BiH - zemlja sevdaha, korida i dvostrukih aršina

Neko je već rekao, kada hoćeš ući u ovu zemlju, BiH, izuj svoju obuću i iz poštovanja prema njoj, oprezno gazi. Jer zbilja, ova zemlja odiše rijetko viđenom ljepotom. I rijetko viđenim kontradiktornostima.

Ova zemlja, zemlja je sevdaha, a sevdah je sve što je oku lijepo i duši milo. Kada igra Edin Džeko, to je sevdah, kada slika Safet Zec, to je sevdah, kada Nedžad piše i to je sevdah, kada dr. Kabil u Tuzli osnuje moderni Centar za srce i to je sevdah, kada Sajo pjeva sevdah - to je sevdah. Sevdah je jednoličje, iskrenost, pitomost, mehkota. Sevdah je sjaj duše. Sevdah je kada Una zažubori, Drina zazeleni, Neretva zaplavi, Vlašić obijeli. I zato se ne treba čuditi što svake godine počevši od mjeseca maja pa do kraja avgusta sve veći i veći broj stranih državljana pohodi ovu zemlju kako bi uživali u njenim ljepotama, u njenom sevdahu.

Ali u životu sve ima svoje suprotnosti, pa tako i sevdah, kako u užem tako i širem značenju. Suprotnost sevdahu u užem značenju (mislim pri tome na muzički pravac) stoji (čak dominira) šund, kič, turbo-folk, pa ako hoćete i muzički pravac koji ne mari za prostakluke - rep, a sevdahu u širem značenju kao suprotnost  stoji sve ono što možemo nazvati mržnjom, brutalnošću, nekulturom, bezosjećajnošću itd.

Jedna od tih suprotnosti jesu svakako i koride. Masovna i od javnosti podržana mučenja i mrcvarenja životinja, bikova, razumije se. Masovna iz dva razloga: podržavaju ih mase (npr. koridu na Čevljanovićima posjeti oko 100.000 ljudi) i podržavaju ih mediji koji se tu nađu kao njihovi „medijski pokrovitelji". Nekada čak i javni servisi, ili njihov dio. Koride su dakle ušće u koje se ulijeva smisao za šundom, vriskom, galamom, pijanstvom, iživljavanjem  nad životinjama. Ne sjećam se da je neko poveo ozbiljnu raspravu o koridama, čak ni od strane onih koji se u ovoj zemlji, pored svih nepravdi koje preživljava naš čovjek, brinu za zaštitu prava životinja. (Jedino na hutbama još uvijek mogu čuti naše imame koji pozivaju ljude da prema svemu, pa i životinjama budu humani).

Ali, rekosmo već i to da je sevdah iskrenost i da i u tom smislu on ima svoju suprotnost ovaj put izraženu u licemjerstvu, odnosno munafikluku. Ako nikada do sada, ono barem u ovo vrijeme rasprava oko statusa ocjene iz Vjeronauke, mogli smo se uvjeriti u kojoj mjeri je licemjerstvo zastupljeno u našem društvu. Posebno kod javnih ličnosti i posebno u medijima. Primjera je mnogo, a ja ću navesti neke: Rasprava oko statusa ocjene iz vjeronauke svedena ja na odnos „Cerić vs Suljagić" i to od strane onih koji su po blaćenju IZ ostali poznati ovom društvu. Zanemaruje se pri tome činjenica da ministrovom odlukom nisu oštećena samo ona djeca koja pohađaju islamsku vjeronauku, nego i ona koja pohađaju katoličku, odnosno pravoslavnu. Govor reisu-l-uleme na Buni je od strane njih vagan i analiziran, slovo po slovo, riječ po riječ (kao što to rade forenzičari u hit serijama CSI New York ili CSI Miami, kako bi ispitivanjem svake i najmanje sitnice došli do konačnog rješenja) sve dok se nisu uhvatli za nešto što bi oni mogli okarakterizirati kao „govor mržnje". Kada su to učinili, nisu se zaustavili, nego su ga okrivili i za „poziv na islamsku revoluciju". Ovu zadnju podvalu on lično može shvatiti kao priznanje kada uzme u obzir sve ono što mu je napakivano svih ovih godina od strane onih koji mu pakuju i ovo. Dakle, ono što je reisu-l-ulema govorio oni su okarekterizirali govorom mržnje, pri tom su davali svoj prostor u svojim emisijima svakom ko je htio govoriti na tu temu. Na temu reisovog „govora mržnje". Ali, kada su sa te iste (F)TV skoro godinu dana prije reisu-l-ulemu nazivali: „Lažovom" i(li) „Portparolom mafije" - to očito, nije bio govor mržnje, niti su s tim u vezi (ne)vladine organizacije (kao ona ZAŠTO NE?) pokretale inicijative da se taj i takav govor barem  preispita, niti se Helsinški komitet stigao „zaprepastiti" kao u slučaju reisovog govora na Buni. Naprotiv. Takav govor FTV-a (tačnije Bakira Hadžiomerovića) je okarakteriziran kao „sloboda govora i izražavanja", a reakcija na takvo ponašanje smatrana je „miješanjem u uređivačku politiku". I još nešto kada je u pitanju reisov govor na Buni. FTV nas često obavještava o (ne)mirnim demonstracijama širom evropskih metropola, nekada i zbog banalnih stvari kao što je zabrana pecanja u nekom jezeru. Da su kojim slučajem te demonstracije u BiH, organizatora tih demonstracija bi pojedini ovdašnji mediji, na čelu s FTV, i nevladine organizacije kao i pojedinci iz javnog života,  proglasili "neciviliziranim", a njegov poziv "govorom mržnje", ili, "pozivom na linč"! Pod uslovom da je taj organizator kojim slučajem po funkciji reisu-l-ulema.

U momentu kada je Vlada Kantona Sarajeva izmijenila Suljagićevu odluku o vjeronauci, FTV uporno i munafički objavljuje neki transparent koji je osvanuo na nekom zidu, a koji govori protiv ulaska ocjene iz Vjeronauke u konačan uspjeh učenika i tome još dodaje vijest o rezultatima ankete s lokalnog internet portala  (tuzlarije.net), a koji idu u prilog ministrovoj odluci koju je, kao što rekosmo i sama Vlada izmijenila. Naravno, FTV nije se potrudila da nas upozna i sa rezultatima nekih drugih anketa s nekih drugih internet portala, a čiji rezultati govore u prilog činjenici da ocjena iz Vjeronauke treba ulaziti u prosjek učenikovog uspjeha. Ne, jer im nije u interesu da ispravno informišu javnost. Ne, jer su njihova mjerila drugačija - zato što mjere dvostruko, licemjerno, munafički.

S obzirom da uskoro nastupaju dani godišnjih odmora i vrijeme kada će znatiželjni turisti pohoditi BiH i njene ljepote, sve turističke zajednice bi svoje goste mogle upoznati sa ovim nabrojanim sadržajima u ovoj zemlji. S tim u vezi, naslov ovog članka im halalim. Iskreno. Kao što je i sevdah iskren.

Edin Memić