenih riznica. Međutim, Milostivi Allah, s vremena na vrijeme, na izniman način podučava čovjeka, ne bi li, kad već neće putem Objave, došao do spoznaje i povjerovao u Allaha, i ne bi li otvorio oči i konačno spoznao pravu istinu o sebi, a ona glasi: Čovjek je stvoren kao nejako biće. (Kur’an) Kao što ju je spoznao Alija, r.a., rekavši: "Jadni čovjek, mušica mu zadaje problem i bol, obični kašalj ga zamalo udavi i ubije, a od vlastitog znoja se usmrdi."

Jedna od tih neposrednih lekcija jeste i zemljotres. Kroz tu praktičnu, ali vrlo bolnu lekciju, Allah je htio da da do znanja čovjeku, tom stvorenju koje se uzobijesti čim se neovisnim učini, da je Allah jedini istinski vladar, da je On svemoćan, Uzvišen i Silan.

Čovjek koji je uspio napraviti kompjuter, avion, koji se vinuo u orbitu, koji je kročio na Mjesec, nije u stanju da učini bilo šta bez Allahove pomoći i dozvole, niti je u stanju da zaustavi i spriječi zemljotrese, a niti da ublaži njihovo djelovanje i posljedice.

Allah je Taj bez čije volje se ne može desiti zemljotres makar se svi materijalni uvjeti ispunili, niti se može zaustaviti dok to On ne odredi. U tom smislu su Allahove riječi: I zaista On može, kada nešto hoće, samo za to rekne: "Budi!" – i ono bude. (Jasin, 81.).

A što se pak tiče uzroka zemljotresa, nisu to samo tektonska pomjeranja tla, već prije svega "tektonska" pomjeranja i poremećaji u ljudskoj duši, u ljudskom ponašanju i odnosu prema životu i svim blagodatima koje mu je Allah dao i podredio. Ne dešavaju se zemljotresi samo onda kada tzv. "afrička ploča pređe svoju granicu i podvuče se pod podzemni euroazijski masiv", kako nas ovih dana uče seizmolozi, mada mi apriori ne negiramo tu naučnu činjenicu, već prije svega onda kada čovjek pređe granicu Allahovih zabrana, kada okrene leđa Allahovoj uputi, kada strast svoju za svoga boga uzme, kada umjesto na nogama, uspravno, pođe hodati na glavi, natraške, tada nastaje kuršlus u njegovoj duši, u njegovom vlastitom životu, koji onda ima nesagledivo štetne posljedice na cjelokupni život.

Danas je na Zemlji, na mnogim mjestima, ugašeno svjetlo vjere i upute i na njima vlada tmina zablude i grijeha. Zemlja uistinu trpi ogromni teret ljudskih grijeha: nasilje, razvrat, alkohol, droga, krađa, laž, kamata, mito, korupcija, prolijevanje nedužne ljudske krvi,  sve su to grijesi koji izazivaju Allahovu srdžbu i zbog kojih Allah šalje razne vidove kazni ne bi li se ljudi pokajali i opametili, na što aludira sljedeći ajet: Zbog onoga što ljudi rade, pojavio metež i na kopnu i na moru, da im On da da iskuse kaznu zbog onoga što rade, ne bi li se popravili. (Er-Rum, 41.)  To zapravo znači da je čovjek uzrok nereda i katastrofa koje se dešavaju na zemlji, kao što bi trebao biti uzrok i reda, mira i harmonije u životu, na osnovu zakonitosti koju je Allah uspostavio, a koja glasi: "Čovječe, ako budeš činio dobro, bit će ti dobro, ako budeš činio zlo, tako će ti se i vratiti." U Kur'anu stoji: Allah neće izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni. (Er-Ra'd, 11.)

One koji negiraju da su grijesi uzrok kazne i raznih belaja na Zemlji, podsjećamo na povijesne činjenice koje ni jedan razuman čovjek ne može negirati. Naime, šta je drugo izvelo Adema i Havu iz Dženneta, šta je dovelo do općeg potopa u vrijeme Nuha, a.s., zašto je narod Semud uništen stravičnim krikom od kojeg su ljudima srca prokazivala pa su naprasno umirali, zbog čega je melek Džibril svojim krilom potkopao Sodomu i Gomoru i podigao ih toliko visoko da su stanovnici prvog neba čuli glasove različitih životinja i beznadežne ljudske krikove, a zatim ih samo prevrnuo i uništio, šta je to zbog čega je, pred očima ljudi, zemlja progutala oholog bogataša Karuna iz faraonovog naroda, ako nisu grijesi koje su činili, pa ih je Allah kaznio.

To potvrđuje i sljedeća predaja. Naime, Ibn Ebi Dunya bilježi predaju od Enesa ibn Malika da je on sa još jednim čovjekom ušao kod Aiše, r.a., pa su je upitali: "Majko, obavijesti nas o uzrocima zemljotresa?" Aiša, r.a., odgovorila je: "Kada ljudi sebi ohalale blud, alkohol i muzičke instrumente, Allah kaže Zemlji: 'Zatresi se ne bi li se pokajali i vratili, a ako se ne pokaju uništi ih!'" Zatim su upitali: "Je li to kazna za njih?" Odgovorila je: "Pouka i milost vjernicima, a kazna i Allahova srdžba nevjernicima."

