Mionica-Kamberi: Mektebska ekskurzija u Srebrenicu
Piše: Armina Bratanović, učenica
Evo kraj je još jedne mektebske godine, a mi učenici jednog mekteba odlučili smo se počastiti nečim na kraju, zapravo nas je počastio nas efendija koji nam je obećao na početku mektebske godine i na kraju obećanje ispunio a to je ekskurzija koja je bila besplatna za sve zainteresovane učenike mekteba. Nakon takmičenja,nakon truda tokom čitave godine odlučili smo da odemo na ekskurziju i na jedan način da se malo odmorimo. Nakon mnogih naših prijedloga, naš efendija Adis Mešić odlučio je da posjetimo Srebrenicu, jedan prelijep grad, grad koji sa sobom nosi sve i svašta. Jedva smo dočekali tu nedjelju, taj 10. juni da krenemo na dugo očekivanu ekskurziju. Efendija nam je rekao gdje je sve planirano da idemo i jako smo se radovali.
Dočekali smo i taj dan. Ujutro smo svi pojurili ispred džamije, radujući se kako ćemo provesti dan u prelijepom gradu. Krenuli smo u Srebrenicu. U autobusu je bila vedra atmosfera. Putujući rečeno nam je kako prvo idemo posjetiti nanu Fatu Orlović, staricu kojoj su ispred kuće, u dvorištu sagradili crkvu. Nana Fata je jako fina i draga, primila nas je kao da se dugo vremena znamo i ispričala nam je sve u vezi crkve i rekla kako će ako Bog da na skoru ovaj problem biti riješen i kako će uskoro rušiti crkvu. Sa nanom smo se nasmijali jer sve što je pričala, pričala je sa smijehom i pozitivnom energijom. Nasmijali smo se nani i njenim pričama i krenuli dalje.
Sljedeća "stanica" su nam bili Potočari-Srebrenica. Mjesto gdje je izvršen ukop žrtava genocida iz 1995. godine. Kada smo stigli u Potočare ugledali smo veliko mezarje, iako smo čuli za to opet nismo mogli vjerovat koliko je žrtava ukopano na tom mjestu. U sklopu mezarja nalazi se musala, mjesto koje služi kao objekat za molitvu na otvorenom, abdesthana, turbe sa zelenom kupolom i velikom pločom na kojoj su izgravirani ajeti jedne sure:
"I ne recite za one koji su na Allahovu putu poginuli:
'Mrtvi su!' Ne, oni su živi, ali vi ne znate.
Musalu i turbe, u formi polukruga, okružuje bijela kamena platforma koja predstavlja Zid sjećanja na kome su ispisana imena 8372 žrtve nestale u genocidu, jula 1995. godine.
Odmorili smo se i proučili Fatihe. Obišli smo mezarje i pogledali sve što nas je zanimalo, sjeli i proučili Jasin za duše poginulih. U sastavu Memorijalnog centra nalazi se i "Muzej genocida“. U Muzeju smo pored izloženih slika pogledali i kratki film koji govori o tome šta se desilo u Srebrenici 1995. godine. Kada smo završili u tom dijelu krenuli smo, puni raznih emocija, prema gradu Srebrenica. Tamo smo proveli veoma lijepe trenutke odmora. Nakon svega uslijedio je trenutak kada je trebalo krenuti iz Srebrenice. Krenuli smo prema mjestu Nova Kasaba gdje se nalazi stadion pored kojeg je podignut spomenik ubijenim Bošnjacima i gdje se nalazila i masovna grobnica. Tu je za nas i bila posljednja "stanica" za ovaj dan. Na stadionu su dječaci iz našeg mekteba odigrali fudbala, tu smo se proveli lijepe trenutke uz igru. Nakon svega slijedilo je vraćanje kući. Ovo je za nas jedno prelijepo i poučno putovanje koje ćemo dugo pamtiti. Zahvalni smo svima koji su pomogli da se naša ekskurzija organizuje.
