I ja sam reisoborac!

U svom posljednjem reagovanju  na tekstove Hidajeta Kobilice i Edina Memića prof. Enver Kazaz („Reisove mahaluše") nabraja reisove novinarske bodyguardove iliti reisoborce, i ovim putem, od njega tražim da na listu i u tu „zbrdozdoljenu skupinu" uvrsti i mene. Ni u kom slučaju ne želim da u ovom trenutku u kojem se nipodaštava, kafanskim rječnikom blati i besramno napada institucija vrhovnog islamskog poglavara, ostane zapisano da sam šutio. Bio ja „izvjestan" ili „neizvjestan", ovakav ili onakav, neka se čuje i moj glas. Makar to bila i „zbrdozdoljena" skupina, i makar i mene nakon „primopredaje", kad se svi „razbježe" novi reis i ne pogleda. A ne bih se vala mnogo ni zabrinuo, jer nije mi ni do sad platu davao reis nego FTV i, također, nisam se baš mnogo ni sa ovim reisom družio i ne znam zašto bih sa novim? Uostalom, nije mi bitan ni dr. Mustafa Cerić ni neko drugi koji bi ga mogao zamijeniti, koliko mi jeste bitna institucija (kao članu IZ i državljaninu BiH) koju dr. Mustafa Cerić predstavlja i koju će nakon „primopredaje" predstavljati neki drugi reis, ko god to bio.

A i taj novi reis će morati, kako izgleda, da vodi iste brige baš kao i ovaj, pa neće biti ni velikih a ni očekivanih promjena. Narod pati kako pati, političari se i dalje bore za fotelje, profesori se bore za studentice, a intelektualci za mir u kafani ili za mir među četiri zida. „Izvjesna" djeca u Bratuncu, iako odlikaši, i dalje imaju problema sa čitanjem i pisanjem latinice, jer je u prvim razredima ne uče. I kada uđu u školu kao da su ušli u crkvu, sva im škola ukrašena krstovima i ikonama. „Izvjesna" djeca iz okoline Zvornika nemaju novca da plate prijevoz do škole, pa školu i ne pohađaju. „Izvjesna" djeca moraju da napuste svoje domove (zbog nasrtaja fašista i fašizma) i da se presele u Sarajevo, iako su im domovi  malo izvan granica Sarajevskog kantona.  Školu „izvjesne" djece zovu „dvjema školama pod jednim krovom" pa djeca zbunjena, i ostaju zbunjena i kada tu školu završe.  A „izvjesna" Hava Tatarević je izgubila šestero svoje djece i nikoga nije briga za njom. (Havu Tatarević spomenuo je i reis u Blagaju, na vjerskoj svečanosti u društvu hiljada drugih majki, kojima su fašisti također oduzeli i poubijali ono što su rodile.) «Izvjesni» akademici, antifašisti i intelektualci, dok se država rasparčava a «izvjesna» djeca sve više postaju «neizvjesna», sve vrijeme šute. «Izvjesni» heroji se na ulicama bore za svoja prava. «Izvjesni» ljiljani umiru nepriznati, obespravljeni, njihovo priznanje je omalovaženo a njihova se borba dovodi u pitanje.  

Morat će dakle i taj novi reis kad dođe, i kad god dođe, voditi iste brige kao i ovaj. I kad krene javno kritikovati one koji ne rade svoj posao, taj novi reis, bogme će se suočiti sa salvom uvreda, baš kao i ovaj. I kakvo god auto da bude vozio, neće valjati. Ako mu ostane mercedes onda će mu reći da se i on rasipa novcem, ako bude vozio golfa dvojku, kazat će mu da nije za te funkcije ili da je licemjer. I ako bi mu dvojka bila crne boje kazali bi da je mafijaš, ako bi bila zelene boje kazali bi da je fundamentalist, ako bi bila crvene boje kazali bi da ih ismijava, itd, itd. Napisat će i njemu neku pjesmu, napraviti kakvu fotomontažu, staviti ga u kakav vic, psovati ga, blatiti i optuživati, baš kao da nije vjerski poglavar.   

Zar neko doista misli da bi taj novi reis, ko god to bio, prešutio sve te uvrede i bljutave konstrukcije, fotomontaže, insinuacije, neargumentovane optužbe? Zar neko misli da će taj reis šutjeti dok mu narod pati? Zar neko misli da će taj novi reis vjerovati u Boga onako kako to neko od njega traži i onoliko koliko se nekome sviđa? I zar neko misli da će taj novi reis odustati od dijela javnog prostora koji instituciji koju predstavlja zakonski pripada? (Sloboda i dio javnog prostora mu pripadaju, i mnogo više nego sada jeste slučaj, i mnogo više nego je reisu-l-ulemama pripadalo u komunističkoj Jugoslaviji, pa sviđalo se to nekome ili ne. Ukoliko je ovo, naravno, i ukoliko želimo da bude istinski sekularna država.)

Helem, zato što ovaj reis javno kritikuje i fašiste i one koji hinjski šute dok su „izvjesna" djeca izložena asimilaciji, zato što vodi brigu o Havi Tatarević, zato što javno kritikuje one kojima smeta sloboda drugih, zato što ne misli i ne govori samo o onima koji žive u granicama Kantona Sarajevo, zato što, ako nije u Srebrenici, onda govori o Srebrenici, i zato što znam da su ga svojom šutnjom na taj posao natjerali oni koji ne rade svoj posao, e zato me upišite među reisoborce! Neću da vjerujem onako kako oni vjeruju, jer vjera je između Boga i mene, neću da mislim onako kako oni misle, jer vjera toleriše različitosti, ali hoću da se borim za istu stvar, pa makar i slovom! Svakako bi bilo mnogo bolje da ne moram, kao što bi bilo bolje da reisu-l-ulema kazuje o miru i razumijevanju, da prof. Kazaz piše književne kritike i predaje književnost studentima, da Marko Vešović piše pjesme i također predaje studentima, da se političari brinu za narod, da djeca uče ono što žele da uče, da akademici pokreću inicijative i da predlažu strategije za bolje sutra, i da Hidajet Kobilica i Edin Memić rade svoje poslove. Ali već kad ne može tako, kad niko ne radi svoj posao iz ovog ili onog razloga i kad se, eto, znaju frontovi, onda bih rado među reisoborce!

Nedim Hrbat