I ne samo to, već na osnovu vjerodostojnih predaja saznajemo da čak i životinje osjećaju negativne posljedice ljudskih grijeha. Tako Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Droplja skapava u svom staništu zbog zuluma koji zulumćari čine na zemlji." Mudžahid je rekao: "Kad nastupi suša, životinje proklinju grješnike i govore: "Zbog ljudskih grijeha i mi ispaštamo.'"

Niko nema pravo monopolizirati Allahovu uputu

U završnom dijelu hutbe želimo ukazati na pogrešne i istinskim vjernicima neprimjerene interpretacije  i tumačenja ajeta i hadisa u kojima se spominje kazna, u ovom slučaj zemljotres kao kazna, nevjernicima. Naime, na osnovu izjava pojedinih vjernika nakon spomenutih zemljotresa, stiče se dojam, da bi oni bili najsretniji da Allah u jednom trenu uništi sve nevjernike, što navodi na zaključak da su takvi monopolizirali vjeru i uputu, da požuruju kaznu i propast onima koji još nisu spoznali Allaha i nisu se ukrcali u lađu spasa, pa bi oni da ih se što prije kutarišu da više ne čine nered i grijehe na Zemlji. Takav stav je pogrešan i nije u duhu islama iz više razloga. Prvo, Allah je Taj koji upućuje ljudsko srce, a ne čovjek, bez obzira na njegovu učenost i pobožnost, i da Allah hoće sve bi ljude u jednom trenu uputio na pravi put i učinio ih vjernicima. Zato je neprimjereno da ljudi koji vjeruju u Allaha, rezonuju i postupaju tako kao da oni daju uputu i kao da znaju da oni koji trenutno nisu vjernici, nikada to neće ni postati. Možda će oni koji danas hule na Boga i čine najveće grijehe sutra biti bolji vjernici i pobožnjaci od nas, a ono što mi kao vjernici treba da uradimo jeste da ih na najljepši način posavjetujemo i da, prije svega svojim djelima, ponašanjem, a ne riječima, budemo uzorni muslimani preko kojih će drugi spoznati istinu, a ne da našim arogantnim ponašanjem i odbacivanjem ljudi, učinimo da oni ustrajavaju u zabludi.

Naravno, vjernik treba biti ljubomoran prema Allahovim granicama, tužan i srdit kad se one krše, jer se čak i more srdi na grješnike koji razvrat čine i prkose Allahu. Naime, u predaji od Omera, r.a., stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Nema noći da more ne traži od Allaha da potopi ljude", i meleki to požuruju, a onda im Allah, dž.š., kaže: "Meni ostavite Moje robove." Ovo je uistinu veličanstven primjer! Meleki, more, planine i ostala stvorenja, ne vole grješnike i bogohulnike, i požuruju im kaznu koju su, po njima zaslužili, ali im Allah, dž.š., iz Svoje neizmjerne milosti i dobrote prema ljudima, kaže: ''Meni ostavite Moje robove!'' Tj. ne bi li se pokajali, ne bi li se vratili na pravi put i zaslužili Allahov oprost i milost.

Prenosi se da je Ibrahim, a.s., jedanput ugostio čovjeka koji nije bio vjernik. Kad su sjeli da jedu,  Ibrahim je proučio bismillu, a gost nije, pa mu je Ibrahim, a.s., uskratio gostoprimstvo, jer se gost javno izjasnio kao nevjernik. Nakon što je čovjek otišao, Allah je objavio Ibrahimu, a.s.: "Ibrahime, ti si ga prvi put sreo i odmah si mu uskratio jelo zato što je nevjernik, a Ja ga hranim šezdeset godina iako mi je nepokoran."

Drugo, taj postupak je neispravan i iz razloga što ni mi koji tvrdimo da smo vjernici i prakticiramo vjerske propise, uopće ne znamo kako ćemo završiti dunjalučki život i hoće li naša dobra djela biti primljena kod Allaha. Osim toga, ne čine grijehe samo nevjernici, iako je nevjerstvo najveći grijeh, već i vjernici čine grijehe, male i velike, kako je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Svi ljudi su grješnici, a najbolji grješnici su oni koji se mnogo kaju.'' Ta, zar se Omer, r.a., nije obratio vjernicima, i to najboljim vjernicima do Sudnjega dana, stanovnicima Medine, i rekao im, kada se desio potres u Medini: "Ovo je zbog grijeha koje ste počinili. Ako se Medina još jednom potrese ja više u njoj neću živjeti.''

Možda su ovi, ne tako jaki, zemljotresi u mjesecu Allahovog oprosta, upravo izraz Allahove milosti prema svim ljudima u BiH, i možda bi, da su se desili mimo ramazana, bili mnogo jači i razorniji i ostavili bi katastrofalne posljedice.

Zato iskoristimo ovu darovanu milost i blagodati ramazana i svi se Allahu iskreno pokajmo, i molimo Ga da, kao što je u ovom mjesecu učinio da kapije nebesa i kapije Dženneta budu stalno otvorene, otvori i kapije ljudskih srca, pa da ih obasja svjetlo imana koje će im donijeti sreću i uspjeh na oba svijeta.

(Saff br. 321, 10. august 2012. godine)