Što (ne)će kad (ne) može u Sarajevu?

To što naše generacije nisu imale priliku da uče u školama o univerzalnim vrijednostima života u miru s Bogom, sa samim sobom i sa različitim, a nikako drugim ljudima, ne znači da su generacije koje to (imaju priliku!?) manje obrazovane, slabije odgojene, nenormalne zbog vjeronauke u školi i njenog ocjenjivanja.  

Neko vjeruje da je moguće biti dobar, tek tako samo po sebi, pa ne vidi dalje od majke koja ga je rodila a nekada nije ni njoj zahvalan, jer on je veličina sam po sebi i nije mu pri dolasku na ovaj svijet niko bio ni potreban pa ni zaslužan hvale i zahvale. I cilj takvog života okončava se u samome sebi. Niotkud došao i nikuda ne ide?! Pa neka i ostane ako može. Volja je njegova!?

Ja sam mir pronašao ne sam po sebi nego, to sam duboko uvjeren, po dozvoli svoga Gospodara koji mi je darovao život i u njemu majku i oca koji me, bez brige države i u njoj ministra,  uputiše u školu da naučim čitati dokaze o postojanju Uzvišenog i tamo gdje to mnogi vlastodršci ne bi željeli. Moj babo, Šeho, me (na)učio da je najvažnije biti i ostati čovjek i prije svih titula, nakon njihovog postizanja, ali i bez njih,  važno je naučiti ostati čovjekom. Za mene to znači biti pokoran Gospodaru a time od koristi sebi i drugima, a svakako i onima koji se ne slažu sa mojim izborom. U mojoj vjeri se poštuju izbori i konačan sud o njima je kod Gospodara ljudi. Koliko poštujemo prava jedni drugih, imamo priliku suditi i ovdje i sada. I nisu nam potrebne velike, ni visoke škole da prepoznamo kada nam se čini nepravda. Za život u miru potrebno je otići još korak dalje, prepoznati i nepravdu prema drugom i zajedno raditi na njenom otklanjanju.

Nije baš uživanje  učenje propisa o bezbijednosti u saobraćaju, ali se ipak nadamo da nekom ministru neće (na)doći ideja da dozvoli da djeca već od kada prohodaju voze ili samo pješače bez potrebnih znanja i vještina.

Ja ne želim svoje dijete pustiti u život sa uvjerenjem da je u životu najvažnije biti živ i da se njegov smisao završava smrću. Moja rahmetli majka Fikreta nije umrla, ona je preselila na, nadam se i molim Boga za nju i za sve koji to žele, na bolji svijet,  ali isto tako, ili baš zbog toga, tragovi njenog života ne mogu biti izbrisani odlukom bilo kakvog ministra.

Da nije nikakvih drugih dokaza o postojanju Boga, za mene je to što On sve poznaje dovoljan motiv da se (na)učim i trudim ići i usmjeravati svoju djecu putem koji ima za cilj zadovoljstvo Božije i u tome pronaći, zapravo, biti darovan po Božijoj milosti izborom puta zadovoljstva zauvijek i vječno.

Kur'an a.š. i stvoreni svijet kao i prostranstva duše i zakonitosti darovanog tijela i u njemu srca i razuma, upućuju me da Mu zahvalu iskazujem i na ovaj način sa željom da mi Oprosti što to još uvijek ne znam bolje.

Trud i izbor

Trudiću se, ako Bog da, a On će trud moj vidjeti i poslanici njegovi i vjernici.

I moja djeca (Harun, Ismail i Fikreta), kao dar Božiji, nadam se, biće ne samo moj i ponos moje države, nego i ponos i uzor svim dobrim ljudima u svemu što je dobro i plemenito.

Molim Gospodara da se smiluje mojim roditeljima, kao što su oni o meni brinuli i kad sam bio dijete, a i danas kad još više treba da budem dobar primjer i na ponos svojoj djeci i ljudskoj vrsti, kojoj, po rođenju, sami ne birajući, pripadamo.

Da su neki birali...

Kad budemo birali... Imamo izbora... (O)Pozicija!

Kad bi na Sudnjem danu neki birati mogli poželjeli bi zemlja ostati...

Pustiti na volju samo dječijoj radoznalosti da bira šta će u životu učiti i raditi?! Nisam baš ubijeđen da je barem  jedna osoba,  a niti zajednica u tome apsolutno principijelna. Veliki broj djece koju poznajem sa većom dosadom prisustvuju časovima matematike nego što to pokazuju na časovima vjeronauke, po svjedočenju njihovih nastavnika i roditelja. Nadati se da to neće rezultirati ukidanjem ocjenjivanja matematike, barem ne u osnovnim školama a ni roditelji, vjerujte, ni mi vjernici ne bismo na tome profitirali kako bi nas voljeli optužiti branioci ljudskih prava,koji brane ljudska prava od toga da ih i vjernici uživaju. Eto vjernicima vjera. Nek' uživaju. Vjera je, jakako, opijum za narod, što bi rekli neki!

