Strpljivost je svjetlo vjernika

Strpljivost je svjetlo vjernika 

,,O vjernici, tražite sebi pomoći u strpljivosti i namazu! Allah je doista na strani strpljivih.“ (El-Bekare, 153)

Prenosi se od Malika el-Eš’arija da je Allahov Poslanik, neka su blagoslovi i mir Allahovi s njime, rekao: “...Klanjanje (salat) je svjetlo (nur), sadaka je dokaz (burhan), sabur je svjetionik (dija’).”

Muslimanu je sabur/ strpljivost životno oružje. Strpljenje je bio odgovor Ismaila, a.s., kada je otac krenuo s namjerom  da ga žrtvuje,  utjeha Jakubova u vidu sabr-i džemila, kada je izgubio Jusufa i izlječenje Jakuba, a.s., nakon godina provedenih u bolesti. Sabur je bio strategija našega Poslanika pred zlostavljanjem, opsadom i protjerivanjem iz Mekke, te put izgradnje zajednice kroz borbu, pobjedu i ljubav u Medini.

Kada je Muhammed, a.s., sakupio sve stanovnike Mekke i pozvao ih u vjeru u Jednoga Boga, suočio se sa ponižavajućimriječima vlastitoga amidže, od koga je očekivao da mu bude najbliži pomoćnik: “Propao da si! Zar si nas zbog ovoga sakupio?” Na sličan način su postupali i ostali mušrici, koji su nastojeći da ga odgovore od njegove misije u svakoj prilici upućivali Poslaniku uvrede. Poslanik, a.s, otputovao je u Taif s nadom da će ga tamošnje stanovništvo poslušati i prihvatiti vjeru u Allaha, dž.š., ali je zauzvrat doživio kamenovanje. Iako su neki ashabi od njega tražili da uputi kletvu na pleme Sekif, Poslanik, a.s., se strpio i rekao: “Allahu, uputi pleme Sekif!” Naposljetku, mekanski mušrici su čak pokušali i da izvrše atentat na njega i natjerali su ga da napusti rodnu grudu. Allahov Poslanik nije odustao od prenošenja istine, bio je stamen i strpljivo se ophodio prema poricateljima, nadajući se kako će jednoga dana biti počašćeni Uputom.Strpljivost, postojanost i racionalnost su osobine poslaničkoga puta.

Časni Kur’an je strpljivima nagovijestio džennetske blagodati.  Savladati srdžbu u datom momentu predstavlja najbolji način strpljivog i postepenog sprečavanja zla. Poslanik, a.s. je rekao: “Nije snažan onaj koji pobijedi drugog u hrvanju, već onaj koji se uspije savladati u srdžbi.” Time je preporučio da se u trenucima srdžbe zatraži Allahova pomoć od nasrtaja prokletoga šejtana.

Nerijetko u životu, kada budemo zatečeni količinom zla, kada smo bespomoćni i neuticajni, kada za ostvarenje cilja ili u odbrani od nasrtaja nemamo zaštitinika ni pomagača, sabur ostaje naša jedina,  ali i najbolja opcija

Hz. Aiša, majka pravovjernih,  je tako bila predmet izuzetno teške  potvore za blud. Nije imala druge opcije osim da danima  s bolom trpi laž i potvoru. Nakon što su objavljeni ajeti o njenoj nevinosti, ona je kazala: “Tako mi Allaha, nemogu naći bolje riječi kojima bih opisala svoje stanje osim riječima Jusufovog, a.s., oca Jakuba koji je (u trenutku muke) rekao: ‘i ja se neću jadati, od Allaha ja tražim pomoć protiv ovoga što vi iznosite.’”

 
Poslanik, a.s., ashabima i svim pripadnicima ummeta preporučuje da otrpe javne uvrede i uznemiravanja, da se zbog spletki i pritisaka ne povlače od aktivnog sudjelovanja u svijetu  : “Vjernik koji živi s ljudima i koji podnosi njihovo uznemiravanje, imat će veću nagradu od onoga koji ne živi s ljudima i ne trpi njihova uznemiravanja.“

U trenucima ovozemaljskih ispita poput rata, razaranja, masovnih ubistava, suše, neimaštine, gladi i bolesti, strpljivost je utvrda nemoćnima. 

Musliman mora pronaći snagu strpljenja u trenucima iskušenja, oduprijeti se nasrtajima ovozemaljskih nedaća i savladavati strpljivo sve prepreke pred sobom. Prepreke se ne sastoje, kao što se često misli, samo od poteškoća. Nisu samo poteškoće najveće prepreke u robovanju Allahu, već upravo trenuci obilja i blagostanja. Strpljivost u tim trenucima predstavlja svjedočenje, pokazivanje vjerovanja u nagizdanome svijetu, kome, kako nam se čini, kao da nikada neće doći kraj, i ne izgubiti se u njegovim primamljivim blagodatima, nastavljajući hod na Pravome putu. 

Riječi Abdurrahmana b. Avfa to opisuju na najbolji način: “Kušani smo, zajedno sa Allahovim Poslanikom, a.s., i bili smo strpljivi. Nakon Poslanika, a.s., kušani smo sa izobiljem i nismo se strpili.”

Strpljivost ne znači oboriti glavu pred nepravdom i ne reagovati. Naprotiv, strpljivost je, upravo, ustrajavanje u činjenju dobra i govorenju istine, uprkos ovozemaljskim ukrasima, pohotama, strastima i brojnosti onih koji su na krivome putu, te izdržljivost pred preprekama i poteškoćema na putu dobra.

 Drugim riječima, strpljivost nije pristajanje na poniženje i nečinjenje ničega, već sprečavanje nastanka takvih situacija. Savladavanje prepreka na putu postizanja znanja, kako nas ne bi zadesilo poniženje neznanja i strpljivo podnošenje nedaća rata, kako nas ne bi smrvila dušmanska čizma. 

Lukmanov  savjet sinu, savjet je i svima nama: “O, sinko moj, obavljaj klanjanje i traži da se čine dobra djela, a odvraćaj od hrđavih i strpljivo podnosi ono što te zadesi - dužnost je tako postupiti.