SARAJEVSKA REZOLUCIJA El-HIDAJE

SARAJEVSKA REZOLUCIJA El-HIDAJE

    Potpisani muslimani, razmotrivši teško stanje u kome se danas nalaze muslimani Bosne i Hercegovine i uočivši da se to stanje iz dana u dan pogoršava, osjetili su se, i kao pripadnici svoje uzvišene vjere islama i kao ljudi, dužnim da na prijedlog Glavnog odbora El-Hidaje, organizacije ilmije (muslimanskog svećenstva), konstatiraju sljedeće činjenice i da zatraže lijeka nevoljama u kojima se nalaze. 

    1. Stanje muslimana u Bosni i Hercegovini je danas vrlo teško. Neće biti pretjerano ako reknemo, da u svojoj povijesti muslimani ovih krajeva nisu doživili težih časova. U akcijama, koje poduzimaju neodgovorni elementi i pobunjeni Srbi, stradaju u najvećoj većini muslimani. To s toga, što su najviše izmješani nezaštićeni muslimani sa grčko-istočnjacima u ovim krajevima, pa uzbunjeni Srbi nepromišljeno napadaju onog, tko im je najbliži. U ovim nastalim neredima strada mirno građanstvo i nedužni ljudi; strada na desetke tisuća golih života i propada sav imetak; sela se pale, stanovnici prisiljeni da bježe i sele, svakim danom se zbjegavaju u veće gradove bez igdje išta. Na tisuće siročadi, ostalih bez svojih roditelja, vape za pomoć i potucaju se tražeći zaštite. Konstatirajući ovo ističemo, da ovo nisu žrtve, koje su rodoljubi dužni podnijeti za svoju grudu, nego je ovo opći nered, koji se sve više širi i vodi propasti muslimana Bosne i Hercegovine. Pored svakodnevnih vapaja sa raznih strana da se ovome stane na kraj, i pored raznih utješljivih izjava od strane odgovornih čimbenika, stanje se ne popravlja, nego se svakim danom pogoršava i ugrožava i one krajeve, koji nisu do sada direktno pogođeni istaknutim nevoljama. Što je još najgore poduzimani su i poduzimaju se od strane pojedinih vlasti takvi potezi, koji samo više izazivaju oštre raekcije pobunjenika, pa je na taj način bijedno i nezaštićeno stanovništvo još više nedužno izloženo stradanjima. Sve ovo podrmava svako uvjerenje u sigurnost i daje povoda da se na temelju samoga toka činjenica, a nešto možda i propagandom neodgovornih elemenata, stvara u širokim i neupućenim slojevima uvjerenje, da je ovo sistem, koji se smišljeno provodi.

    2. Mnogi katolici, svjesno, za sva nedjela koja su provedena u posljednje vrijeme, bacaju odgovornost na muslimane i predstavljaju sve događaje međusob­nim razračunavanjima između muslimana i grčko-istočnjaka. Tako isto mišljenje imaju i neki grčko-istoćnjaci u pogledu odgovornosti muslimana. Kad se stvari međutim pravilnije i izbližeg upoznaju, vidi se da muslimani nisu krivi i zato oni to nabacivanje najenergičnije od sebe odbijaju. Činjenica, što među počiniteljima raznih zlodjela ima ljudi i sa muslimanskim imenima, ne može krivicu i odgovor­nost baciti na muslimane. Muslimani su se i ranije ograđivali od ovih zlodjela koja su provođena, te je u rezoluciji, donesenoj na glavnoj godišnjoj skupštini "El-Hidaje", organizacije ilmijje, održanoj 14. VIII o.g. unesena i ova tačka: 4/ Sa bolom u duši i dubokom sućuti sjećamo se svih onih muslimanskih žrtava, koje nedužno padoše u nemirima, koji se ovih dana mjestimično događaju. Osuđujemo sve one pojedince muslimane, koji su na svoju ruku sa svoje strane napravili bilo kakav ispad i učinili kakvo nasilje. Konstatiramo, da su tako što mogli učiniti samo neodgovorni elementi i neodgojeni pojedinci, čiju ljagu odbijamo od sebe i od svih muslimana. Pozivamo sve muslimane, da se u duhu visokih uputa svoje vjere islama i u interesu države, strogo klone svih zlodjela. Molimo državne vlasti, da što prije zavedu zakonsku sigurnost u svim karajevima, ne dozvoljavajući da se što bilo učini na svoju ruku, kako ne bi nevini ljudi stradali." I mi sada konstatiramo da je zlodjela mogao činiti samo ološ i kriminalni tipovi, kojih ima u savkoj zajednici. Konstatiramo i to, da ni oni nisu to od sebe činili, dok im nije dato oružje, uniforma, ovlašćenje, a često puta i naredbe. S toga ni u kom slučaju za ta zlodjela ne snose muslimani odgovornost, niti su im oni incijatori. Konstatiramo i to, da su u svrhu, da se odgovornost za nedjela obori na muslimane, izrabljivani fes i muslimanska imena. Naime, oblačili su fes, koji je zaveden kao uniforma sve bosanske vojske, nemuslimanima vršeći razna zlodjela, kojom su se prilikom nazivali međusobno i muslimanskim imenima. Muslimani nisu nikom spremali ni mislili nikakva zla, što najbolje potvrđuje činjenica, da su svi muslimani, bivši jugoslovnski vojnici, odmah nakon rata predali vojno oružje. Muslimani su i u svojoj prošlosti za vrijeme Turske, kad su bili jedini gospodari, tolerisali bez razlike sve vjere i nikom nisu zuluma činili. S toga se ne mogu ni danas muslimani predstavljati incijatorima zločina i onima, koji ne trpe grčko-istočnjake, i izazivaju sve nerede, kao što to neki namjerno čine.

