Izvini što me se bojiš
Piše: Đermana Šeta
Uvijek sam mislila da je najbolja zajednica ona u kojoj žive različiti ljudi. Ne sviđa mi se pomisao na društvo u kome svi radimo i mislimo isto. Tamo gdje svi misle isto, niko ne misli previše.
Ljubim dvomjesečnu Zejnu. Izlazim iz kuće. Idem prema televiziji. Kažem sebi da je ovo za nju i sve ostale djevojčice (a i dječake) koji, ako Bog da, neće morati u budućnosti svoje lične životne izbore i odluke objašnjavati i obrazlagati širokim narodnim masama i stalno se osjećati kao da su negdje nekome nešto skrivili. Stižem u studio. Počinje emisija. Alma mi šalje poruku i kaže da sam ista Heidi Klum koja se netom nakon četvrtog poroda baš u to vrijeme vratila na modnu pistu. Naravno, svima je jasno da je to bio očajnički pokušaj moje dobre prijateljice da mi pruži bezuvjetnu podršku pred taj nastup.
Ponavljam argumente u glavi. Ako me pitaju o nepristrasnosti, reći ću da se pristrasnost utvrđuje valjda nakon počinjenog čina ili djela navodne pristrasnosti, a ne prije. Crnac sudi bijelcu sve dok se ne ispostavi da je dosudio krivo zato što je bio pristrasan, i obratno. Ako me pitaju o rodnoj ravnopravnosti, reći ću da rodna ravnopravnost nije sama sebi svrha nego je njen cilj da omogući ženama (a i muškarcima) da u svom životu samostalno, bez pritisaka donose svoje odluke. Kad su ti kriteriji zadovoljeni, ne bi trebalo biti problema. Spremna sam. I zaista sam bila spremna. Na sve osim na teoriju po kojoj je, kako kažu mediji, pokrivanje muslimanki osmišljeno kao "napad ili izazivanje Srba i Hrvata".
Prošle su skoro dvije godine od toga. Scenarij se ponavlja. Vojni muftija u izjavi za medije navodi da je pokrivena žena suspendovana iz vojske jer je "tobože uvrijedila srpske i hrvatske pripadnike Oružanih snaga". Izgleda da sam nešto propustila. Naivno sam mislila da znam zašto se pokrivaju one muslimanke koje se pokrivaju. Čak nijedan kvaziargument za pokrivanje do sada - od androcentričnog svjetonazora do političkog protesta - nije uključivao "unošenje straha u kosti drugom/oj". Muslimanka se pokriva jer smatra da je njena duhovnost time potpunija. Jer smatra da je to jedan način da se postane bolja osoba. Što ni u kom slučaju ne znači da svaka to i uspije. Ali na kraju krajeva, ko bi pametan danas na ovom vaktu nosio tu ozloglašenu i omraženu maramu samo zato da bi vrijeđao nekoga!?
Uvijek sam mislila da je najbolja zajednica ona u kojoj žive različiti ljudi. Ne sviđa mi se pomisao na društvo u kome svi radimo i mislimo isto. Tamo gdje svi misle isto, niko ne misli previše. Da bih bila teistkinja potrebni su mi ateisti i ateistkinje, agnostici i agnostkinje. Jer, tek se u susretu s njima, u dijalogu s njima, definiram, propitujem, analiziram. I obratno. Da bismo mi kao pojedinačne osobe znali kuda idemo, u šta vjerujemo i šta želimo, potrebni su nam drugi ljudi, isti, slični i potpuno drugačiji. Raznih svjetonazora, raznih etničkih i drugih pripadnosti. Jer mene nema bez onog/e drugog/e. Za mene to "bogatstvo u različitosti", taj "pluralizam" postoji upravo zato da pustimo ljude da budu različiti. Zar to nije zdravorazumski? Ispade da nije.
Iznenadila se vjerovatno i moja jaranica Heidi kad su je ljudi počeli prozivati za supruga crnca. Za njen humanitarni rad. Za to što je rodila četvero djece (ispade Heidi veća muslimanka od mene koja imam tek dvoje). Ali ona je, kao i ja, vjerovala u bogatstvo u različitosti. Izgleda da nas dvije možda i nismo toliko različite. Obje smo žene i majke koje žele bolju budućnost svojoj djeci i zajednici. Jer obje mi nastojimo otkriti, možda ne Viktorijinu, ali svakako tajnu života. Ne znam kako sam u tom procesu došla do toga da me se neko boji (mislim, znala bih ja pisati o orijentalizmu, kolonijalizmu, Zapadu i slično, ali sad nije ni mjesto ni vrijeme), ali ovim putem poručujem da mi je iskreno žao zbog toga.
Nemojte me se bojati, ne grizem. Tek tu i tamo podsjećam da bogatstvo jeste u različitosti.