Iskustva iz bliske prošlosti učenika Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu, koji nisu ni u programu imali predmete poput matematike i fizike, upozoravaju nas da je i takav scenarij za djecu Bošnjaka muslimana moguć, pogotovo ako bi pisanje takvog scenarija zapalo naše medvjede i Naše stranke, a sve bi to (do)kazivali i (eks)(peri)mentalnom fizikom  uvažene Profesorice, koja istu i (pre)daje i kako reče, gostujući na TVSA, ne vidi da su ljudi sada bolji nego prije rata, a eto imaju vjeronauku.  Pored tako jasne i  nedvosmislene naučne argumentacije ostaje li prostora i ima li potrebe za bošnjačku poeziju i sociologiju, teologiju, islamsku nauku. Naravno da ima, reći će neki naši profesori Medrese  i FIN-a, jer svaki naš roditelj, koji danonoćno radi  i(li) pokušava doći do (i)kako  (plaće)nog posla,  ima  (do)voljno vremena da sa svojim djetetom protabiri  (Sve)te knjige kod svoje kuće nakon što mu objasni gradivo iz škole i ispiše zadaću. Jer kad mogu oni sa prijeratnom osnovnom (GHM, ITF) školom u radnoj knjižici  svoju djecu  u kući vjeronaučiti  što to ne može i roditelj, koji nema drugog posla nego da svake godine, ne više samo jednom, nego (ne)koliko  puta u toku godine uznemirava Školu, Ministra, Komitet, Medvjeda, Našu stranku iz (o)pozicije, (U)red , EU.

Da li je Oskar ostao na ničijoj zemlji? Ima li se potrebe svrstavati na strane i kad su u pitanju ljudska prava? Na Snijegu ostaju svačiji tragovi i nadam se, barem, u trun nepotkupljivosti Sedme umjetnosti u BIH.

Ministar obrazovanja i nauke Kantona Sarajevo Emir Suljagić, koji je krajem prošle sedmice podnio pismenu ostavku na ovo mjesto, danas je na poslu i normalno nastavlja svoj rad, potvrdio je Srni portparol ovog ministarstva Stefan Pejović. 

Koga briga što je (i)zazvao pravnu nesigurnost. Važno je da (ni)je  go(vo)rio na Buni.

Što (ne)će kad  (ne) može u Sarajevu?

Rola visokog predstavnika

Onasa 2011-05-12 23:15:00  "Ukoliko Narodna skupština ne povuče odluku, ona će biti poništena", kazao je on, dodajući da će "pomoći entitetskom predsjedniku Miloradu Dodiku".

"Ukoliko to ne budu uradili, mi ćemo im pomoći", rekao je Inzko.

SARAJEVO - Visoki predstavnik u BiH Valentin Incko rekao je da retorika, kakvu je koristio poglavar Islamske zajednice u BiH reis Mustafa Cerić kada je prijetio ministru obrazovanja i nauke Kantona Sarajevo Emiru Suljagiću, može imati samo negativne posljedice na mir u BiH.

"Ako ova zemlja ne može pronaći humanost da odbaci mržnju i nepovjerenje, ona ne može ponuditi budućnost svojoj djeci, a narod BiH ima bogom danu snagu i mudrost koji nadilaze izjave koje su protivne ljudskom dostojanstvu", navodi se u Inckovom saopštenju, javljaju BH portali.

Uz ovako principijelno ponašanje prema (zak)onima ove države, prema njenim (po)litičarima, (g)rađanima u Bosni koliko smo daleko od (Bon)tona po pravi(li)ma  (U)reda?

(Kan)tone i prije Venecije!!!  Hvala Bogu Sidrane što bar  imamo Goražde i  Drinu.  Drinu...

Abdullahu!!! Imaju li i Bošnjaci vjernici pravo  na babovinu, na vjeronauku, na nauku, na proteste ili samo imaju pravo da nisu u pravu?  Osim kad ih treba i  (UN)aprijed osuditi i  kada su u krivičnom pravu.

I nakon Srebrenice ima Hag...

Nakon Haga, nek' se nikada i nikome ne ponovi Srebrenica!

Sine, to nije bilo zbog tvoje ocjene, barem ne zbog one iz Vjeronauke.

Sine, Bosna da prostiš jedna zemlja imade.  I posna i bosa... I ako završiš Medresu pa budeš ministar, ako Bog da, ti ostani čovjek i tad opet idi na vjeronauku jer nisu nam svima babe jednako babe. Nečije su više u pravu?! I kad imaju isti broj predmeta, isti broj razreda, isti broj  godina jedni imaju više prava...

Osnovna je osnovna i kad imaš FIN moraš biti barem sociolog, filozof, režiser, književnik...

Dipl. politolog Hašim Zahirović, babo troje djece