    3. U ovakvim teškim prilikama pojavljuje se i netrpeljivost prema islamu od nekih katolika. To se odražava u pisanju, u privatnim i javnim govorima i nejednakom postupku prema katoličkoj i islamskoj vjeri. To se sve pojavljuje pored raznih izjava sa najviših mjesta, u kojima se govori o jednakosti i ravnopravnosti obiju vjera. Ove naše konstatacije spremni smo uvijek potvrditi konkretnim primjerima.

 

Nakon ovih konstatacija tražimo od svih odgovornih čimbenika i svih muslimanskih vjerskih i političkih predstav­nika, da se zauzmu na svim nadležnim mjestima:

1. da se zavede stvarna sigurnost života, časti, imovine i vjere za sve građane u državi bez ma kakvih razlika;

2. da se nevini svijet stvarno zaštiti jačom vojnom obranom;

3. da se u buduće ne dozvoli, da se poduzimaju ma kakve akcije, koje će po svojoj naravi izazivati pobune i krvoprolića u narodu;

4. da se pozovu na sudsku odgovornost svi stvarni krivci, koji su počinili ma kakvo nasilje ili zlodjelo, bez razlike kojoj vjeri pripadali, te da se najstrožije kazne prema zakonu, kao i oni, koji su ovakva zlodjela naređivali ili za njih dali mogućnost;

5. da zakone primjenjuje samo redovna vlast i redovna vojska;

6. da se onemogući svaka vjerska netrpeljivost i da se najstrožije kazne oni, koji u ovom pogledu naprave kakav bilo dokazan izgred;

7. da se što prije pruži dovoljna materijalna pomoć onima, koji su nedužno postradali u ovim neredima. 

Sarajevo, na 18. oktobra 1941. godine.

    Slijede potpisi:

