A+ A A-

Poštuj pravo na intimnost i privatnost

  • Published in
  • Kategorija: Prijedlozi teme za hutbu
  • Štampa , E-mail

Poštuj pravo na intimnost i privatnost 

Svjedoci smo zamaha kulture transparentnosti. Briše se granica između javnog i privatnog. Soba i izlog postaju jedno. Izlaganje privatnosti online ne postaje samo trend, nego opsesija. Momentalno se iz minute u minut posvuda na ekranima snimaju i pokazuju lična iskustva, afiniteti, impresije. Smisao intimnosti sada počiva u njenoj negaciji – da bude podijeljena sa drugima.  Privatnost više ne ugrožavaju država ili korporacije već sami egzibicionisti koji je se dobrovoljno i u potpunosti odriču u zamjenu za mogućnost dijeljenja intimnih detalja iz svojih života s potpunim strancima. Nekada su obavještajne službe i tajne policije teškom mukom dolazili do tajni i iz ljudi izvlačile detalje o njihovim privatnim i intimnim životima. Danas im se to sve dobrovoljno servira: svi sami iznose sve o sebi. Po svemu sudeći, nalazimo se u sred najveće krize privatnosti u povijesti ljudskog roda.

Sam naziv nekih kur'anskih poglavlja pokazuje kako je intimni život pojedinca vrijednost koja se u životu muslimana treba etički i normativno odrediti. Kur'anska sura El-Hudžurat (Sobe) između ostaloga propisuje norme komuniciranja među muslimanima, sura Et-Tahrim  propisuje da se predugo ne zadržava u kući domaćina, dok ajeti sure En-Nur preciziraju posebna pravila koja omeđuju neprikosnovenost privatnog života:

-  Ne smije se u tuđe kuće ulaziti krišom, neprimijećeno i bez selama.

- Ne smije se ulaziti u tuđe kuće bez prethodne dozvole domaćina. Ako se ne dobije dozvola za ulazak, gost je dužan da se vrati.

- Obavezuju se vjernici i vjernice da  će se suzdržati od gledanja u ono što je zabranjeno i da će čuvati vlastito i tuđe dostojanstvo i čast. 

Načelo poštovanja privatnosti ne primjenjuje se samo u odnosu na strance. Svemogući Allah naređuje supružnicima da osiguraju intimni život kodeksom ponašnja koji vrijedi za sve ukućane: O vjernici, neka od vas u tri slučaja zatraže dopuštenje da vam uđu oni koji su u posjedu vašem i koji još nisu spolno zreli: prije jutarnje molitve i kad u podne odložite odjeću svoju, i poslije obavljanja noćne molitve. To su tri doba kad niste obučeni, a u drugo doba nije ni vama ni njima grijeh, ta vi jedni drugima morate ulaziti. Tako vam Allah objašnjava propise! A Allah sve zna i mudar je.(En-Nur,58) 

Intima privatnog života pojedinaca i porodice treba da ostane strogo između četiri zida, skrivena od voajerskih pobuda i pogleda, zaštićena od špijuniranja i  znatiželje drugih. Iznošenje detalja iz intimnog života u javnost drugo je ime za bestidnost, a stid je dio imana. Naš dragi Poslanik skrenuo je pažnju na važnost zaštite tajnosti intime supružnika: “Jedna od najvećih izdaja za koju će se pred Allahom, dž.š., na Sudnjem danu polagati račun je otkrivanje tajne supružnika nakon sastajanja u postelji.”

Pribavljanje tuđih fotografija ili videozapisa, prisluškivanje tuđih telefonskih razgovora ili drugih audiosnimaka, ili snimanje nekoga bez dozvole te pribavljanje raznih vrsta tuđih ličnih podataka i dokumentacije putem interneta ili na neki drugi način, također, unutar je granica lične privatnosti. Ovakva narušavanja privatnosti koja otvaraju put mnogim negativnostima, od raspada porodica i ostavljanja djece siročadima, pa čak i do ubistava, jasno ukazuju na važnost poštivanja privatnosti drugih ljudi, te koliko su neophodna pravila koja je u ovoj oblasti uspostavila naša vjera. 

Bilo da nas motivira radoznalost ili želja za publicitetom kada svoju nečiji privatnost otkrivamo drugima, rezultat i posljedice su ivjek iste: vrijeđa se i omalovažava ličnost, integritet i dostojanstvo čovjeka, pomjera se granica morala, lične i porodične tajne se podastiru pod noge beskrupuloznoj javnosti. Navikavamo se na nešto što je našim očevima i majkama bilo nezamislivo: prijatelji na društvenim mrežama postaju publika koja uz našu dozvolu i želju prati našu intimnost. Ekrani naših mobitela koji su izumljeni da brže i lakše komuniciramo danas postaju sredstvom samopokazivanja ili praćenja drugih.

U povredi intime privatnog života leži dvosmjerna odgovornost. Prvo, pojedinac ili porodica treba da poduzmu neophodne mjere radi zaštite svoje privatnosti. U tom smislu treba, naprimjer, držati vrata kuće zatvorenim, zastore navučenim, izbjegavati stanja koja mogu privući pažnju radoznalih pogleda. Drugo, izbjegavati sve postupke koje je islam izričito zabranio, kakvi su praćenje, nadgledanje i istraživanje privatnosti drugih.

Kad je riječ o dostojanstvu privatnog života, važno je napomenuti da određene profesije poput  službenika javne sigurnosti, zdravstvenog osoblja i sl., koji po prirodi posla moraju imati informacije o pojedincima i porodicama, ne bi smjele dopustiti da lične informacije procure u javnost. Jer, prema profesionalnoj etici, ove informacije su njima povjerene i na njih tako treba gledati, a oni nikad ne bi smjeli iznevjeriti ukazano im povjerenje.