Obraćanje čovjeku, meni i tebi!

Ono o čemu bi mi, vjeri učeni pojedinci, koji predstavljamo insti(tuci)je, trebali voditi računa i prilikom nastupa u medijima, izgovorenom i pisanom riječju, jeste imati više razumijevanja  da je za nas odnos s (ja)vnošću, ustvari odnos, prije svega je to, odnos prema samome sebi, pa tek onda, ako je to ikad samo to, odnos prema ljudima sa sličnim mišljenjima kao i prema onima sa različitim i suprostavljenim mišljenjima. Štaviše, treba li bi znati, više od njih, da imamo obavezu razumjeti da je Uzvišeni Allah ljudima dao slobodu neslaganja i suprostavljanja Njegovim uputama, a svima zajedno dao je uputstva da razgovaramo i raspravljamo dokazima, mudrom i lijepom riječju i ukupnim nastupom. Ono što je, nažalost nekada primjetno, jeste da se često pokazujemo onima prema kojima su naše obaveze malobrojnije, a ne manje vrijedne, u boljim izdanjima nego naspram onih prema kojima imamo brojnije obaveze i za čije izvršavanje treba više i vremena i strpljenja i u što pri njihovom rješavanju treba uključiti više drugih potencijala i potrošiti resursa.                                                         

Test

Oni koji su nas rodili i oni koje smo mi rodili su prava prilika da testiramo iskrenost, principijelnost i kvalitet našeg odnosa sa javnošću. Kada krenemo odatle bit će nam lakše da to uradimo i sa onima s kojim smo krvno, komšijski, poslovno u vezi i koji imaju brojnija prava kod nas, nego neko koga slabije poznajemo, rjeđe ili nikako susrećemo ili nemamo toliko zajedničkih ili suprostavljenih interesa. To ne znači da imamo pravo bilo koga po bilo kojoj osnovi diskriminirati. Sa rođenim bratom smo u zavadi zbog jednog njegovog ili tvog propusta ili grijeha, a ti kao opraštaš u Beogradu ili negdje drugo (u čije ime!?) nekoliko genocida, ratnih zločina!?                                    

Principi

Smatram važnim zagovarati princip - ko mi jednom učini dobro nikad mu neću toliko zamjeriti da ga ne pokušam razumjeti - uz pamćenje rupe iz koje sam ujeden. Da bi pamćenje imalo ove svoje plemenite ciljeve mora počivati na činjenicama i emocijama vođenim razumom da se na loše odgovara dobrim i dostatno mogućom ovosvjetskom pravdom.

Danas važeći princip -ko mi jednom zlo učini nikad mu više ne pružam priliku za popravni  -odvoji nas i od roditelja i od djece, a pogotovo od onih koji sa nama imaju i dijele naslijeđeno iz prošlosti. A ni princip, što si dalje sve te više volim, nit' je iskren nit' veže ljude u iskreno imanje i dijeljenje zajedničkih korijena, teritorija, imovine, poslova, i svih drugih obaveza i prava. On samo šalje i emitira poruku o nepoželjnosti približavanja jednih drugima i (možda neželjenu?) poruku: „Čuvaj me se dok završim sa rođenom braćom i prvim komšijama pa ćeš i ti doći na red, pa makar te k'o el'Aidu (što bi rekli Misrijci na svom narodnom izrazu izbacujući slovo K), tražili i našli na kraju svijeta." Dobrodošlica onima iz udaljenijih svijetova se iskreno pokazuje lijepim i mudrim riječima, uvezivanjima na zajedničkim korijenima, teritorijama, imecima, poslovima, obavezama i pravima s ciljem rješavanja problema drugih koji nisu samo problemi drugih.

Problemi drugih, sa nama povezanih ljudi, su i više naši od samo naših. Zamislimo se nad zajedničkim nam principom iz Kur'ana a.š. i drugih Svetih knjiga, „Ko bude uzrok da se spasi jedan ljudski život kao da je sve ljude spasio!"

Zbog toga, zbog jedino mogućeg života u skladu sa prirodom i zadaćom čovjeka, nužno nam je u svakom čovjeku pokušati vidjeti jedinog preostalog, kojeg ako ne razumijemo nećemo preživjeti. Jer on, taj čovjek pored tebe je(si?) ti lično. A ti si čovjek, i kad te nestane nema čovjeka, jer „ko bude uzrok da nestane jedan čovjek k'o da je sve ljude pobio!"                                                                                                             

I ti si od ljudi, čovječe! Većinu ovoga bi svi trebali znati, a što to ne moramo jeste i Božija providnost da nam pokaže, a ne da On ima potrebu da vidi, jer On Uzvišeni ima Moć i Znanje o nama i prije Njegovog stvaranja nas, da nam dokaže ko je bolji i ko je kako, sam birajući, postupio u osnovi sam prema sebi, prema čovjeku stvorenom rađanjem od dvoje stvorenih ljudi.                  

On ima Moć i Znanje o nama i prije nego nas je stvorio. I mi, dva čovjeka, trebamo moći  i znati živjeti zajedno, pa ako to shvatimo tako da moramo zbog samih sebe, brže i iskrenije ćemo razumjeti tebe, čovječe, i imat ćemo i dijelit ćemo. I različita mišljenja! Neko je rek'o: "Mislim, dakle jesam." Misliš li, čovječe, o sebi, mislit ćeš i o meni i moći ćemo i živjeti i  misliti do svima nam određenog trenutka koji će pokazati ko je ko bio i šta je ko mislio o sebi. 

O tebi. Svejedno, čovječe!

Hašim Zahirović, koji želi biti ono kako je i rođen, obični čovjek