1.      Hadži Mehmed Handžić, predsjednik "El-Hidaje"

2.      Muhamed Pašić, ravnatelj Šerijatske gimnazije

3.      Mustafa Varešanović, džematski imam grada Sarajeva i predsjednik Udruženja džematskih imama

4.      Hfz. Hasib Fazlić, predsjednik Muallimskog udruženja

5.      Ahmed Burek, ravnatelj Gazi Husrevbegove medrese

6.      Dr. Šaćir Sikirić, rektor Više islamske šerijatsko-teološke škole

7.      Tajib Saračević, ravnatelj Niže okružne medrese

8.      Mesihović Šaćir, član Ulema-medžlisa u miru

9.      Mahmud Bahtijarević, član Ulema medžlisa u miru

10.    Ibrahim Čadordžić, predsjednik Kotarskog v.m. povjerenstva u Sarajevu i  predsjednik Udruženja šerijatskih sudaca

11.    Dr. Hazim Muftić, ravnatelj vakufa

12.    Dr. Kasim Turković, član bivšeg vakufsko-mearifskog sabora

13.    Edhem Mulabdić, predsjednik Narodne Uzdanice

14.    Mehmed Ali Ćerimović

15.    Hafiz Muhamed Pandža, član Uleme medžlisa

16.    Hafiz Ibrahim Riđanović, član Ulema medžlisa

17.    H. Alija Aganović, član Ulema medžHsa

18.    Abdulah Dervišević, muderis i predsjednik kotarskog odbora "El-Hidaje" u Sarajevu

19.    Ešref Berberović, predsjednik muslimanskog društva "Trezvenost"

20.    Edhem Ćejvanija, predsjednik "Hurijeta"

21.    Selim Džino, član Glavnog odbora "Merhameta"

22.    H. Mustafa Merhemić, predsjednik Udruženja bivših zemljoposjednika

23.    Kasim Dobrača, član Glavnog odbora "El-Hidaje"

24.    Hafiz Ramiz Jusufović, tajnik Imamsko-mualimskog udruženja

25.    Mehmed Mujezinović, tajnik Glavnog odbora "El-Hidaje"

26.    H. Hafiz Ibrahim Redžić, šerijatski sudac u miru

27.    Faik Musakadić, predsjednik muslimanskog društva "Bratstvo"

28.    Muhamed Hazim Tulić, profesor

29.    Ahmed Tuzlić, suplent

30.    Salim Ćatić, profesor, tajnik Narodne Uzdanice

31.    Kapidžić Hamdija, profesor

32.    Trebinjac Hfz. Ibrahim, suplent

33.    Mustafa Drljević, profesor

34.    Ćazim Nožić, profesor

35.    Bajraktarević Mahmud, profesor

36.    Nedim Filipović, suplent

37.    Derviš M. Korkut, kustos Zemaljskog muzeja

38.    Ahmed Kasumović, profesor

39.    Besim Korkut, profesor

40.    Dr. Behaudin Salihagić, sudac

41.    Bekir Omersoftić, zamjenik državnog tužitelja

42.    Osman Sokolović, tajnik Trg. Obrtne komore u miru

43.    Hadžijahić Hafiz Džemaludin, irnam i hatib Careve džamije

44.    Mujezinović Hafiz Mustafa, nastavnik Ženske med­rese

45.    Abdulah Fočak, upravitelj mekteba

46.    Dr. Vejsil Bičakčić, glavni liječnik OUZUR-a i pred­stavnik društva "El-Kamer"

47.     Fejzulah   Hadžibajrić, član Glavnog odbora "El-Hidaje"

48.    Husejn Đozo, član Glavnog odbora "El-Hidaje"

49.    Muhamed Fočak, član Glavnog odbora "El-Hidaje"

50.    Hafiz Akif Handžić, irnam Državne bolnice

51.    Hafiz Ibrahim Proho, upravitelj mekteba

52.    Mahmud Traljić, student

53.    Halid Čaušević, student

54.    Kemal Čaušević, student

55.    Hazim Šabanović, publicista

56.    M. Sejid Prašo, student

57.    Hasan Bajraktarević, student

58.    Skaka Ahmed, vjeroučitelj

59.    Bukvić Kasim, student

60.    Asim Hadžišabanović, industrijalac

61.    Mulić Abdulah, učitelj

62.    Husein Kadić, posjednik

63.    Mehmed Šahinagić, posjednik

64.    Ing. Asim Šeremet, viši poljoprivredni savjetnik u rniru

65.    Ahmed Mešinović, trgovac

66.    Edhem Fočo,trgovac

67.    Asim Arslanagić, trgovac

68.    Sulejman Gorušnović, trgovac

69.    Sulejman Muhasilović, trgovac

70.    Mehmed Kučukalić, trgovac

71.    Uzeir Hadžihasanović, trgovac

72.    Hamdija Zulfikarpašić, trgovac

73.    Jusuf Čengić, trgovac

74.    Salih Fočo, trgovac

75.    Mustafa Bičakčić, trgovac

76.    Šerif Vranić, trgovac

77.    Derviš Atić, industrijalac

78.    Mustafa Softić,

79.    Hamdija Mujičić,

80.    Hašim Skopljak,

81.    Hafiz Omer Mušić, nastavnik

82.    Salem Muharemagić,

83.    H. Hasan Nezirhodžić, trgovac

84.    Hamdija Delić, trgovac

85.    Muhamed Kemura, trgovac

86.    Ismet Njemčević, trgovac

87.    Ahmed Tabaković, trgovac

88.    Fejzulah H. Šabanović, industrijalac

89.    Edhem Bičakčić, biv. ravnatelj Grad. šted.

90.    Nanić Muhamed, industrijalac

91.    Edhem Đulizarević, obrtnik

92.    Ismet Sulejmanović, obrtnik

93.    Hamdija Đukić, trgovac

94.    Ahmed Tufo, trgovac

95.    Skaka Abdulah, obrtnik

96.    Hasan Zulfikarpašić, trgovac

97.    Dr. Asim Musakadić, liječnik

98.    Hasan O. Užičanin, obrtnik

99.    Dr. Husein Mašić, sudac

100.  Repovac Naših, sudac

101.  Dr. Muhamed Kulenović, predsjednik Sudbenog stola Sarajevo

102.  Osman Sikirić, vijećnik banskog stola u Sarajevu

103.  Muhamedbeg Fidahić, vijećnik Vrhovnog suda, Sara­jevo

104.  Osman Forto, šerijatski sudac

105.  Munir Tarabar, vježbenik šerijatskog suda

106.  Kulenović Hafiz Sulejman, šerijatski sudac

107.   Omerhodžić Osman, šerijatski sudac

108.  Ahmed Selimović, šerijatski sudac

 

(Arhiv Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu, dokument broj: 3388)

    Preuzeto iz knjige: Ferid Dautović, Kasim ef. Dobrača - život i djelo, El-Kalem i MIZ Sarajevo, Sarajevo, 2005, str.215-223.